U ovom svijetu, ako nisi spreman riskirati život da bi spasio život – taj drugi život je izgubljen.
(Roy Gutman)

Teško bi bilo naći intelektualca koji se danas bavi novinarstvom čija bi se biografija mogla mjeriti sa životopisom američkog žurnaliste Roya Gutmana. Uprkos činjenici da je u novinarskoj karijeri napravio izuzetno značajne poduhvate, njegovo ime imat će sinonimni parnjak – svjedok genocida. Njegovo drugo ime istoimeni je naslov knjige koju su inicirali njegovi obilasci koncentracionih logora koje su organizirali Srbi na okupiranim dijelovima Bosanske krajine.

Bio je august 1992. godine i njegovi izvještaji za Newsday o koncentracionim logorima pod srpskom upravom imali su izuzetnu snagu i stravični zločini u Bosni i Hercegovini nisu više mogli biti skrivani od javnog mnijenja u demokratskim državama. Izvještaji iz Bosne i Hercegovine donijeli su mu 1993. godine Pulitzerovu nagradu za međunarodno izvještavanje, nagradu “Georg Polk” u istoj kategoriji...

Njujorški izdavač Macmillan Publishers u istoj godini printat će mu knjigu Svjedok genocida, koja će se godinu dana kasnije, 1994, nadopunjena pojaviti u Zagrebu u izdanju Durieuxa, da bi se, godinu dana kasnije, obogaćena novim poglavljima pojavila u Sarajevu u koprodukciji više izdavača.

Uvodna rečenica zagrebačkog izdanja pogađa suštinu: “Nijedna pošast nije u tolikoj mjeri unakazila poslijeratni izgled Evrope kao napad Srbije na Bosnu.”

U sarajevskom izdanju prvim rečenicama u uvodnim napomenama svoje knjige Gutman pojašnjava karakter agresije na BiH: “Ovo je izvještaj jednog novinara o najstrašnijem zločinu protiv jednog evropskog naroda još od doba nacističkog holokausta. Srbijanske vlasti i vođe pobunjenih bosanskih Srba nazivaju ga 'etničkim čišćenjem', a vlade i institucije Zapada taj su eufemizam prihvatile kao da su ga same izrodile. Činjenice međutim govore da se radi o genocidu – namjernom pokušaju da se istrijebi jedan narod samo zbog svoje pripadnosti određenoj religiji.”

Knjigu Svjedok genocida Jerusalem Post je okarakterizirao kao “neophodnu i esencijalnu” knjigu o genocidu.

Nažalost, ova knjiga, koju doživljavam kao dio abecedarija agresije na Bosnu i Hercegovinu i počinjenog genocida, nije doživjela nova izdanja.

Iz bogate biografije ovog američkog novinara izdvajamo: Roy Gutman rođen je 1944. godine u New Yorku. Diplomirao je na Haverford Collegeu, na katedri za historiju 1966. godine, diplomirao je London School of Economics, a 1968. godine magistrirao međunarodne odnose. Gutman je bio zaposlen u novinskoj agenciji Reuters, a izvještavao je iz Bonna, Beča, Beograda, Londona i Washingtona. Bio je šef ureda za Evropu, dopisnik State Departmenta i glavni reporter na Capitol Hillu. Od 1982. Roy Gutman pridružio se Newsdayu. Bio je šef evropskog ureda Newsdaya od 1989. do 1994, izvještavao o padu poljskog, istočnonjemačkog i čehoslovačkog režima, otvaranju Berlinskog zida, ujedinjenju Njemačke, prvim demokratskim izborima u bivšem Istočnom bloku i raspadu Jugoslavije. Dvije godine bio je urednik za Newsday i pet godina urednik za McClatchy Newspapers u Washingtonu, DC. Bio je šef ureda McClatchy u Bagdadu prije nego što je 2016. godine postao nezavisni novinar.

Pored pomenutih, Pulitzerove i nagrade George Polk, dobitnik je i nagrade Selden Ring za istraživačko izvještavanje i posebnu nagradu za ljudska prava u medijima Međunarodne lige za ljudska prava. Podijelio je nagradu Edgar Allan Poe udruženja dopisnika Bijele kuće. Godine 2016. Američka akademija za diplomatiju kandidirala ga je za nagradu Arthur Ross Media Award. Američka advokatska komora imenovala ga je 2018. godine da primi nagradu Francis Shattuck za sigurnost i mir.

Gutman je predsjedavajući projekta Zločini rata, pokušaja okupljanja novinara i pravnih stručnjaka kako bi se povećala svijest o ratnim zakonima. Njegov džepni vodič za ratne zločine, Zločini rata: ono što javnost treba znati, zajedno s Davidom Rieffom, objavio je W.W. Norton 1999. Utne Reader ga je 2008. godine proglasio za jednog od “50 vizionara koji mijenjaju vaš svijet”.

Proglašen je 2010. godine počasnim građaninom Sarajeva i dodijeljen mu je ključ grada Sarajevu.

Gutman ni poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu nije našu zemlju stavio ad acta. U različitim prilikama ukazivao je na nepravdu koju je međunarodna zajednica nanijela BiH i bošnjačkom narodu. Ostajao je pri diskursu koji je uspostavio opisujući strahote kojima je bio neposredni svjedok iako je bilo izvjesnih prigovora s različitih strana. U intervjuu planetarno poznatog serijala Razgovor s poviješću, koji je vodio Harri Kreisler, američki historičar, direktor Instituta za međunarodne studije Univerziteta Berkeley i osnivač pomenutog serijala, na pitanje “Vaša se knjiga zove Svjedok genocida. Samo kratko nabrojite vrste zvjerstava koja ste počeli otkrivati u svojim dopisima Newsdayu”, Gutman je odgovorio: “Kampovi za silovanje u kojima su žene držane i silovane, planski i vrlo dugo. Ponekad dva ili tri mjeseca. Uništavanje kulture. Rušenje džamija – uništavanje svake džamije u zemlji – granatiranje škola, biblioteka, kao i sva ostala razaranja u ratu. Napadi na izbjeglice. Jesam li što izostavio? To su takve stvari. To su zločini definirani međunarodnim konvencijama, zločini protiv čovječnosti ili ratni zločini.”

Kada su u Stockholmu organizirane demonstracije na dan uručenja Nobelove nagrade za književnost austrijskom književniku Peteru Handkeu, Roy Gutman je bio tu. Učestvovao je u panelu organiziranom tom prilikom na kojem je još jednom podvukao šta se stvarno dešavalo u Srebrenici i BiH, dižući svoj glas protiv ove sramne odluke Švedskog komiteta za dodjelu ove prestižne nagrade.

Intenzivno je pratio rat u Siriji uspoređujući ga s brutalnostima kroz koje je prošla Bosna i Hercegovina. Kao što prilikom spominjanja prvog ulaska u logor Manjača nikada nije propuštao priliku da spomene fotografa koji je, uprkos stalnom pritisku čuvara logora s psima, uspio napraviti fotografije koje su doprinijele, gotovo presudno, značaju njegovog izvještaja, tako i u povodu dešavanja Sirije, Gutman navodi da je, za razliku od Sirije, BiH imala značajna imena (što je olakšavalo i njegove napore): U BiH ste imali cijelu plejadu ljudi koji su to znali, predvođeni Alijom Izetbegovićem. Ovdje je bio Muhamed Šaćirbegović, imali ste Ejupa Ganića, pa Harisa Silajdžića... Sirijci to nemaju.

“Bosanci su ponovo otkrili ovu istinu. Ovo nije prvi neravnopravan sukob na bosanskom tlu, ustvari, ovo je tek zadnji u nizu, i Bosanci se mogu prisjećati prethodnih iskustava dok razmišljaju o tome kako dalje. Na bazi mojih iskustava iz Bosne tokom ovog rata, spreman sam utvrditi da ima nade. Da parafraziram Williama Faulknera: U herojskoj borbi koju vode Bosanci i njihovo multietničko društvo, dugoročno gledano, neće samo patiti. Oni će pobijediti.” (Roy Gutman, Svjedok genocida)