Vijetnamski rat, ubistvo Salvadora Allendea ili Sandinistička revolucija bili su tema bezbrojnih knjiga i filmova koji, općenito, nisu izbjegli opisati učestvovanje SAD-a preko CIA-e u tim sukobima. Mnogo manje poznat je slučaj Indonezije. "SAD su potakle ubistvo milion Indonežana 1965. godine", tvrdi Vincent Bevins, autor knjige The Jakarta Method.
Bevins se preselio u glavni grad Indonezije 2017. kao dopisnik Washington Posta za jugoistočnu Aziju. Tamo je saznao ponešto o skrivenoj hsitoriji te zemlje i odlučio potražiti "ljude koji su proživjeli to razdoblje, kako bi stekao njihovo povjerenje i pokušao shvatiti što se dogodilo".
Tri godine istraživanja rezultirala su knjigom The Jakarta Method, knjigom koja otkriva "krvavu umiješanost CIA-e u razbijanje komunizma u ovoj zemlji s Hladnim ratom kao pozadinom".
“Izvodili su ljude iz njihovih kuća noću, odveli ih do najbliže rijeke i ubili ih”, objašnjava Bevins i dodaje da je "još milion ljudi bilo zatočeno u koncentracijskim logorima". Operacija je uspjela. "Početkom 1966. Komunistička partija Indonezije (PKI) bila je raspuštena, a preživjele podružnice terorizirane u tišini. Američki poslovi i američki novac slijevali su se u Indoneziju."
Rajski otok Bali bio je najteže pogođeno područje. „Pet posto stanovništva otoka, možda i više, izgubilo je živote između 1965. i 1966. godine, njihovi posmrtni ostaci nikada nisu pokopani i bačeni su u crnu rupu nacionalnog historijskog pamćenja iako ostaju doslovno pod pijeskom turističkih plaža na kojima zapadnjaci danas poziraju u bikinijima za svoje fotografije na Instagramu“, kaže Bevins.
Kako bi opisao ovaj genocid, autor knjige vraća se u vrijeme dekolonizacije. Nakon sticanja nezavisnosti od Nizozemske 1949. godine, Sukarno je postao prvi predsjednik zemlje odlučan ujediniti hiljade otoka koji čine arhipelag pod zastavom "antikolonijalne borbe, vjere u neovisnost i vizije pravde".
"Sukarno je spojio antikolonijalni nacionalizam, elemente islama i marksističke pokrete kako bi stvorio ljevičarski, ali ne i komunistički politički projekt i postao jedan od najjačih glasova u pokretu Trećeg svijeta", priča Bevins.
To se u SAD-u nije svidjelo pa je "od 1955. Indonezija smatrana problemom za Washington." Amerikanci su to pokušali ispraviti i napravili su "prvi pokušaj koji je jednostavno usmjeravao novac u konzervativnu muslimansku stranku". To nije upalilo, pa je "CIA raspirivala i učestvovala u građanskom ratu u zemlji, bacajući bombe i ubijajući nevine civile".
Ali ta je strategija obznanjena pa je američka vlada promijenila taktiku "obučavajući indonezijske vojske" sve dok 1964. godine "obavještajci SAD-a i Velike Britanije nisu počeli tajno izazivati sukob između nenaoružanog PKI-a i dobro naoružane indonezijske vojske.“ Sve dok se nije desila tragedija 30. septembra 1965. godine. "Pripadnici oružanih snaga oteli su visoke funkckionere i nakon što su izjavili da su spasili Indoneziju od kontrarevolucionarnog udara, nastao je haos i general Suharto je ilegalno preuzeo kontrolu nad zemljom i okrivio komuniste."
To je bila geneza masakra. "Zapadne sile su odmah priznale Suharta kao de facto vođu i pomogle mu u širenju ove propagande." Ostalo je historija. Kao i priča o ubistvu milion ljudskih bića koja je ostala zakopana više od 50 godina.
