Uloga džemata u dijaspori je izuzetno značajna. Džemat je i prostor institucionalnog pamćenja, kulturnog kontinuiteta i etičkog oblikovanja zajednice.

Džemat ICCBS Syracuse u saveznoj državi New York predstavlja upravo takav primjer, od skromnog mjesta okupljanja prvih bošnjačkih porodica do organizirane i prepoznatljive institucije koja objedinjuje duhovnu, obrazovnu, kulturnu i društvenu funkciju.

U razgovoru sa Šaban ef. Šljivarom, imamom ovog džemata, otvaramo pitanja transformacije džemata u dijaspori, njegovog značaja u očuvanju bosanskog jezika, tradicije i kolektivnog sjećanja, ali i uloge imama kao mosta između domovine i novog društvenog konteksta.

Ovaj intervju tematizira i širi fenomen institucionalnog oblikovanja bošnjačkog identiteta u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kako biste opisali historijski razvoj džemata u Siracuseu i njegovu transformaciju od prostora okupljanja vjernika do šire društvene i kulturne institucije bošnjačke zajednice u saveznoj državi New York?

- Historijski razvoj džemata ICCBS Syracuse NY može se opisati kao postepen, ali sadržajan proces transformacije - od skromnog prostora za vjersko okupljanje do prepoznatljive društvene, kulturne i identitetske institucije bošnjačke zajednice.

U početnoj fazi, džemat u Syracuseu nastajao je kao odgovor na osnovnu potrebu bošnjaka da imaju mjesto gdje će zajednički obavljati namaz, obilježavati ramazanske i druge vjerske aktivnosti u novom društvenom i kulturnom okruženju.

Kako je bošnjačka zajednica brojčano jačala i stabilizirala se, džemat je polahko prerastao u organiziraniju strukturu. Osim redovnih vjerskih aktivnosti, razvijeni su mektepska nastava, predavanja, zajednički iftari i humanitarne akcije. Džemat je tako postao važno mjesto odgoja mlađih generacija, gdje se prenosilo znanje o vjeri, ali i jezik, tradicija i kolektivno pamćenje bošnjačkog naroda.

Ova transformacija pokazuje da džemat ICCBS nije samo mjesto ibadeta, nego i čuvar identiteta, izvor solidarnosti i temelj društvenog i kulturnog života Bošnjaka u Syracuse NY.

U kojoj mjeri džemat danas nadilazi svoju primarnu vjersku funkciju i postaje prostoročuvanja identiteta, jezika, kulture i kolektivnog sjećanja Bošnjaka u dijaspori?

- Džemat danas u velikoj mjeri nadilazi svoju primarnu vjersku funkciju i prerasta u višedimenzionalni prostor očuvanja identiteta Bošnjaka u dijaspori.

Posebno je značajna uloga džemata u očuvanju kolektivnog sjećanja.

Kroz razgovore, predavanja, izložbe, gostovanja i zajedničke programe, prenose se priče o domovini, ratu, stradanju, ali i o snazi opstanka i obnove. Time džemat postaje mjesto gdje se historija ne zaboravlja, nego se pretvara u moralnu pouku i odgovornost prema budućnosti.

U dijaspori, gdje asimilacija predstavlja stalni izazov, džemat često ostaje jedina institucionalna tačka okupljanja Bošnjaka.

On pruža osjećaj doma, kontinuiteta i sigurnosti, istovremeno pomažući zajednici da se uspješno integriše u šire američko društvo bez gubitka vlastitog identiteta.

Koje su specifičnosti rada s džematlijama u američkom društvenom iinstitucionalnom okviru u odnosu na rad u Bosni i Hercegovini?

- Rad s džematlijama u američkom društvenom i institucionalnom okviru ima niz specifičnosti koje ga jasno razlikuju od rada u džematima  u Bosni i Hercegovini, kako po kontekstu, tako i po metodama i prioritetima djelovanja.

Te specifičnosti obično proizilaze iz činjenice da se  džemat u dijaspori ne poima kao mjesto ili prostor u kojem se artikuliraju samo vjerske potrebe, baš kako ste u jednom od vaših pitanja rekli, džemat u dijaspori je mjesto očuvanja identiteta, jezika, kulture, kao i kolektivnog sjećanja bošnjaka u dijaspori.

Rad sa džematlijama u SAD-u zahtijeva širi spektar vještina, fleksibilnost i po mom mišljenju, institucionalnu zrelost, dok se rad u Bosni i Hercegovini više oslanja na tradiciju i postojeće društvene strukture. Upravo u toj razlici leži i posebna vrijednost džematskog rada u dijaspori.

Koje temeljne vrijednosti nastojite razvijati kroz rad sa džematlijama, posebno kadaje riječ o mladim generacijama koje odrastaju između dva kulturna i identitetska prostora?  

- Prije svega, u središtu rada nalazi se svijest o pripadnosti islamu. Mladima se nastoji približiti vjera kao izvor smisla, etike i unutarnje stabilnosti, a ne samo kao skup obreda.

Kroz namaz, Kur’an, ramazanske programe i razgovore, vjera se predstavlja kao živa snaga koja pomaže mladom čovjeku da se snađe u savremenom društvu.

Kroz džematski rad razvija se i osjećaj zajedništva i odgovornosti prema drugima. Mladi se uče timskom radu, volontiranju, humanitarnom angažmanu i aktivnom učešću u džematskim projektima, kako bi džemat doživljavali kao svoj drugi dom, a ne samo kao prostor povremenog dolaska.

Sve ove vrijednosti zajedno imaju za cilj formirati generacije koje će biti čvrsto ukorijenjene u vjeri i identitetu, a istovremeno otvorene, samopouzdane i korisne društvu u kojem žive.

Koliko je važno institucionalno njegovanje bosanskog jezika, tradicije i duhovnosti u očuvanju kontinuiteta bošnjačkog identiteta u Sjedinjenim Američkim Državama?

- Institucionalno njegovanje bosanskog jezika, tradicije i duhovnosti ima presudnu ulogu u očuvanju kontinuiteta bošnjačkog identiteta u dijaspori. 

Bosanski jezik predstavlja temelj identiteta. On nije samo sredstvo komunikacije, već nosilac kolektivnog pamćenja, historijskog iskustva i kulturnih vrijednosti Bošnjaka. Institucionalno njegovanje jezika kroz mektepsku nastavu, dopunske aktivnosti, u našem slučaju kroz projekat "Ljetna škola", zatim kroz džematske programe i javne manifestacije omogućava da mlađe generacije, rođene ili odrastale u američkom društvu, zadrže živu vezu s vlastitim porijeklom.

Bez jezika, veza s identitetom vrlo brzo slabi i svodi se na simboličnu razinu.

Na koji način džemat u Siracuseu održava vezu s Bosnom i Hercegovinom, duhovno, kulturno, ali i kroz konkretne projekte i saradnje?

- Džemat ICCBS održava snažnu i višeslojnu vezu sa domovinom koja se ostvaruje na duhovnom, kulturnom i praktičnom planu. Ta veza nije samo emotivna, već je planski njegovana i ugrađena u identitet i misiju džemata.

Na duhovnom planu, veza s domovinom se čuva kroz zajednički vjerski okvir Islamske zajednice.

Na kulturnom planu, džemat redovno obilježava važne historijske i državne datume vezane za Bosnu i Hercegovinu, poput Dana državnosti, Dana nezavisnosti i komemorativnih događaja.

Kroz kulturne večeri, tribine, izložbe, gostovanja predavača i umjetnika iz domovine, njeguje se bosanski jezik, tradicija i kolektivno pamćenje. Ovi programi imaju poseban značaj za mlađe generacije koje Bosnu i Hercegovinu često upoznaju upravo kroz aktivnosti džemata.

Na kraju, džemat u Syracuseu djeluje kao most između domovine i dijaspore - mjesto gdje se Bosna i Hercegovina ne doživljava samo kao prošlost ili nostalgija, nego kao trajna duhovna, kulturna i moralna referenca. Kroz takav pristup, veza s domovinom ostaje živa, sadržajna i usmjerena prema budućnosti.

Kako Vi lično doživljavate ulogu imama kao mosta između domovine i dijaspore?

- Ulogu imama kao mosta između domovine i dijaspore lično doživljavam kao emanet, odgovornost i trajnu misiju. U kontekstu džemata u Syracuse NY i života u SAD, imam nije samo predvodnik u ibadetu, već i tumač identiteta, čuvar pamćenja i posrednik između dva svijeta kojima naši ljudi pripadaju.

Prije svega, imam je duhovna veza s domovinom. Kroz jezik, način govora, hutbe i tumačenje vjere, on prenosi duhovnu tradiciju islama kakva se stoljećima živjela u Bosni i Hercegovini. Time pomaže džematlijama da, iako fizički udaljeni, ostanu povezani s duhovnim i moralnim naslijeđem prostora iz kojeg potječu.

Za mene lično, ova uloga podrazumijeva stalno balansiranje: ostati vjeran vrijednostima i tradiciji domovine, a istovremeno biti otvoren, fleksibilan i konstruktivan u američkom kontekstu. Imam treba pomagati ljudima da budu dobri muslimani i ponosni Bošnjaci, ali i odgovorni i korisni građani društva u kojem žive.

Na kraju, ulogu imama kao mosta doživljavam kao priliku da se povežu ljudi, iskustva i vrijednosti, da se domovina i dijaspora ne posmatraju kao dvije odvojene stvarnosti, nego kao jedan kontinuitet zajedničke vjere, identiteta i odgovornosti.

Po čemu se ramazan u dijaspori razlikuje od ramazana u Bosni i Hercegovini, a u čemu su njegove posebne vrijednosti? Koje ramazanske aktivnosti planirate ove godine u džematu i koliko su one usmjerene ka različitim generacijama džematlija? Koliko su zajednički iftari, mukabele i omladinski programi važni za jačanje zajedništva u dijaspori?

- Ramazan u dijaspori ima svoje posebnosti koje ga jasno razlikuju od ramazana u Bosni i Hercegovini, ali upravo te razlike često mu daju dodatnu vrijednost i dubinu.

U Bosni i Hercegovini, ramazan je dio šireg društvenog ambijenta. Njegov duh se osjeća na ulicama, u medijima, porodicama i javnom prostoru. Ezan, ramazanski programi i kolektivni ritam posta prirodno su utkane u svakodnevni život. Vjernik se osjeća dijelom većine i ramazan se, na neki način, "živi sam od sebe".

Posebna vrijednost ramazana u dijaspori jeste uloga džemata kao centralnog mjesta okupljanja. Džamija ne postaje samo prostor ibadeta, već i mjesto susreta, razgovora, podrške i zajedničkog doživljaja ramazanskog duha. Za mnoge džematlije, posebno one koji žive daleko od porodice, džemat postaje njihova ramazanska porodica.

Kada je riječ o ramazanskim aktivnostima u džematu, one su planski usmjerene ka različitim generacijama. Redovni namazi, teravija, mukabele,predavanja namijenjeni su svim džematlijama, dok se posebna pažnja posvećuje djeci i omladini kroz omladinska druženja.

Zajednički iftari imaju izuzetno važnu ulogu u dijaspori. Oni brišu socijalne distance, povezuju ljude različitih generacija i stvaraju atmosferu porodice. U okruženju u kojem je individualizam dominantan, zajednički iftar postaje snažan simbol zajedništva i brige jednih za druge.

Mukabele su važne ne samo kao ibadet, već i kao svakodnevni susret s Kur’anom koji okuplja džemat i daje ramazanu strukturu i duhovnu dubinu. One pomažu održavanju kontinuiteta vjerske prakse i jačanju duhovne discipline.

Omladinski programi imaju posebnu težinu jer pomažu mladima da ramazan dožive kao nešto blisko, smisleno i relevantno. Kroz njih se gradi veza mladih s džematom, vjerom i vlastitim identitetom, što je od presudne važnosti u dijaspori.

Na kraju, iako se ramazan u dijaspori razlikuje od ramazana u Bosni i Hercegovini po društvenom okruženju, on često ima izraženiju snagu zajedništva, svjesnosti i duhovne povezanosti. Kroz iftare, mukabele i programe za sve generacije, ramazan u dijaspori postaje vrijeme u kojem se džemat dodatno učvršćuje, a vjera i identitet žive punim intenzitetom.

Koju poruku biste ramazansku poruku poslali Bošnjacima širom svijeta?

- Ramazan dolazi kao Allahova posebna milost - mjesec u kojem se srca smiruju, duše čiste, a porodice i zajednice ponovo povezuju.

Bez obzira gdje živjeli u Bosni i Hercegovini,u Americi, Evropi ili bilo kojem dijelu svijeta - ramazan nas podsjeća da pripadamo jednoj vjeri, jednom ummetu i jednom moralnom horizontu.

Pozvao bih naš narod da ramazan ne svede samo na post tijela, nego da ga doživi kao post srca, jezika i ponašanja. Da ovaj mjesec iskoristimo za oprost, pomirenje, jačanje porodičnih veza i povratak zajednici. U vremenu ubrzanog života i udaljavanja jednih od drugih, ramazan je prilika da se ponovo okrenemo jedni drugima.

Posebno bih se obratio roditeljima u dijaspori: iskoristite ramazan kao priliku da svoju djecu približite vjeri, bosanskom jeziku i vrijednostima koje su nas očuvale kroz teška vremena. Ono što djeci prenesemo u ramazanskim noćima, iftarima i dovama, često ostaje u njihovim srcima za cijeli život.

Omladini bih poručio: ramazan je vaša snaga, a ne teret. Iskoristite ga da izgradite karakter, samodisciplinu i svijest o sebi. Budite ponosni na svoju vjeru i porijeklo, ali i otvoreni, obrazovani i korisni društvu u kojem živite.

Neka nam ramazan donese smiraj u srcima, bereket u porodicama i snagu u zajednici.