Mnogi se građani s pravom zabrinuto pitaju šta se dešava posljednjih sedmica u našoj državi?

Ako krenemo od osnova, što je pod mus u ovoj situaciji, a to je definisanje problema, vidjet ćemo da tu nema velikog suglasja. Što je po mom mišljenju Ahilova peta političkog establišmenta u Sarajevu, koji volio se ili ne, mora čvrsto objediniti kako bi ojačalo poziciju države u ovom kritičnom momentu.

Stoga da prvo definišemo problem onako kako ga ja vidim. Ako mi dopuštate.

Kada vaš politički, ekonomski i diplomatski uticaj ne može biti ostvaren na uvjetno rečeno volju protivnika da se povinuje vašim interesima, a nemate dostatnu vojnu silu da ga privolite na to, onda se pribjegava metodama hibridnog rata.

U te prijetnje spadaju, ali nisu i ograničene na klasičnu propagandu kao u ovom slučaju, cyber-rat koji obuhvata hakerske napade od obaranja sistema telekomunikacija i internet provajdera do provale pojedinačnih stranica i ličnih profila važnijih državnih ličnosti, policajaca ili vojnika na terenu, finansiranje i vojna priprema paravojnih sastava za scenarij asimetričnih sukoba (gerile) visokog ili niskog intenziteta, finansiranje globalnog terorizma u svrhu ispunjavanja svojih interesa, svaki vid špijunaže, industrijske špijunaže, svaki vid piraterije, ilegalne imigracije, institucionalne korupcije, demografskih poremećaja stvaranjem uvjeta za što veću ekonomsku migraciju ciljane etničke grupe, te subverzivne djelatnosti ka podizanju etničkih i religioznih animoziteta, tenzija i sukoba, (kojima je posebno podložna BiH).

Siva zona

Pored ovih primarnih prijetnji tu još spadaju transnacionalni organizirani kriminal, poticanje trgovine oružjem i narkoticima na teritoriji protivnika s ciljem rušenja povjerenja građana u sigurnosni i obavještajni sektor. I na kraju kada se stvore uvjeti ili se dobije zaštita jedne od velikih sila, a s obzirom na spremnost, opremljenost i obučenost svojih oružanih snaga i na vrlo, vrlo ograničenu i brzu upotrebu sile kao instrumenta za ostvarenje krajnjeg cilja.

U ovakvo postavljenim okolnostima naprosto nema jasno definisane prijetnje miru i stabilnosti, jer se ona odvija političkim sredstvima što izaziva generalnu nervozu. U toj sivoj zoni, svako ima priliku da opere ruke od svojih prijetećih izjava ili agresivnih akata koji mogu u konačnici eskalirati, bez sigurne garancije da će snositi posljedice pravne države (naprosto može pobjeći). Ta nejasnoća je osnovni izvor stresa i zabrinutosti kod običnog svijeta. Upravo ta, nazovimo je siva zona labilne prijetnje, zove se hibridni rat. Rat protiv skoro nevidljivog i do kraja nedefinisanog protivnka, protivnika koji se u slučaju Bosne i Hercegovine pridržava antiustavnih zakona koji je njegovo zakonodavno tijelo koje nije izvan Ustava donijelo demokratskim metodama. Cilj je da se postigne željeni efekat secesije i stvar završi prije nego druga strana postane svjesna opasnosti po vlastitu poziciju.

Evo primjera. Slučaj sa napuštanjem objekta ureda SIPA-e u Banjoj Luci je školski primjer hibridnog rata, gdje se bez realne prijetnje ostvari zamišljeni cilj unošenja panike i traganja za ishitrenom reakcijom protivnika. Srećom hladne glave se sagledala situacija i nije se reagovalo kako je to druga strana očekivala.

Da se podsjetimo - 12. aprila 2014. naoružane osobe u maskirnim uniformama zauzele su stanicu policije i sjedište obavještajne službe u gradu Slavjansku. U Kramatorsku i Donjecku separatisti simultano zauzimaju stanice policije. Dan kasnije ukrajinska vojska počinje "antiterorističku akciju" protiv separatista u Slavjansku. Dolazi do žestokih okršaja separatista i snaga zakon i reda u kojima je bilo i mrtvih i ranjenih. Nakon toga proruske snage dobivaju momentum u spirali nasilja, i u kombinaciji sa proruskom propagandom njihov narativ prevlađuje među lokalnom populacijom na krajnjem istoku Ukrajine. To upravo Dodiku treba da ojača svoju političku poziciju u manjem bh.entitetu, koje sada de facto nema. To treba i Vučiću prije 15. marta 2025. za kada su najavljeni najveći protesti u Srbiji. To samo ne treba Bosni i Hercegovini, a vidimo da i međunarodna zajednica za sada reaguje negativno na takav i sličan razvoj situacije.

Ono što Ukrajina nije, nažalost, imala u tim kritičnim momentima su čizme međunarodne zajednice na terenu. Misija Althea – EUFOR ima svoje trupe i svoju misiju u Bosni i Hercegovini, kao i civilni dio misije očuvanja mira u liku i djelu visokog predstavnika u BiH. Visoki predstavnik je nakon konsultacija o Bosni i Hercegovini u Vijeću Sigurnosti UN-a (koje su održane na insistiranje Rusije!) dobio snažnu podršku u prvom redu SAD-a i drugih zemalja i ohrabrenje da iskoristi Bonske ovlasti.

Nije dugo poslije toga trebalo da se i sam američki državni sekretar oglasi i definiše situaciju tako da je za krizu kriv isključivo Milorad Dodik. Američki stav je jasan – za sada. To ne znači da je posao završen, on je tek započeo. Lobiranje se mjeri po uticaju na proces donošenja odluka kod velikih sila i razvijenih zemalja koje mogu uticati na situaciju u BiH, a on može biti stečen ili kupljen. Ta aktivnost nije nam bila nešto jača strana, ali u ovakvom svijetu moramo se i na taj način pobrinuti za razumijevanje situacije u BiH.

Ključni segment geopolitike

Međunarodna zajednica za sada stoji na stanovištu da je suverenitet države nepovrediv, ali da je stabilnost Bosne i Hercegovine ugrožena i apeluje na političke aktere da spuste tenzije i započnu dijalog.  Međutim, treba istaći da se geopolitička situacija mijenja brže nego što je to iko očekivao. Evropa nakon Minhenske sigurnosne konferencije definitivno ide u masivno naoružavanje i zauzimanje potpuno drugačije uloge, odnosno uloge četvrtog igrača u globalnoj geopolitici u kojoj neće trpjeti nestabilnost kod kuće.

U toj novoj ulozi EU, Amerika će biti partner, ali ne i tutor. Rat u Ukrajini je ključni segment globalne geopolitike gdje će se novi odnosi definisati u narednom periodu kako se rat bude primicao svome kraju. Ukratko, kako sad stvari stoje zauzimajući se za rusku stranu, lišavate se evropske perspektive, što nije sigurno da će tako i ostati u budućnosti. Zato su moć adaptiranja i alternativne politike ključni termini za svaku državu na koje njihov državni aparat mora imati adekvatan odgovor u svakom trenutku.

Ako se stručno referiram na trenutnu situaciju, Bosna i Hercegovina se iz strategije polariteta koja koči državu 30 godina i odgovara svim našim protivnicima u regionu i u svijetu, mora prebaciti na strategiju protuteže u kojoj je legalitet, legitimitet i represija odnosno tzv. monopol sile uvijek i u rukama i legalno na strani države, te preteže sa druge strane vage sve prijetnje po državni suverenitet. Iako tu još ima posla posebno u konsolidaciji sigurnosnog sektora, u ovom trenutku, ruski model hibridnog separatizma koji primjenjuje Milorad Dodik nema rezultate koje je imao u Ukrajini.

To ni u kom slučaju ne znači da će on odustati da i dalje pokušava da provocira reakciju. Sve će učiniti da do nje dođe. Nisu isključene ni intervencije tzv. hibridne gerile, obučenih i dobro plaćenih specijalaca bez identiteta, koji su vrhunski obučeni, da i u audio-vizualnom smislu kreiraju tzv. operacije pod lažnom zastavom, kako bi proizveli medijski događaj koji bi okrivio i kompromitirao protivničku stranu za nasilne poteze. Uostalom kampovi za tu vrstu obuke postojali su u BiH. Sve samo da se ostane na vlasti i raspolaže novcem i uticajem. Upravo je ta intencija Dodikova Ahilova peta.

Dašak pravilnog rezonovanja situacije bilo je oglašavanje ministra odbrane Zukana Heleza koji je na svojim kanalima društvene mreže obznanio aktivnosti Uprave za obavještajno sigurnosne poslove Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine koja je izradila "mapu puta", odnosno 12 pravila kako prepoznati dezinformacije koje imaju za cilj da se manipuliše javnim mnijenjem, utječe na odluke ili stvara zbunjenost kod građana. To je prvi put da je neko iz državne vlasti imao suvisao odgovor na Dodikove agresivne poteze i hibridne prijetnje koje dolaze kako iznutra tako i izvana. Drugim riječima, pustite druge koji su izvan zakona, da izgube prisebnost, jer će vas njihova ishitrenost osloboditi pritiska i umjeriti u pravcu daljeg pravilnog djelovanja.

To je najjače oružje protiv hibridnih prijetnji koje upućuju na sve suprotno od toga, jer im je to i cilj. Sa ovim naizgled banalnim primjerom, država pokazuje da je spremna da preuzme inicijativu u pravcu stabilizacije političkih prilika i održavanja mira i stabilnosti, ali ne na način na koji je to Dodik očekivao. Izgleda da su napori mene i mojih kolega stručnjaka iz oblasti sigurnosti koji smo godinama upozoravali pišući o temi raznih oblika ugroza sigurnosti napokon došli do onih centara odlučivanja i političke moći u Bosni i Hercegovini. Čak se i naša akademska zajednica po privi put oglasila i imala vrlo jasan stav o trenutnoj političkoj i sigurnosnoj situaciji, što je fenomen bez presedana.

Strategija protuteže

Danas su na snazi druge geopolitičke okolnosti u svijetu koje se mijenjaju većom brzinom nego prije 10 godina. Brzo adaptiranje na njih je ključna politička i sigurnosna doktrina koja će dovesti do strategije protuteže u Bosni i Hercegovini. U protivnom u ostvarivanju strategijom polariteta zamišljenog cilja međunarodna podrška, istina, ima jak uticaj na odvijanje situacije pozitivno ili negativno po državu Bosnu i Hercegovinu. Isto tako i ponašanje međunarodne zajednice u samoj Bosni i Hercegovini može u datom trenutku presuditi na jednu ili drugu stranu. Stoga strategija protuteže mora biti uspostavljena na osnovama partnerstva, saradnje i savezništava, sa akcentom na oslanjanje na vlastite snage, jer je to imperativ u državi poput Bosne i Hercegovine sa aspekta njenog složenog političkog sistema. Dakle, da budem do kraja jasan, po mom mišljenju nije pogrešno oslanjati se na međunarodni faktor, pogrešno je samo se oslanjati na međunarodni faktor.

Treba djelovati pametno, staloženo, pravilno definišući problem, treba se savjetovati sa strukom i saveznicima svakodnevno, gradeći tako povjerenje građana u institucije sistema, napuštajući pri tom, subjektivno komentarisanje, sujetu, sitna politička sektašenja, čarke i svađe. Naprotiv zbijajući političke redove, dat će se državi Bosni i Hercegovini na snazi, autoritetu i važnosti. A to je za sada izgleda jedino prepoznato u Ministarstvu odbrane BiH.