Bosna i Hercegovina možda nije među zemljama s najvećim brojem lokaliteta na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine, ali ono što se na njoj nalazi govori o hiljadama godina historije, susretu civilizacija i prirodnim fenomenima kakvi postoje tek na rijetkim mjestima u Evropi.

Od kamenog luka Starog mosta koji stoljećima spaja obale Neretve, preko mosta Mehmed-paše Sokolovića, tajanstvenih stećaka, netaknute prašume Janj pa do jedinstvene pećine Vjetrenice, Bosna i Hercegovina danas ima pet lokaliteta koje je UNESCO prepoznao kao baštinu od izuzetne univerzalne vrijednosti.

I dok je svijet prepoznao vrijednost ovih dragulja, jedna priča i dalje ostaje nedovršena. Na toj prestižnoj listi nema Bobovca – kraljevskog grada koji je stoljećima bio političko, administrativno i duhovno središte srednjovjekovne Bosne.

Nekadašnja prijestolnica srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva, mjesto gdje su stolovali bosanski kraljevi i čuvane kraljevske insignije, danas nije dio UNESCO-ove svjetske baštine. Razlog nije nedostatak historijske vrijednosti. Naprotiv.

Kako smo saznali na licu mjesta tokom razgovora s ljudima koji godinama prate zaštitu ovog nacionalnog spomenika, problem je nastao prilikom ranijih konzervatorsko-rekonstrukcijskih zahvata koji nisu izvedeni u skladu sa standardima i principima koje UNESCO zahtijeva za ovako vrijedna kulturna dobra. Upravo zbog takvih intervencija Bobovac nije mogao ispuniti uslove za kandidaturu na Listu svjetske baštine.

To je porazna činjenica za zemlju čija se državnost u velikoj mjeri veže upravo za ovaj kraljevski grad. Zbog nemara, neadekvatnog pristupa ili pogrešnih odluka iz prošlosti, Bosna i Hercegovina ostala je bez prilike da jedan od svojih najvažnijih srednjovjekovnih lokaliteta dobije međunarodnu zaštitu, vidljivost i dodatnu podršku koju nosi UNESCO-ov status.

Paradoks je da pojedine stranice vlastite historije nismo uspjeli sačuvati na način koji bi zadovoljio najviše međunarodne standarde.

Osim toga, na Tentativnoj listi Bosne i Hercegovine nalazi se još devet lokaliteta koji bi u budućnosti mogli biti kandidovani za upis na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine. Među njima su Sarajevo, Jajce, Počitelj, Blagaj, Blidinje, Stolac, Perućica, Jevrejsko groblje u Sarajevu i Martinbrodski slapovi Nacionalnog parka Una. A ni tu nema Bobovca. 

Podsjetimo, UNESCO-ova Lista svjetske baštine danas obuhvata 1.248 lokaliteta kulturne i prirodne baštine u 170 država potpisnica Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Na listi se nalazi 972 kulturna, 235 prirodnih i 41 mješovito dobro, dok je Konvenciju do oktobra 2024. godine ratificiralo čak 196 država članica UNESCO-a.