U svijetu koji je još uvijek zahvaćen pandemijom covid-19, UEFA je odabrala čudan format održavanja Evropskog prvenstva u fudbalu. 

Naprimjer, idućeg petka Hrvatska će se u drugom krugu Eura suočiti s Češkom. Da se igra uobičajen turnirski format to bi bila rutinska utakmica, ali u najčudnije oblikovanom takmičenju do sada obje eipe moraće preći hiljade kilometara - 3.470 Hrvati a 2.800 Česi - kako bi utakmicu odigrali u škotskom Glasgowu.

Tako će izgledati sljedećih nekoliko sedmica za 32 reprezentacije. Švicarska će putovati više od 12.000 kilometara kako bi naizmjenično igrala svaka tri ili četiri dana u Rimu i Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana. Sve će ekipe tokom grupne faze preći 114.950 kilometara.

Među timovima koji su domaćini najviše će putovati Španija, ukupno će za svoje tri utakmice grupne faze prevaliti 2.340 kilometara, gotovo deset puta više od Danske ili Nizozemske, koji će tokom  grupne faze preći samo 240 kilometara.

Prije devet godina Michel Platini, tadašnji predjednik UEFA-e, je, kako bi obilježio 60. godišnjicu UEFA-e, zamislio drugačiji turnir, ovakav kakvom svjedočimo ovih dana.

Platinijevo je obrazloženje bilo da bi takav turnir također uštedio zemlji domaćinu mnogo miliona eura, a ta je tvrdnja bila temeljena na iskustvima organizatora Eura u Poljskoj i Ukrajini.

Organizacija je obje zemlje koštala bogatstvo, bili su prisiljeni graditi stadione i ostalu infrastrukturu. Platinijev prijedlog izazvao je kritike od prve minute, tvrdili su mnogi da je ovakav format uništio duh takmičenja. No, Francuz je tvrdoglavo insistirao na njemu, tvrdeći kako je riječ o „pomalo ludoj ali lijepoj ideji“,.

Od 12 gradova u konjima se igraju utakmice najzanimljiviji je Baku jer je hiljadama kilometara daleko i jer je glavni grad države čija reprezentacija ne igra na Euru.

U početku je trebalo biti 13 gradova domaćina, no UEFA je 2017. godine eliminirala Bruxelles zbog kašnjenja u izgradnji novog stadiona i preselila utakmice u London. Ove je godine Dublin takođe izgubio domaćinstvo i zamijenio ga je Sankt Peterburg, a nedavno je Bilbao zamijenila Sevilla nakon oklijevanja baskijske vlade da dopusti gledateljima ulaz na tribine.

Još je uvijek puno nepoznanica o tome kako će se sve okončat. Nejasno je kako će se stvari odvijati u ekonomskom smislu. Dobit će, ako je bude, biti široko raspodijeljena između različitih mjesta i samo bi Engleska, koja će biti domaćin posljednjih kola, mogla koncentrirati dio dobiti od organizacije takvog turnira.

Drugi problem su različita ograničenja koja se primjenjuju. Mađarska će uživati ​​u stopostotnom kapacitetu kada igraju utakmice u Budimpešti, ali Njemačka će moći primiti samo 22% navijača (14.500 ljudi) koji će moći ući na Allianz Arenu u Münchenu. Na ostalim mjestima, broj gledatelja će varirati zmeđu 25% i 50%.