Nema pouzdanih podataka o godini gradnje Sahat-kule. No s obzirom na to da je putopisac Evlija Čelebija, koji je ovim krajevima prohodio 1664. godine, pisao da je ona vrlo stara - pretpostavlja se da je izgrađena krajem 15. stoljeća.

U Sahat-kuli je 1963. godine smještena trafo-stanica, iz koje je Elektrodistribucija iselila nakon nekoliko godina te je ostavila u veoma lošem stanju. Obnovljena je 1970. a 1974. godine, kamen po kamen, pomjerena nekih četiri-pet metara prema tadašnjem Hotelu Mileševa zbog izgradnje puta prema Sjenici.

Od tada su o njoj brinuli sahadžija Đoko Stanišić i Murat Bakić te od 1992. godine Lutvo Duran.

Društvo za nauku, kulturu i umjetnost Bošnjaka "Ikre" 2002. godine pokrenulo je akciju adaptacije Sahat-kule. Uz pomoć Ministarstva za manjinska prava Srbije, obnovljen je krov i cijeli objekat. Obnovu su pomogli još Hamdija Hašimbegović i Elmedin Bajramović, Prijepoljci koji žive u Sarajevu. Pošto je satni mehanizam bio oštećen, dat je lokalnom Muzeju na čuvanje, a novi s kompjuterskim upravljanjem konstruirao je Vlade Bogdanović, Prijepoljac koji živi u Beogradu te ga dao na poklon svome gradu.

Od 2010. godine Sahat-kula je data u zakup Udruženju "Divanhana", na čijem čelu je umjetnik i uposlenik u kulturi Mehmed Meša Brničanin. Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu obratio se 2016. sa zahtjevom za izdavanje mjera tehničke zaštite i sanacije Sahat-kule. Zavod je dao saglasnost sa detaljnim prijedlogom kako i gdje izvršiti sanaciju i zaštitu. Od 2020. "Divanhana" nije u tom prostoru, ali Brničanin ne posustaje u borbi za njenu obnovu: "Projekat obnove platili smo 500 eura. Kad smo sve pripremili, na jednoj večeri u Prijepolju jave se Prijepoljci Vlade Divac i Senad Lončarević i kažu: 'Nemoj to da tjeraš, da se priča o tome... nas dvojica ćemo sve platiti'. S još dva inicijatora obnove, Mirsadom Bašovićem i Demirom Srnom, otišao je u Općinu.

Tadašnja zamjenica predsjednika Općine Samira Ćosović kazala je da Sahat-kule nema ni u kakvim knjigama te da je u katastru 2013. godine upisana kao bespravno izgrađen objekat!? Brničanin napominje da su je na kraju uspjeli uvesti u katastar samo sa onoliko površine koliko zahvataju njeni temelji, a sve ostalo je postalo vlasništvo hotela Mileševa.

"U katastru je nekad bilo četiri metra oko Sahat-kule u pravcu hotela i to zemljište su uvakufili Srbi, naše komšije. I onda nam gospođa Ćosović kaže 'Pošto vi kao udruženje nemate pravo da izvodite radove, treba da se ovo upiše kao vlasništvo Opštine', što je i učinjeno. Od tada su prošle pune tri godine", veli Brničanin, "a Opština ništa ne radi". Dokle se stiglo što se tiče obnove Sahat-kule, zamjenik predsjednika Opštine Prijepolje Elvin Banjica (SDP) za STAV kaže:

"Projektno-tehničku dokumentaciju za kompletnu obnovu Sahat-kule uradio je Studio 'Agnis' iz Niša prije godinu dana. Predračunska vrijednost je 5,5 miliona dinara s PDV-om, što je približno 50.000 eura. Projekat je odobrio Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Kraljeva. Prije nešto više od mjesec dana prijavili smo se na konkurs Ministarstva kulture za finansiranje projekata. Ministar Nikola Selaković obećao je da će 5,5 miliona dinara za obnovu biti obezbijeđeno putem projekta 'Gradovi u fokusu'. Sad čekamo odgovor".

Vratiti ploču s tarihom na Fatihov most

Drugi primjer je most u naselju Šarampov. Spomenuo ga je putopisac Evlija Čelebija 1664. godine, nazivajući ga Fatihovim mostom.

^{Fatihov most u vrijeme Austrougarske}

Nekoliko puta je u historijskim događajima rušen ili ga je nabujali Lim odnosio, a gradile razne vojske i države. Svaki put je ponovo izgrađivan od drveta ili betona na istim ili dograđivanim kamenim stopama.

Posljednja obnova trajala je od 2018. do 2021. Most dug 130 metara je srušen, kamene stope ojačane i na njima postavljena potpuno nova konstrukcija sa gotovo identičnim prethodnim oblikom.

^{Fatihov most u vrijeme Austrougarske}

Obnova je bila prilika da se na most ponovo ugradi ploča s tarihom iz vremena obnove 1908. godine. Ali to nije učinjeno. Ploču je u Limu našao Murat Avdagić 1936. godine i ugradio u zid porodične kuće. Danas su njegovi sinovi Esad i Alija spremni dati da se ploča stručno ištema iz zida te ugradi na Fatihov/Šarampovski most.

^{Ploča s tarihom s Fatihovog mosta u Prijepolju}

Kako bi opipali puls javnog mnijenja o vraćanju ploče na most, lokalna TV Forum je napravila prilog i reakcije su bile vrlo pozitivne. Dacić je, kao inicijator, čak i od nekih Srba dobio poruke, koje i danas čuva, da su oduševljeni tom idejom.

"U to vrijeme sam bio član Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Novom Pazaru te se BNV obratilo Opštini jednim dopisom, a oni Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu. Zavod je odgovorio pozitivno. I prije nego su pismeno odgovorili rekli su mi da tu nema ništa sporno te da im je žao što ranije nisu znali da postoji ova ploča, da se zaštiti, da dobije odgovarajući status... Zavod daje preporuku da se postavi i druga, nova tabla s kratkim historijatom mosta na latinici i ćirilici, na bosanskom i engleskom jeziku", kaže Dacić.

^{Dr. Nadir Dacić: To nije nemar, već plan}

Dodaje kako pretpostavlja da su u međuvremenu općinske vlasti dobile instrukcije iz Beograda kako da postupe. Odgovor Zavoda su gurnuli u ladicu. Bošnjačko nacionalno vijeće se obraćalo Opštini Prijepolje, a tamo - zavjet šutnje. Onda su ljudi iz BNV-a otišli na sastanak u Ministarstvo kulture u Beograd. Dacić tvrdi da su bili vrlo profesionalni, da su u potpunosti saglasni s mišljenjem Zavoda iz Kraljeva, ali i sa žaljenjem zaključili kako nemaju mandat da narede lokalnoj vlasti da postupi u skladu s njihovim i mišljenjem Zavoda iz Kraljeva.

Onda je prijepoljska vlast okrenula priču u drugom smjeru: da će postavljanje te kamene ploče poremetiti tradicionalno dobre međunacionalne odnose. Dacić u vezi s tim kaže:

"Na teritoriji općine Prijepolje postoji osam osnovnih škola. Nijedna ne nosi ime po nekom znamenitom Bošnjaku. Osam nula u sredini gdje je stanovništvo pola Bošnjaci, pola Srbi. I niko se ne pita kako to ne remeti 'tradicionalno dobre međunacionalne odnose'. Postavljen je kip Svetog Save ispred Doma kulture. Na manje od sto metara je i drugi spomenik Svetom Savi, onaj u blizini mosta, gdje nikad nije bio, bez ikakve potrebe itd. Je l' iko od Bošnjaka rekao da će to premetiti 'tradicionalno dobre međunacionalne odnose'? Nije! Je l' podignut krst četiri tone težak, 12 puta 8,5 metara iznad Manastira Mileševa, na brdu Titerovac i naspram bošnjačkog sela Hisardžik itd.? I niko ne kaže da će to poremetiti 'tradicionalno dobre međunacionalne odnose'? A poremetit će jedna kamena ploča, kao jedan historijski artefakt itd. Na kraju žalosno je što moram i ovo kazati; niko od predstavnika Bošnjaka u lokalnoj vlasti ni da spomene tu ploču, da pita predstavnika opštine 'Halo, šta je problem? Kako to da postoji pismena saglasnost za njeno postavljanje, a mi to opstruiramo?' Oni imaju mandat da to pitaju. Taj negativan odnos prema islamskom naslijeđu u Prijepolju ne može se nazvati nemarom, on je planski. Uzmimo za primjer Sahat-kulu, uzmimo Musalu i tako redom. Ali do nas Bošnjaka je najprije. Našim predstavnicima u vlasti sam kazao: 'Ne tražim da se vi bijete za tu ploču. Ali kako je moguće da toliko nemate petlje, hrabrosti samo da pitate šta je problem, da sačuvate svoje dostojanstvo?'.

Da li će, na upit STAVA, odgovor zamjenika predsjednika Opštine Elvina Banjice „Radimo na tome“ imati i povoljan rezultat – pokazat će vrijeme.