STAV: Na nedavno održanoj konstitutivnoj sjednici Skupštine opštine Bosanska Dubica odbili ste položiti zakletvu jer u sali u kojoj se zasjedalo nije bilo zastave Bosne i Hercegovine. Kako su drugi odbornici reagirali na Vaše upozorenje da se sjednica Skupštine ne može nastaviti dok se u sali ne istakne i zastava BiH? Kako je sjednica završena?
SPAHIĆ: Polaganje zakletve podrazumijeva čitanje teksta zakletve i iskreno izražavanje opredijeljenosti da u skladu s izrečenim i postupate. Prije polaganja zakletve za općinskog odbornika sam ukazao, djelimično citirao tekst zakletve, naglašavajući dio teksta u kojem se navodi “da ću odgovorno obavljati povjerene zadatke u cilju razvoja i napretka opštine Kozarska Dubica, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine”. Smatrao sam da je i sam tekst dovoljno jasan da se zakletva odnosi ne samo na odgovornost općini, entitetu nego i našoj domovini, državi Bosni i Hercegovini i da se zakletva polaže pred simbolima svih tih nivoa. Rečeno je da je moj zahtjev djelimično opravdan, ali da ne postoje uslovi, ja bih rekao volja, da se istakne državna zastava – zastava Bosne i Hercegovine. Moja odluka je bila da svojim postupkom pokažem da postoje stvari u kojima se ne može praviti kompromis ili improvizacija, a isto tako da ukažem na stanje i odnos u lokalnim zajednicama u RS-u prema državnim simbolima i stavovima bošnjačkih predstavnika. Stavovi vijećnika, a kasnije i istupi pojedinaca na društvenim mrežama bili su suprotni od mog zahtjeva, ali je indikativna ta nemoć da se racionalno objasni ili argumentira zašto zastava naše (i moje i svih vijećnika i komentatora na društvenim mrežama) domovine, države Bosne i Hercegovine, ne može naći mjesto u svečanoj sali ili na jarbolu ispred zgrade Opštine. Ja nisam tražio zastavu druge države, tuđu, nego našu i neshvatljive su mi pojave da se ovdje radije ističu zastave nekih drugih zemalja nego vlastite. Sjednica je prekinuta zbog proceduralnih propusta u donošenju prijedloga i imenovanjima, oko čega je nastao sukob pozicije i opozicije, i bit će nastavljena u ovom mjesecu.
STAV: Zbog čega je važno insistirati na protokolu, posebno kad je riječ o isticanju državotvornih simbola i obilježja?
SPAHIĆ: Ističući simbole i obilježja, kao što je i historijski utvrđena praksa, daje se legitiman znak o državotvornosti ili ostalim administrativnim formama funkcioniranja vlasti, a samim tim i hijerarhijski poredak oblika funkcionisanja vlasti na određenom teritoriju. Zastava je simbol pripadnosti i opredijeljenosti, simbol legitimnog predstavljanja i načina na koji vas drugi prihvataju i uvažavaju. Zastava Bosne i Hercegovine može smetati samo onome ili onima koji imaju negativan stav prema samoj državi jer stoji na putu propagiranja ideja koje su i rezultirale ratom i izvršenim genocidom nad bošnjačkim narodom i zločinima prema probosanski orijentiranim pripadnicima drugih naroda u Bosni i Hercegovini. Želio bih samo da ukažem i na širinu problema, na to da se ovakva praksa ne može promijeniti djelovanjem s nivoa općinskih odbornika. U Bosni i Hercegovini zakonima uopće nije jasno utvrđeno kako se koriste i gdje se ističu zastave i obilježja. Tako je ostavljen prostor za proizvoljna tumačenja, što znači da bi izmjena sadašnje ili donošenje nove zakonske regulative o ovim pitanjima bilo kvalitetno i konačno rješenje.
STAV: Ipak, koliko je bitno već na lokalnim razinama ne odustajati od takvih zahtjeva? Uostalom, nije li baš lokalni nivo prva linija odbrane države Bosne i Hercegovine?
SPAHIĆ: Slažem se s vašom konstatacijom o važnosti lokalnog nivoa u očuvanju naše domovine, ali bih je proširio i naglasio potrebu koordinacije i sinergije svih organizacionih i administrativnih nivoa provođenja vlasti. Najsnažnija borba i, rekao bih, odlučujuća treba da se vodi upravo na mjestima i zajednicama u kojima uviđamo pojave negiranja ili neuvažavanja države Bosne i Hercegovine. Ta se borba mora voditi uz svesrdnu podršku onih zajednica u kojima taj problem nije izražen ili ne postoji. Moramo graditi bolju budućnost, ali isključivo na demokratskim temeljima, uz poštovanje svih prema svima i razvijati te principe kako bi sljedećim generacijama stvorili temelje za održivi razvoj.
STAV: Kako ocjenjujete ukupnu političku situaciju u Bosanskoj Dubici? S kakvim se izazovima suočavaju Bošnjaci u ovoj općini?
SPAHIĆ: Nažalost, Bosanska Dubica u velikim je dugovima i bukvalno pred bankrotom. Trenutna vlast nema rješenja za izlaz iz ovih problema, a na sceni je i ignorirajući odnos prema predstavnicima Bošnjaka, njihovim inicijativama i potrebama. Građani – Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali – odlaze. Imamo porast mortaliteta u zadnjih 5 godina. Ignorirajući odnos prema Bošnjacima naročito se ogleda u sferi zapošljavanja, gdje je na djelu očigledno kršenje odredbi Ustava BiH, Ustava RS-a i Statuta opštine. Nažalost, imamo svega 3 uposlena Bošnjaka u Policijskoj stanici i jednog Bošnjaka u Opštini Bosanska Dubica, dok u drugim institucijama i javnim preduzećima nemamo uposlenih Bošnjaka. Takav odnos prema Bošnjacima samo šteti našem gradu i naš je cilj da se to promijeni i da se izgrade bolji odnosi u korist svih.
STAV: Imate li podršku iz Sarajeva? Od koga?
SPAHIĆ: Odgovorit ću vam na ovo pitanje iako pitanje podrške ne bih svodio na podršku iz Sarajeva. Ako ste mislili na Sarajevo kao centar institucija i glavni grad Bosne i Hercegovine, prirodno je da iz Sarajeva imamo i najveću podršku. Ali podrška nam dolazi i iz svih dijelova domovine, kao i iz inostranstva kroz djelovanje savjesne dijaspore i međunarodnog civilnog sektora. Rekao bih da bazična podrška leži u samoj stranci SDA kroz programske, organizacione i aktivne mjere koje čine stub našeg djelovanja. Snažnu i nama veoma bitnu podršku imamo od Federalnog ministarstva za raseljene osobe i izbjeglice na čelu s Edinom Ramićem kroz projekte stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja i podrške održivom razvoju. Moram kazati da podrška nije izostala ni od Islamske zajednice i “Merhameta” u skladu s njihovim mogućnostima. Naravno, tu su organizacije i udruženja, kako domaća, tako i ona iz inostranstva, koja pomažu kroz razne aktivnosti i projekte, a među njima su Udruženja “Izvor dobročinstva”, “Hasene”, “Rahma”, te pojedinci iz raznih krajeva naše domovine i dijaspore.
STAV: Član ste Glavnog odbora Stranke demokratske akcije. Kako gledate na reformske procese u ovoj stranci nakon posljednjih lokalnih izbora? Koliko su oni važni kako bi rezultat stranke, a time i probosanske politike, bio i bolji nego što je sada?
SPAHIĆ: Reformski procesi su neminovnost i pravilno vođeni mogu u velikoj mjeri unaprijediti organizaciju. Narod od nas očekuje da budemo jedinstveni kako bismo poboljšali uslove za život i omogućili mladima da ostanu ovdje i razvijaju ovu zemlju. SDA treba promjene, promjene koje će poboljšati njen status i vratiti snagu koju smo imali 90-tih godina. Naša misija je borba za snažnu Bosnu i Hercegovinu koja treba da ide putem evroatlantskih integracija te stvaranja ambijenta za bolji život svih građana Bosne i Hercegovine.
STAV: Vi ste i predsjednik “Merhameta” u Bosanskoj Dubici i direktor regionalnog odbora “Merhamet” Banja Luka. Kako se pandemija novog virusa korona odrazila na aktivnosti “Merhameta”? Koliko je “Merhamet” važan našim povratnicima u Republici srpskoj?
SPAHIĆ: Nažalost, “Merhamet” je pretrpio veliki udar s pandemijom izazvanom virusom korona, jer naši stalni donatori koji žive van svoje domovine nisu došli svojim kućama te na taj način nisu mogli dati svoje donacije za rad i funkcionisanje “Merhameta” i njegovih kuhinja. Ali hvala Allahu, dž. š., imali smo podršku naše centrale iz Sarajeva, na čijem je čelu Kenan Vrbanjac, i podršku Rijaseta preko svojih muftijstava i naših prijatelja donatora kao što su “Merhamet” Švedske, “Merhamet” Njemačke, HO “Help Others” iz Salzburga i, naravno, naše braće i sestara širom svijeta. Opstanak “Merhameta” od velike je važnosti u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. To je naša matična organizacija koja s Islamskom zajednicom čuva i štiti Bošnjake te je kao takva i jedan od garanata opstanka Bosne i Hercegovine na granicama Drine, Une i Save. Pozivam sve ljude dobre volje, a koji su u stanju da nam pruže podršku, da nas ne zaborave.
