Čini se da je Moskva pronašla žrtvenog jarca za sabotažu skladišta municije i i transformatora u utorak na Krimu. Kako je objavila ruska novinska agencija Tass, FSB (Federalna služba sigurnosti, bivši KGB) razbio je ćeliju Hizb ut Tahrir al Islami, Islamske oslobodilačke stranke. Ovu "podzemnu ćeliju terorističke organizacije činilo je šest ruskih državljana" i "utvrđeno je da uz koordinaciju izaslanika Hizb ut Tharira u Ukrajini vrbuje ruske državljane muslimane". U njihovim domovima pronađeni su propagandni materijali, "komunikacijska oprema i digitalna arhiva koja se koristi za njihove terorističke aktivnosti".

Tatari, porijeklom s poluotoka Krim, bili su jedna od manjina koje je staljinizam najviše kažnjavao, žrtve deportacija zbog kojih je lokalno tatarsko stanovništvo danas smanjeno na jedva 12%.

Prema udruzi Krimsko-tatarska solidarnost, ne radi se o šest, nego o pet zatočenika. Svi oni "optuženi su da su članovi islamske političke stranke Hizb ut Tahrir, koja je u Rusiji prepoznata kao teroristička, ali koja djeluje bez ograničenja u mnogim zemljama svijeta".

FBS ih optužuje, uvijek po istoj verziji, da su prošle godine “digli u zrak plinovod u gradu Perevalnoye”. Krimski Tatari ne priznaju krivnju i navode da je slučaj montiran, uz primjenu mučenja.

Hapšenja u principu nemaju veze konkretno sa sabotažom u utorak. No, ovo nije prvi put da se ovako nešto događa. Tatarski aktivisti i novinari koji se protive ruskoj aneksiji Krima u zatvoru su još od 2014. godine.

U vezi sa slučajem napada na plinovod, zamjenik predsjednika Medžlisa krimskih Tatara, Nariman Dželjalov, također je optužen, zajedno s ostalima, za "šverc eksploziva". Medžlis, predstavničko i izvršno tijelo tatarske manjine, Rusija je proglasila nezakonitim 2016. godine.

Što se tiče Islamske oslobodilačke stranke, u kontekstu općenito labavog tatarskog islama, ona čini malu grupu koja više funkcionira kao bratstvo i nju  muftija Krima i Medžlis smatraju štetnim pokretom.

Hizb ut Tharir, koji je 1953. godine osnovao Palestinac iz Jeruzalema, Taqiy al Din al Nabani, teži univerzalnom halifatu, ali isključivo u muslimanskim zemljama i, što je značajno, ne brani oružanu borbu kao način da se halifat uspostavi. Prisutan u zemljama kao što su Tunis ili Libija i raširen po muslimanskim državama srednje Azije, kao što su Kirgistan, Tadžikistan ili Uzbekistan, njegova historija bilježi i toleranciju i stavljanje izvan zakona.

Neki ogranci priznaju upotrebu nasilja, poput onog sa sjedištem u Londonu, a drugi ne, ali općenito nemaju hostoriju terorizma.

Ali u sadašnjim okolnostima Rusija se itekako boji islamističkog aktivizma na Krimu. Ako su doista Tatari koji su za povratak poluotoka Ukrajini prešli na gerilsku borbu, kao što tvrdi FSB, ništa neće spriječiti Moskvu da kaže da se bori protiv ukrajinskih nacista i džihadista u isto vrijeme, pozivajući se na neke od muslimana koji su ratovali u Hitlerovoj vojsci.