Rudari i dalje koriste primitivne alate

Nizom aktivnosti ovih se dana u Tuzli obilježava 100. godišnjica Husinske bune, koja je počela kao pobuna bosanskohercegovačkih rudara zbog niskih nadnica, zatim se nastavila štrajkom u kojem je učestvovalo približno sedam hiljada rudara, a okončala se u tuzlanskom naselju Husino oružanim, krvavim sukobom “Krekinih” rudara s tadašnjim organima vlasti.

Vlastima nije odgovarao generalni štrajk te su počeli vršiti pritisak tako što su istjerivali rudare i njihove porodice iz državnih stanova. Sve se to dešava u okolnostima visoke inflacije u Jugoslaviji, odnosno Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kada se od rudarskih plaća nisu mogle kupiti ni osnovne prehrambene namirnice.

Rudari su se solidarizirali. Odlučili su nastaviti započeti štrajk i okupili su se u Husinu, gdje su ih maltretirali žandari, a kasnije ih je opkolila i vojska. U oružanom sukobu koji je trajao sedam dana poginulo je sedam rudara, a ranjeno više desetina rudara i mještana. Ubijen je i jedan pripadnik žandarmerije. Vladajući režim tokom ispitivanja mučio je pobunjene rudare i njihove porodice, tako da je epilog ovog ustanka ukupno trideset i dvoje ubijenih rudara.

Od tada se 21. decembar, datum kada je počela pobuna, u Bosni i Hercegovini obilježava kao Dan rudara.

Stotinu godina kasnije, situacija u bosanskohercegovačkim rudnicima nešto je bolja, ali ni cijelo stoljeće nije bilo dovoljno da bi se postigao znatniji korak naprijed.

“Kada poredimo tadašnje i sadašnje, nailazimo na brojne razlike, ali i na sličnosti. Razlika je u tome što je položaj rudara u finansijskom smislu bolji, međutim, uvjeti rada, na koje mi stalno upozoravamo, nisu bolji. I prije sto godina naši komorati donijeli su odluku o generalnom štrajku i bili su nezadovoljni uvjetima rada, dnevnicama, nepoštivanjem kolektivnog ugovora. I mi smo iz Sindikalne organizacije Rudnika ‘Kreka’ više puta najavljivali i održavali štrajkove zbog nepoštivanja granskog kolektivnog ugovora. Uvjeti rada nisu ni izbliza ono što mi zahtijevamo”, naveo je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikalne organizacije Rudnici uglja “Kreka”.

U eri naprednih tehnologija rudari u rudnicima u našoj državi i dalje rade ručno, koristeći primitivne alate. Primjer je Rudnik “Mramor”, koji posluje u sastavu Rudnika “Kreka” s jamskom eksploatacijom, a koji se godinama nada široko mehaniziranom čelu. Tokić navodi da se i danas u ovom rudniku proizvodni rezultati ostvaruju alatima poput kroce i krampe.

Neulaganjem je, ističe Tokić, Rudnik “Kreka” doveden do nemogućnosti ostvarivanja proizvodnog rezultata koji bi bio dovoljan da se poštuje kolektivni ugovor, a bez pomoći Javnog preduzeća Elektroprivreda (JP EP) BiH, rudnik ne bi mogao poslovati ni egzistirati.

“Ovih dana imamo obećanja da je konačno na red došao i Rudnik ‘Kreka’, koji je najznačajniji u sastavu koncerna i po proizvodnji i po broju ljudstva. Blok 7, koji se planira graditi, oslonjen je isključivo na Rudnik ‘Kreka’ i u naredne tri godine očekujemo enormna i ciljana ulaganja kako bi se on osposobio da u potpunosti može snabdijevati Blok 7. Inače, rudnici u sastavu koncerna dobro su organizirani, ali je Rudnik ‘Kreka’ bio na periferiji svih dešavanja i konačno mora dobiti ono što treba”, ističe Tokić, dodajući da rudar traži samo dvije stvari: da mu se osiguraju odgovarajući uvjeti rada i da se ispoštuje granski kolektivni ugovor, odnosno da mu se plati ono što je uradio.
Prilikom ulaska u koncern EPBiH Rudnik “Kreka” imao je 4.014 zaposlenih, dok ih je danas 2.150. Prosječna rudarska plaća je do 1.110 KM, a Tokić ističe da približno 60 posto rudara ne može zaraditi prosječnu plaću.