Ruski val raketnih i dronovih udara usmjerenih na Kijev i druge veće gradove u Ukrajini u vrijeme jutarnje špice označava ciničan odgovor Kremlja na bombardiranje Kerčkog mosta na Krimu.

Žrtve su većinom bili civili, u prvim udarima na glavni grad od kraja juna, a pogađane su zgrade, ulice, parkovi i dječija igrališta. Snabdijevanje električnom energijom u Lavovu i Harkovu također je pogođeno napadom koji je donio masovni strah kakav nije viđen još od prvih sedmica rata.

Čini se da malo od onoga što je pogođeno ima bilo kakav direktan vojni značaj, a cinična odluka da se gađaju Kijev i drugi urbani centri bila je jasno politička, uprkos onome što je ruski predsjednik rekao u ponedjeljak ujutro.

“Izvršen je masivan udar visokopreciznim zračnim, morskim i kopnenim oružjem velikog dometa na energetske, vojne komandne i komunikacione objekte Ukrajine”, rekao je ruski predsjednik.

Ali ne treba zaboraviti da su namjerno ili nepromišljeno gađanje civila i civilne infrastrukture, jednostavno, ratni zločini u kojima je poginulo najmanje jedanest ljudi.

Cilj je bio da se unese strah u ukrajinsko rukovodstvo i njeno civilno stanovništvo, u nadi da će se Kijev na kraju osjećati prisiljenim da pregovara dok Rusija još zauzima šestinu ili više ukrajinske zemlje.

Ukrajina je nedvojbeno bila zabrinuta u ponedjeljak, a njen predsjednik Volodimir Zelenski će iskoristiti činjenicu napada da zatraži još oštrije zapadne sankcije i dodatne sistema protivraketne odbrane na online sastanku G7 zakazanom za utorak.

Bez obzira na sav haos koji su napadi donijeli, pitanje je hoće li ovi napadi na gradove potrajati. Početkom septembra Harkov je bio na meti opakog vala raketnih napada nakon uspjeha Ukrajinaca na bojnom polju u blizini drugog po veličini grada u zemlji, a došlo je do privremenog isključenja snabdijevanja strujom i vodom.

Međutim, intenzitet napada je uskoro splasnuo, a napadi nisu imali većeg utjecaja na ratište, gdje Rusija nastavlja da gubi tlo pod nogama na sjevernom dijelu fronta, izgubivši posljednjih dana i grad Lyman.

Očigledno je da Rusija ne može zadržati intenziviranje raketnih udara u dužem periodu, s obzirom na to koliko je municije upotrijebila u dosadašnjem toku rata i koliku će međunarodnu političku osudu takvi napadi privući.

Vojna je realnost da ruski raketni udari neće učiniti ništa da promijene odnos snaga na terenu u borbama, i kakav god strah da izazovu, neće utjecati na želju Ukrajine da pruži otpor.

U sadašnjem stanju, Ukrajina sve više napreduje na putu ka Hersonu na jugu, kao i na sjeveru Donbasa. Kremlj zna da je njegova trenutna vojna pozicija slaba, zbog čega napad od ponedjeljka služi drugoj svrsi, pokušaju smirivanja tvrdokornih nacionalista koji su njegovi glavni kritičari.

Stoga nije ni čudo što se čini da Moskva pokušava da uključi Bjelorusiju u rat, pri čemu dvije zemlje obećavaju da će rasporediti zajedničku vojnu grupu. Ali bjeloruska vojska je mala, ima samo 11.700 pripadnika plus 6.150 specijalnih snaga (većina ostalih njenih snaga su milicije za suzbijanje unutrašnjih nereda).

To može značiti da strašni događaji od ponedjeljka imaju manje dugoročnog značaja nego što se čini. Ali problem je u tome što ruske snage očigledno gube tlo pod nogama, Putinovo donošenje odluka postaje sve zlobnije.

Moskva zna da treba eskalirati i već je pokušala regrutirati zatvorenike i provesti mobilizaciju, ali bez trenutnih rezultata. Sada je pribjegla valu masovnog urbanog bombardiranja, a možda će to i ponoviti.

(Izvor: The Guardian)