Rat u Ukrajini uzdrmao je globalni geopolitički teren. Među posljedicama invazije trupa Vladimira Putina jeste i preispitivanje odnosa Evropske unije prema susjedima i potreba da se udvara zemljama Zapadnog Balkana kako bi se spriječilo da budu prepuštene kandžama Kine i Rusije. O tome se razmišljalo i prije februarske agresije, ali sada su čelnici Evropske unije shvatili da se mora hitno djelovati.
Počelo je žmirenjem na oba oka i davanjem kandidatskog statusa državama koje ga nisu zaslužile niti za to ispunjavaju sve uvjete. Proces dobijanja kandidatskog i statusa člana EU iznimno je dug i složen, ali pristup EU se promijenio. Sada se radi na tome da odnosi zemalja EU i onih koje to žele postati budu što fluidniji. Dogovaraju se projekti vrijedni milijardu eura kako bi se smanjila ovisnost o ruskim energentima, uključivanje studenata u program razmjene “Erasmus” te smanjenje naplate mobilnih poziva i međunarodnog interneta (roaming) od 2023. godine.
No svi ti napori zasad su u sjeni tenzija između Srbije i Kosova. Kosovo će iduće godine proslaviti petnaest godina nezavisnosti, a tu nezavisnost još nije priznalo pet članica EU. Rusija Srbiju smatra jednom od svojih prirodnih tački interesa unatoč činjenici da Beograd (zvanično) želi biti dio kluba EU. Bruxelles sa zabrinutošću promatra kako ta zemlja jednim okom gleda ka Zapadu, a drugom ka Moskvi.
Tenzije između Srbije i Kosova ovih su dana jače nego ikad u proteklih nekoliko godina, a zvaničnici dviju država međusobno se optužuju za potpaljivanje vatre. Međutim, premijer te države Albin Kurti u onome što se događa vidi dugu sjenu Kremlja, koji bi dodatno dolijevao ulje na vatru u regiji kao kompenzaciju za svoje poraze na ukrajinskom ratištu. NATO pomno prati situaciju, mandat Ujedinjenih naroda iz 1999. godine daje mu ovlasti za raspoređivanje trupa radi održavanja sigurnosti.
U međuvremenu Bruxelles poziva na smirenost, ali njegova posrednička uloga, kako bi dvije zemlje normalizirale svoje odnose, čini se sve složenijom. Osjećaj je da se požari nekako gase, ali da nema pomaka i da nesigurni mir visi o koncu. Kao način poboljšanja odnosa, dokument “Vrijeme je za ponovni angažman s Kosovom i Srbijom”, izrađen u okviru Zajedničkih projekata, zagovara fleksibilniji pristup EU-a koji uključuje liberalizaciju viza za Kosovo i njegovo priznanje kao države-kandidata u zamjenu za integraciju srpske manjine, zatim otvaranje nekih za Srbiju manje osjetljivih poglavlja procesa proširenja i mogućnost da neke zemlje EU, iako ne priznaju Kosovo kao državu, prihvate pasoš te zemlje.
