Kako nazvati tog čudnog mutanta nastalog u Sarajevu, tu simbiozu Vlade kantona, političkih stranaka, pojedinih medija, određenog broja javnih ličnosti i uglednijih pojedinaca te javnih kantonalnih institucija? Takav neobičan amalgam obično se javlja u onim društvima i državama u kojima vlada diktatura jedne osobe ili vlast jedne interesne grupe ljudi koji dijele makar zajedničku ideju. No u Sarajevu, iako se vlada diktatorski, ipak vlada savez mnogobrojnih različitih interesa i svjetonazora. Čini se da je najispravniji termin kojom se može opisati sarajevski fenomen – konglomerat.
Ako pogledamo jednu od definicija ove riječi, možemo saznati da je riječ o “organizacionom obliku raznovrsne proizvodnje i kapitala”. “Konglomerat je koncentracija poduzetnika koji se bave relativno velikim brojem različitih, najčešće sasvim nepovezanih djelatnosti u različitim sektorima i tržištima.” Svrha konglomerata jeste “smanjivanje rizika, lakši pristup izvorima finansiranja i efikasnija alokacija resursa”.
I upravo ova posljednja rečenica definicije odlično opisuje ono što se dešava u Kantonu Sarajevo. U Sarajevu je nastala organizacija sastavljena od raznovrsnih interesnih grupa iz sektora politike, medija, javnih institucija i privatnog biznisa, a koje su se koncentrirale i udružile kako bi olakšali pristup izvorima finansiranja, efikasnije alocirali resurse te smanjili rizik za sve svoje članove.
Zbog načina na koji se odnose prema kantonalnom budžetu, koji tretiraju kao vlastiti resurs, koruptivnog modaliteta kojim pristupaju izvorima finansiranja te specifičnog menadžmenta rizika, koji se svodi na neprestanu agitaciju, propagandu i političku radikalizaciju, ovaj sarajevski konglomerat najtačnije bi se mogao opisati kao netipična kriminalna organizacija – NKO. Netipična ponajviše iz jednostavnog razloga što se još uče zanatu pa im se stoga i dešava da konstantno upadaju u sasvim javne i sramotne proturječnosti.
Jedan od najilustrativnijih primjera ove proturječnosti jeste šizofreni odnos spram zdravstvenih ustanova pa čak i samog zdravstvenog sistema u Kantonu Sarajevo. Svima je, valjda, već poznat skandalozni odnos Vlade Kantona spram KCUS-a, kojeg ne samo aktivno sabotiraju i onemogućavaju u njegovom humanom radu već i čije doktore doslovno javno linčuju i demoniziraju, za razliku od Opće bolnice, za koju je rezerviran pozitivan tretman. No ovaj su se put u NKO-u sapleli o mnogobrojne međusobno prepletene interese, pa su na samima sebi demonstrirali krajnju neprincipijelnost.
Tako, recimo, Haris Vranić, ministar zdravstva Kantona Sarajevo, uz premijera Edina Fortu, jedan od najodgovornijih zašto je treći val pandemije virusa korona izmakao kontroli i doveo do katastrofalnog broja zaraženih u Sarajevu – danas osporava zahtjev dr. Ismeta Gavrankapetanovića, direktora Opće bolnice “Prim. dr. Abdullah Nakaš”, u kojem se traži produženje ugovora mladim ljekarima angažiranim tokom nekoliko proteklih kritičnih mjeseci pandemije.
S druge strane, isti taj Haris Vranić odobrio je da se u Opću bolnicu ekspresno i po kratkom postupku zaposli trinaest anesteziologa koji su dali otkaz na KCUS-u. Nevjerovatno je da se ministar Vranić u jednom slučaju poziva na one iste procedure i zakone koje je u drugom slučaju spreman svjesno i otvoreno zaobići i preskočiti te nabrzinu donijeti nove uredbe kako bi se sasvim kriminalne radnje ozakonile.
Naravno, sva suština ovakvog skandaloznog i, na kraju krajeva, krajnje glupavog pehlivanstva krije se u tome što mladi ljekari nemaju političku upotrebnu vrijednost kao anesteziolozi s KCUS-a. Vranić, kao uostalom i cjelokupna NKO kojoj pripada, a koja trenutno vlada Sarajevom, ovakve probleme tretira isključivo kroz prizmu vlastitih političkih, a ne zdravstvenih interesa građana.
U smislu sukobljenih interesa spremni su jedni drugima stajati na prste, pa tako Gavrankapetanoviću, kojeg su do jučer ukivali u zvijezde kao čudotvorca i heroja zdravstvenog sistema, danas otvoreno osporavati zahtjeve, a indirektno dovoditi u pitanje i njegove menadžerske sposobnosti, kapacitete i uopće poznavanje procedura. Nadasve interesantno i simptomatično.
Čini se, stoga, da bi moto i poklič netipične kriminalne organizacije koja danas vlada Sarajevom mogli biti modificirani stihovi jednog starog pjesmuljka: “Ko se s nama druži, život mu je duži”, ali u nekoj obrnutoj verziji: “Ko s nama vrijeme traći, rok trajanja mu je znatno kraći.” No, svakom prema zaslugama.
