Nakon što je to Gradska uprava Sarajeva, na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom Abdulahom Skakom, to zatražila, sačinjen je elaborat kojim je trebalo biti ustanovljeno da li se vakufnama Isa-bega Ishakovića može tretirati kao rodni list Sarajeva, pa da se datum koji se tu spominje može uzeti kao pravni okvir u smislu utemeljenja grada Sarajeva

Na izradi elaborate radili su dr. Aladin Husić, dr. Behija Zlatar i emeritus prof. dr. Enes Pelidija, a elaborat je sastavljen 15. marta 2019. godine.

Na osnovu svih relevantnih naučnih činjenica, u elaboratu je definirano da se upravo ova vakufnama može tretirati kao rodni list Sarajeva. S obzirom na to da je Sarajevo dobilo svoj utemeljiteljski akt 866. hidžretske godine, u mjesecu džumadel-ula, što je datum koji odgovara periodu između 1. februara i 2. marta 1462. godine, komisija je u elaboratu bila saglasna da rođendan Sarajeva bude 1. februar.

Vakufnama je izrađena u složenoj pravnoj proceduri, unutar institucije sudstva, pa je, osim činjenice da je ovaj akt sastavljao pravnik – kadija, zbog čega su stvari iz pravnog aspekta morale biti izuzetno precizne u pogledu reguliranih pitanja vlasništva i imovinsko-pravnih odnosa, važno spomenuti da je akt legalizacije obavljen pred “porotnim vijećem”, koje je činilo osamnaest lica, među kojima su dvojica kadija i drugi uglednici. Ovo sve davalo je dodatnu pravnu težinu navedenom činu.

“Kako je spomenuti čin definiran u mjesečnom okviru, sve radnje morale su biti završene prije 1. februara 1462, uključujući i sastavljanje samog pravnog akta (vakufname), koji je posljednji čin u tom nizu. Stoga, predlažemo da se kao datum (Dan) osnivanja grada Sarajeva prihvati 1. februar 1462. godine, prvi dan mjeseca u kome je legalizacija izvršena i da se taj datum uvrsti u zvanični kalendar grada kao ‘Dan osnivanja Sarajeva’.

Da je taj čin obavljen kasnije, vjerovatno bi pisalo ‘sredinom’ ili ‘u posljednjoj dekadi’ mjeseca džumadel-ula. Gradskom vijeću predlažemo da se u mjesecu februaru, koji je utemeljiteljskim aktom označen kao nadnevak vakufname, organizira manifestacija pod nazivom ‘Dani grada’, koja bi trajala cijeli mjesec i bila ispunjena određenim kulturnim sadržajima u cilju afirmacije jednog tako značajnog datuma u historiji grada Sarajeva”, piše u elaboratu.

Krajem augusta 2019. godine gradonačelnik Abdulah Skaka pokrenuo je s predstavnicima Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković” inicijativu da se uvede zvanični datum utemeljenja Sarajeva. Mjesec poslije, 25. septembra, vijećnici Gradskog vijeća Sarajeva na sjednici, na prijedlog gradonačelnika Skake, utvrdili su Nacrt odluke kojom se uvodi 1. februar kao Dan osnivanja Grada Sarajeva.

Odmah poslije, predmet je ušao u proces javne rasprave, koji je raspisan od 25. septembra do 25. novembra. U tom periodu, kao i nakon zaključenja javne rasprave, oglasili su se brojni pobornici ove inicijative, oduševljeni što će se konačno utvrditi Dan osnivanja Sarajeva kako bi se građani svake godine podsjetili na višestoljetnu tradiciju Sarajeva, te bi se time vratio i dio duga osnivaču grada Isa-begu Ishakoviću, čije je ime prošlo stoljeće bilo često izostavljano, potiskivano, sistemski negirano i, na kraju, skoro pa zaboravljeno, toliko da do devedesetih u Sarajevo nijedna ulica po njemu, svom osnivaču, nije bila imenovana.

S druge strane, oglasili su se i “nezadovoljni i zabrinuti građani”, isti oni koji se oglašavaju i danas nekakvim otvorenim pismima, s tezama da bi se utvrđivanjem ovog dana nedvojbeno odbacili dokazi o postojanju predosmanskih naselja na ovom prostoru; da nisu konsultirali Odsjek za historiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Institut za historiju, kao ni bilo koje druge naučnike kada je iznese ovaj prijedlog; da je ovo pokušaj marginaliziranja značaja 6. aprila 1945. godine, koji se u Sarajevu obilježava kao Dan Sarajeva; da nije moguće potvrditi da je vakufnama Isa-bega Ishakovića, osnivački akt Sarajeva, napisana tačno 1. februara, već u februaru; da je u slučaju prijedloga o ustanovljenju datuma osnivanja Sarajeva politička elita slijedila isti model koji je primjenjivala prije tri godine, kada je od Instituta za historiju dobila potvrdu da je Mustafa Busuladžić ubijen samo zato što je bio ideološki protivnik komunista itd.

Sve, dakle, u bobu isto kao danas kada ista grupa aktivista opće prakse, koja zna sve o svačemu i samu sebe smatra vrhovnim tumačem i kadijom svega što se dešava u ovdašnjem društvu, piše i potpisuje otvorena pisma u kojima se strogo protivi činjenici da je jedan beg, i to Isa-beg osnovao grad u kojem parazitiraju sve ove godine.

Ono što treba naglasiti je daje Sarajevo jedan od rijetkih gradova u svijetu koji se može pohvaliti činjenicom da posjeduje vjerodostojan dokument na bazi kojeg je nastao i započeo svoju epohu kao urbana cjelina pod nazivom koji se od tada pa do danas nije mijenjao. Nauka je, a ne Facebook analitičari, utvrdila i potvrdila da je to od 1. februara 1462. godine i ne postoji niti jedan ozbiljan historičar ili osmanista koji ovo činjenicu dovodi u pitanje.

Radovi na kojima se, između ostalog, temeljio stručni prijedlog koji se sada problematizira objavljeni su u izdanjima dvije ustanove visokog akademskog ranga – Naučnom društvu NR BiH (1960), tj. današnjoj Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, i Filozofskog fakulteta u Beogradu (1970). Dali su ih velikani bosanskohercegovačke historiografije, poznatiji i priznatiji izvan negoli u samoj BiH. To su Hazim Šabanović i Desanka Kovačević Kojić, članica ANUBiH i SANU, bez dileme, najbolji poznavalac problematike srednjovjekovnih gradova i srednjovjekovne gradske kulture u regiji, a posebno na tlu Bosne. Ona je to učinila deceniju poslije Šabanovića, sada već daleke 1970. Godine.

Isa-begova vakufnama najstariji je poznati dokument u kojem se spominje ‘saraj ovasi’, u značenju ‘polje oko dvora’, a to su riječi po kojima je Sarajevo dobilo ime. Objekti koji su izgrađeni i uvakufljeni ovim dokumentom predstavljali su nukleus oko kojeg se kasnije razvio veliki šeher.

To su fakti. Činjenice koje iste osobe, predvođene istim komesarima, vođene isključivo ličnim interesima, iz ideoloških razloga negiraju već godinama.