Iran je obećao da će se osvetiti zbog napada na nuklearnu elektranu Natanz prošle nedjelje. Teheran za to krivi Izrael, koji, kao što to obično čini nije potvrdio niti negirao svoju odgovornost. I sve se to događa samo nekoliko dana prije početka pregovora da se Sjedinjene Države ponovno uključe u nuklearni sporazum iz 2015. godine u Beču.
Natanz, jedno od najvažnijih iranskih postrojenja za obogaćivanje urana, pretrpio je eksploziju koja je zahvatila električni sistem centrifuga. Šteta će vjerojatno odgoditi napore zemlje na obogaćivanju urana do nivoa potrebnog za razvoj oružja. Zasad ostaje nejasno radi li se o cyber napadu poput Stuxneta, „crva“ koji su zajednički razvili Izrael i SAD, a koji je uništio petinu iranskih centrifuga 2010. godine ili o bombi poput one koja je izazvala požar u julu 2020. u istom pogonu.
Vrijeme napada, dok se pregovori između Sjedinjenih Država i Irana nastavljaju, nije odabranio slučajno. Izrael se žestoko usprotivio izvornom sporazumu koji je prije šest godina zagovarala Obamina administracija, a obradovalo ga je kad se Donald Trump povukao iz sporazuma 2018. godine i kasnije uveo teške ekonomske sankcije Iranu. Kako bi pregovore pomaknuo naprijed, predsjednik Biden spreman je ukinuti neke od tih sankcija.
Izraelci su sada zabrinuti da je Iran ponovno započeo obogaćivanje urana na više nivoa pa bi Iran mogao početi značajno širiti svoj nuklearni program dok se (tehnički) pridržava uslova sporazuma. Tel Aviv smatra da je hitno zaustaviti verziju 2.0 nuklearnog sporazuma prije nego što se Iran uopće približi opasnom nivou nuklearnog obogaćivanja.
Iako je pregovaračka pozicija Amerikanaca ojačana, afera Natanz dodatno će nagristi međusobnu volju za kompromisom, koja je već vrlo niska nakon što je Iran prestao poštovati uslove sporazuma o obogaćivanju urana u maju 2019. i atentata na iranskog generala Sulejmanija kojeg je Trump naredio početkom 2020. godine.
Ko ima koristi od napada na Natanz? Jasno, Izrael, iz dva razloga. Prvo, važno im je u bilo kojojoj mjeri prouzrokovati štetu od napada na iranski nuklearni program, barem kratkoročno. Drugo, zakomplicirao je diplomatski proces koji bi Izraelci željeli zaustaviti. Iran sada mora birati između snažne odmazde koja bi odgodila ukidanje sankcija i ublažavanja ekonomskih poteškoća u Iranu, ili tihog odgovora zbog kojeg bi iranski čelnici mogli izgledati slabi u diplomatskim krugovima.
Posljedice napada na Natanz značit će i ogroman pritisak na pregovorače u Beču, vjerojatno će ojačati položaj Irana i smanjiti šanse za postizanje sporazuma prije predsjedničkih izbora u junu u Iranu. Bez obzira na ishod izbora, odluku o ponovnom pridruživanju nuklearnom sporazumu donijet će vrhovni čelnik Ali Hamnei.
Pregovori će se nastaviti. Iranska ekonomija, pogođena sankcijama, pretrpjela je veliku štetu prošle godine zbog pandemije i niskih cijena nafte koju još uvijek može izvoziti. Uraditi sve što je potrebno za postizanje dogovora možda nije popularno kod mnogih konzervativaca kod kuće, ali ublažavanje američkih sankcija prevelik je ekonomski poticaj da bi Iran to mogao ignorirati.
Ukratko, i Sjedinjene Države i Iran i dalje se žele vratiti izvornom sporazumu. Dakle, na žalost izraelske vlade, pitanje nije hoće li, već kada će biti potpisan novi nuklearni sporazum.
