Masakr u Buči, koji ima sve naznake masovnog ratnog zločina ruske okupacijske vojske, ne vapi samo za procesuiranjem odgovornih iz političkog i vojnog vrha Ruske Federacije već otkriva prave ciljeve ruske agresije. Također, podsjeća na modus operandi u vojnom i propagandnom aspektu koji je nama, za nadati se, još uvijek itekako poznat.
Nakon objelodanjivanja nesumnjivog masovnog zločina nad civilima, ruska propagandna mašinerija pokrenula je ofanzivu kojom javnost nastoji uvjeriti u suprotno – zločin nismo počinili mi, već Ukrajinci. To je sve samo predstava, baš poput one u Srebrenici, uspjela je u zanosu protuameričke retorike dodati portparolka Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova.
Reakcija naše šefice diplomatije bila je promptna i na mjestu – ne zloupotrebljavajte genocid u Srebrenici za svoje propagandne ciljeve. Podsjetila je kako je neprihvatljivo i historijski falsifikat što pojedini zvaničnici Ruske Federacije već duže vrijeme u javnim istupima negiraju sudski dokazane i međunarodno priznate činjenice o Genocidu u Srebrenici. Vijeće sigurnosti UN-a, čiji je Ruska Federacija stalni član, 1993. godine osnovalo je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koji je u brojnim pravosnažnim presudama dokazao Genocid u Srebrenici – poručila je Bisera Turković. I “Majke Srebrenice” su ispravno zaključile da je ova poruka Zaharove, odnosno Putina i njegovog režima, dokaz da je Rusija do grla uvučena u pokušaje negiranja Genocida u Bosni i Hercegovini, čak i u Srebrenici.
Sve se to dešava na 30. godišnjicu početka napada na Sarajevo, u kojem su srpske okupacijske snage zločinački držale grad pod najdužom opsadom modernog doba. Za vrijeme odbrane grada počinjeno je nekoliko masovnih zločina ubijanjem civila na tržnicama, u redovima za hljeb ili vodu. Na svaki taj dokumentirani ratni zločin, zbog kojih su neki srpski generali do samog komandnog vrha pravosnažno presuđeni na sudu među čijim je osnivačima i Ruska Federacija, srpska propaganda odgovarala je istim alatima – to oni sami sebe gađaju, odnosno Armija BiH ubija vlastite građane i zločin pripisuje nevinoj srpskoj vojsci. Riječima Putinove trbuhozborke – pravi predstavu. Uz to, naravno, na gotovo identičan način kako to čine Putinovi novinari u državnim medijima, okupatorska, agresorska i zločinačka vojska predstavlja se zapravo oslobodilačkom jer se bori protiv podivljalog, povampirenog fašizma/nacizma, i to ni manje ni više nego čitavih naroda zadojenih poraženim ideologijama. Dokaza za takve tvrdnje nema, but who cares. Čine se preventivni zločini da se oni nikada planirani, nepostojeći ne bi dogodili.
Zastrašujuće su ovo paralele s Agresijom na Bosnu i Hercegovinu, zastrašujući je kontekst negiranja zločina, odnosno njegove transformacije u zločin napadnutih ili barem zločin koji je opravdan zbog izmišljenih zločina nad Srbima/Rusima/Armencima, svejedno. Riječ je o istoj matrici mreže laži koja se događa ponovo pred očima svijeta, koja se nama dogodila i zbog čega su mnogi vodeći Srbi završili s pravosnažnim presudama Međunarodnog, UN suda za genocid i ratne zločine velike magnitude. Međutim, kako je sada jasno ko je ustvari kreator i koji i čiji su ideološki korijeni manipulacije, naša predostrožnost, naš oprez moraju rasti. Ovo je jasan znak da pod zaštitom Ruske Federacije mi ovdje možemo ponovo biti napadnuti i nad nama počinjeni ratni i zločini genocida koji će se ili pripisivati nama ili će se opravdavati našim nepostojećim fašizmom, i to kolektivnim.
Za svijet koji bi također trebao biti na oprezu, posebno oni iz njegova demokratskog dijela koji bi, plinskih ugovora radi, okrenuli glavu, alarmantan znak je da se za opravdavanje zločina ruši kredibilitet pravosnažnih presuda UN suda i vrši kolektivizacija krivnje, generalizacija krivice čitavih naroda. Konačni ciljevi novog svjetskog, multipolarnog poretka, kako ga zove ruski režim, nisu mir, ravnoteža i ravnopravnost, već pravna nesigurnost, nepoštivanje presuda, osim valjda partijskih i crkvenih, politička zavisnost sudstva i podložnost sluganskih medija, te laž kao legitimna metoda postizanja političkih i vojnih ciljeva.
Cilj je laž, kako ju je slavio kokreator genocida nad Bošnjacima Dobrica Ćosić, srpski akademik i književnik. Laž koja Rusiju stavlja u centar antikolonijalizma 20. stoljeća, baš kako srpska propaganda Srbiju stavlja u centar “oslobađanja” južnoslavenskih naroda 1918. Kako je izgledalo srpsko oslobađanje zločinima nad uglavnom Bošnjacima, takva je bila ruska (zapravo sovjetska) antikolonijalna jednopartijska na tenkovima privedena vlast u srednjoj i istočnoj Evropi, nekim zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike. To što ovom agresijom pokazuju nije multipolarni poredak, nego haos koji ne vodi u mir već u trajni rat svih protiv sviju. Ta grandomanija niti u Ukrajini niti bilo gdje drugdje, posebno u Bosni i Hercegovini, neće stati, već će, kako i najavljuje Putinov novinar u tekstu za RIA, ići do kraja, do uništenja države, ili njezine podjele te nezapamćenih razaranja. Nije li Putin na početku agresije to i rekao? Šta još treba napraviti da se većina u očigledno i uvjeri?
Negiranje Genocida u Srebrenici nije samo podrška srpskoj mitomaniji, već dio iste matrice preventivnih genocida. Nije ovo samo metoda da se umanji ratni zločin u Buči, već opasna metoda negiranja pravosnažnih presuda međunarodnih, od UN osnovanih sudova. To je novi poredak koji kontroliraju zemlje koje vrše pravnu travestiju i u tome imaju pozamašno iskustvo, koji ne priznaje pravo uopće, ne samo ratno, niti presude, niti istinu ustanovljenu na opsežnom sudskom postupku s gomilom dokaza. Zato je ova ruska agresija tako opasna – ona bi da mijenja paradigmu međunarodnih odnosa ustanovljenu na vrijednostima – ne zapadnima, kako lažno tvrdi Moskva, već univerzalnima, koji osuđuju agresiju jedne na drugu suverenu zemlju.