Samo pet dana nakon oslobađanja Mijatovića kose na brdu Žuč, koje dijeli nove dijelove Sarajeva od Vogošće, na današnji dan, 17. juna 1993. godine, prilikom izviđanja neprijateljskih položaja, poginuo je Safet Zajko.
Posthumno je, 1994. godine, odlikovan “Ordenom heroja oslobodilačkog rata”.
Rodio se 1. marta 1959. godine kod Rudog. Zajkini roditelji, majka Duda i otac Salko, imali su dvanaestero djece. Safet je imao sedmoricu braće i četiri sestre. “Radilo se i živjelo od zemlje. Neko je radio u preduzeću, neko na selu.” (Duda ZAJKO, majka)
Safet Zajko bio je uzoran građanin, suprug i otac dviju kćerki – Alme i Džane.
Majka Duda u ratu je oplakala četvericu svojih sinova.
“Sulejmana (20) ubili su četnici 1. augusta 1992. godine pred očima njihovog oca. Ubili su ga iz puške po naredbi učitelja Vasilija Krstića. Istog dana ubili su kod Rudog i njegovog brata Halila (24). Dva-tri dana kasnije na Stijenicama ubijen je i Munir Zajko (22), koji se sa grupom boraca borio protiv četnika dok im nije nestalo municije. Tu je poginuo i Zajkin zet Hašim. U užoj porodici Zajko ima 20 šehida.” (Asim ZAJKO – Četiri brata – šehidi, Oslobođenje 1993)
Bio je jedan od ključnih ljudi za odbranu Sarajeva u danima opsade. Uoči Agresije na Bosnu i Hercegovinu priključuje se Patriotskoj ligi i jedan je od njenih najaktivnijih članova. Na samom početku Opsade Sarajeva radi na organiziranju i pripremanju odbrane u sarajevskim naseljima Buča Potok i Boljakov Potok, Briješće i Sokolje.
U osvit rata u našoj zemlji uključio se u operativni dio rada Patriotske lige BiH kao jedan od njenih najaktivnijih članova. Već 2. januara stajao je na čelu nekoliko stotina patriota Sokolja, Boljakovog i Buča Potoka, koji su se postrojili pred džamijom u Boljakovom Potoku. To će kasnije biti okosnica 2. viteške motorizovane brigade.
Osim niza visokih komandnih dužnosti, bio je komandant Druge viteške brigade Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Safet Zajko je poginuo17.6.1993. godine oko 11 sati prije podne.
Čim se vijest proširila, nastao je tajac i nevjerica među borcima. Za mnoge je to bilo kao da su izgubili najbližeg člana porodice. Majka Safeta Zajke, Duda, koja je još početkom rata iz Rudog izbjegla u Tursku, saznala je ovu strašnu vijest u izbjegličkom kampu slušajući vijesti Radija Bosne i Hercegovine.
Sarajevo i Bosna i Hercegovina ostali su bez jednog od najvećih heroja odbrane.
Zahvaljujući temeljima koje je postavio Safet Zajko, pripadnici Druge viteške motorizovane brigade nastavili su putem kojim ih je poveo njihov komandant. Kao jedna od najboljih brigada Armije RBiH učestvovali su u borbama na Treskavici, Bjelašnici, Igmanu, a 1995. godine svoj vojni put završavaju u borbama za oslobođenje Bosanske Krajine.
Druga viteška brigada na svom ratnom putu postigla je izuzetne rezultate. Dokaz tome je i 38 dobitnika priznanja Zlatni ljiljan i Orden heroja oslobodilačkog rata kojim je odlikovan i njihov prvi komandant – Safet Zajko.
Iza Safeta Zajke ostali su supruga i dvije kćerke. Njegov je mezar u haremu sarajevske Alipašine džamije.
Danas je u Sarajevu po Safetu Zajki nazvana jedna ulica i Sportsko-rekreativni centar u Novom Gradu.
