Danas se navršava 71 godina od rođenja čovjeka koji je, prema mišljenju mnogih, uz Edina Džeku, najznačajnije ime u historiji nogometa u Bosni i Hercegovini. Trinaesti april je dan rođenja Safeta Sušića, virtuoza čiji je put od skromnih Zavidovića do svjetala Pariza ispisao najljepše stranice sportske historije.

Njegova priča počinje u industrijskom ambijentu Zavidovića, gdje je lokalna fabrika "Krivaja" bila centar svijeta, a istoimeni klub tek amaterska stanica za ljubitelje nogometa. Dok su skauti dolazili gledati njegovog starijeg brata Seada, on im je skrenuo pažnju na mlađeg člana porodice, tvrdeći da se u Safetu krije još veći talent. Sa svega 15 godina, Pape se već nosio s grubim odbranama lokalnih liga, a nostalgični karakter i želja da ostane blizu kuće odveli su ga u FK Sarajevo, umjesto u veće centre poput Beograda ili Zagreba.

Dolazak na Koševo u ljeto 1973. godine označio je početak jedne ere. Od debija u Zenici do prvog pogotka protiv zrenjaninskog Proletera, kada je s 18 godina samostalno nanizao odbranu i golmana, bilo je jasno da je Sušić igrač posebnog kova. Njegovu karijeru, pored nevjerovatne skromnosti i izbjegavanja medijske pažnje, obilježila je i dramatična borba s teškim artritisom. Iako su mu ljekari predviđali kraj hodanja, on se nakon deset mjeseci vratio na teren, spasio Sarajevo od ispadanja i trasirao put prema reprezentativnoj slavi.

U dresu Jugoslavije debitirao je spektakularno u Budimpešti, dok je hat-trick u Rumuniji u čuvenoj pobjedi od 6:4 zacementirao njegov status zvijezde. Bio je nezaustavljiv i protiv tadašnjih svjetskih prvaka Argentinaca, postigavši još jedan hat-trick. Iako su ga tražili svi klubovi "velike četvorke", ostao je vjeran Sarajevu deset godina, postigavši 96 golova u 244 nastupa.

Foto: Anadolija

Njegov odlazak u inostranstvo pratio je nesvakidašnji skandal. Zbog istovremenog potpisivanja predugovora s Interom i Torinom, italijanski savez mu je izrekao jednogodišnju zabranu igranja u toj zemlji. Taj administrativni čvor iskoristio je Paris Saint-Germain, tada klub u usponu, i doveo ga u svoje redove posljednjeg dana prijelaznog roka.

U Parizu je postao ikona. S 96 golova i rekordnom 61 asistencijom, vodio je tim do trofeja Kupa 1982. i prve titule prvaka 1989. godine. Njegova sposobnost da predribla cijelu odbranu ili podijeli pet asistencija na jednoj utakmici natjerala je i "France Football" da ga proglasi najboljim igračem u historiji ovog kluba.

Nakon igračkog umirovljenja u ekipi Red Star, Sušić se posvetio trenerskom pozivu u Francuskoj i Turskoj, da bi krajem 2009. godine preuzeo kormilo reprezentacije Bosne i Hercegovine. Njegov mandat na klupi Zmajeva započeo je pobjedom protiv Gane, a nastavio se impresivnim nizom od sedam utakmica bez poraza, čime je reprezentaciju postavio na čvrst put prema Svjetskom prvenstvu u Brazilu.

Dobitnik priznanja za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine 1979. i proglašen za Zlatnog igrača povodom UEFA-inog jubileja 2004. godine, Safet Sušić ostaje simbol elegancije i efikasnosti. Njegova karijera, prožeta fer-plejom, pošto nikada nije bio isključen niti ozbiljnije povrijeđen tokom boravka u PSG-u, svjedoči o geniju koji je loptu tretirao kao sredstvo za stvaranje umjetnosti, ostajući pritom onaj isti skromni mladić koji je vjerovao da se golovi postižu onda kada nemaš kome dodati loptu.