Kada je saznao šta je učinio, Edip se oslijepio. Čiodama je isprobadao vlastite oči koje nisu vidjele strahotu učinjenih postupaka. Nije tražio opravdanje koje će poslije njega biti tako prisutno, sadržano u činjenici da nije znao šta čini.

Fotografijama s početka oružane agresije na Bosnu i Hercegovinu Ron Haviv je huljama širom svijeta izbio i posljednji argument kako nisu znali šta se radi međunarodno priznatoj zemlji i njezinom najbrojnijem narodu.

Haviv nije imao simpatije prema bilo kome osim prema istini.

Fotografije Haviva distribuirale su publikacije poput Business Week, Fortune, Le Monde, Newsweek, The New York Times Magazine, The New Yorker, Paris Match, Vanity Fair, Vogue, Time i US News & World Report. Uz to, u muzejima i galerijama predstavljeno je njegovo djelo, uključujući Louvre, Ujedinjene narode i Vijeće za međunarodne odnose. Haviv je govorio o svom radu na ABC World News, BBC, CNN, NPR, MSNBC, NBC Nightly News, Good Morning America i Charlie Rose Showu.

Za njegov rad u Bosni i Hercegovini dovoljno bi bilo pokazati desetak fotografija od zločina u Bijeljini preko Omarske do izbjegličkih kolona iz Srebrenice.

Ron Haviv rođen je 1965. godine, američki je fotoreporter koji pokriva sukobe širom svijeta. Autor je nekoliko fotografskih publikacija, suosnivač je VII fotografske agencije, predaje na raznim univerzitetima i vodi radionice.

Ron Haviv je završio gimnaziju Northern Valley Demarest High School 1983, kasnije je diplomirao New York University. Od kraja hladnog rata pokrivao je sukobe i druge humanitarne krize širom svijeta. Haviv je poznat po širokoj dokumentaciji o jugoslavenskim ratovima: bitka za Vukovar u Hrvatskoj, opsada Sarajeva, zločini počinjeni u srpskim koncentracionim logorima u Bosni i Hercegovini i etničkom čišćenju koji su sproveli Arkanovi “Tigrovi” u Bijeljini.

Također je fotografirao grad Juárez, poprište ratova narkokartela. Uz to, Haviv je pokrivao potrese na Haitiju 2010. godine, kao i naknadnu epidemiju kolere, te podršku i učešće glasovitih ličnosti u obnovi Haitija. Fotografija Haviva također osvjetljava pothranjenost u Bangladešu, sukobe između bandi u Los Angelesu i policijskih snaga, predsjedničke izbore u Afganistanu 2009, građanski rat u Šri Lanki i etnički sukob u Darfuru.

Fotografije Haviva prikupljene su i objavljena u knjigama: Blood and Honey: A Balkan War Journal, Afghanistan: On the Road to Kabul i Haiti: 12. januara 2010. On je jedan od sedam osnivača VII fotografske agencije, osnovane 2001, zajedno s Alexandrom Boulat, Garyjem Knightom, Antoninom Kratochvilom, Christopherom Morrisom, Jamesom Nachtweyem i Johnom Stanmeyerom. Haviv je svoje interesiranje usmjerio na podizanje svijesti o kršenju ljudskih prava pomažući u stvaranju projekata s više platformi za nevladine organizacije, poput misija u DR Kongo “Ljekara bez granica”: Zaboravljeni rat i glad za pažnjom, UNICEF-ovo dječije upozorenje za Darfur i Šri Lanku i Međunarodnog odbora Crvenog križa Svijet u ratu. Havivove fotografije nalaze se i u kolekcijama Muzeja primijenjenih umjetnosti u Houstonu, u “George Eastman House”, kao i u brojnim privatnim kolekcijama.

Haviv je s prestankom oružane agresije pokazao kako još uvijek ne zaboravlja Bosnu i Hercegovinu.

U maju 2015. godine Ron Haviv održao je predavanje studentima Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu. Kroz prizmu svog rada u konfliktnim područjima širom svijeta, Ron Haviv je govorio o ulozi fotografa, posmatrača i učesnika događaja koji se kreću od agresije na BiH do “Arapskog proljeća”.

Tom je prilikom otvorio samostalnu izložbu fotografija Blood and Honey: A Balkan War Journal (Krv i med: dnevnik balkanskog rata) u sarajevskoj Galeriji.

Haviv se u Bosnu i Hercegovinu početkom 2018. vraća s tri projekta – u sarajevskoj Vijećnici je u okviru Modula memorije otvorena njegova izložba Shadow of Memory, također u sklopu programa Modula održano je i predavanje o dokumentarnom filmu Rona Haviva i Lauren Walsh Biography of a Photo, koji prati i otkriva kako dvije fotografije – jedna iz Bijeljine iz aprila 1992. i jedna iz Paname 1989. godine – žive i dvadeset i više godina nakon što su nastale, ali i trećim projektom Piece, koji se bavi mirom – fotografi i autori koji su dokumentirali zemlje tokom rata vraćaju se da vide kakav je koncept mira danas u tim zemljama:

“Gledao sam rat kako počinje i slušao predviđanja. Prvenstvena namjera mog rada bila je fotoreporterska. Nadao sam se da ću privući pažnju ljudi na situaciju, da ću pomoći da se iznudi reakcija svijeta, da ću spriječiti ono što je narode Jugoslavije očekivalo. Nažalost, nisam bio u stanju to učiniti. Rat se proširio, gutajući sve regije bivše Jugoslavije. Bio sam prisutan do kraja, a danas se nadam da će moj rad biti svjedočanstvo o ratu. To je optužba za one koji su imali moć da urade nešto, a ipak su samo stajali i nisu učinili ništa dok su hiljade i hiljade umirale, a milioni postajali izbjeglice.”

U jednom intervju za Slobodnu Evropu Haviv je argumentirao da svijet nije mogao mirno gledati ponavljanje Bosne na Kosovu. Rukopis režima iz Beograda na Kosovu bio je isti kao i u Bosni, što su svjedočile njegove fotografije i moralo se brzo reagirati: “Ali, istovremeno, duboko vjerujem da je intervencija na Kosovu direktno povezana s novinarstvom koje se tamo pojavljivalo i direktno povezana s predsjednikom SAD-a Billom Clintonom i Tonyjem Blairom, premijerom Velike Britanije, koji su zauzeli taj stav vodeći se pitanjem – ne mogu vjerovati da ponovo gledamo iste fotografije, gledamo iste TV izvještaje i čitamo iste priče pošto smo upravo ispregovarali i sve se ponavlja. Činjenica je, razgovarao sam s potpredsjednikom Alom Gorom, jer sam pratio njegovu kampanju, i on mi je to potvrdio. Rekao je da su oni bukvalno bili posramljeni i zbog toga prisiljeni brzo djelovati na Kosovu. Tako da, dok su Bosanci patili, Kosovari su također patili, ali su izvukli korist iz onoga što se desilo prije.”

U aprilu 2018. godine Sarajevo je iskazalo zahvalnost i dodijelilo mu Nagradu za doprinos kulturi sjećanja.

U julu iste godine postavljena je Izložba fotografija Rona Haviva u Memorijalnom centru Potočari

U sljedećoj godini bio je prisutan online na 26. izdanju “Modula memorije”, promovirajući fotomonografiju Sjena sjećanja, koju je realizirao u koautorstvu s Lauren Walsh. Tom prilikom emitiran je razgovor autora i autorice s Nihadom Kreševljakovićem, direktorom Festivala MESS.

U decembru su svjetski reporteri dijelili njegove fotografije iz BiH zbog dodjele Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu.

U narednoj 2020. godini imao je izložbu fotografija u Prijedoru, čime je pokušao razbiti šutnju o koncentracionim logorima koje su Srbi tokom agresije organizirali u okolini ovog grada.

Njegova izložba ratnih fotografija pod nazivom Krv i med izazvala je nekoliko incidenata u gradovima Srbije. U Beogradu se publika otimala oko mikrofona, u Užicu su nezadovoljni posjetioci skidali fotografije sa zidova, dok je u Čačku napadnut organizator uz povike “pederu” i “jevrejčino”.

Tokom rusko-ukrajinskog rata ruski bloger objavio je fotografiju iz Bijeljine i jednostavno promijenio opis – navodeći da su vojnici, agresori, ukrajinski vojnici, a da su žrtve Rusi.

Nakon što su svjetski mediji objavili fotografije iz Bijeljine, zloglasni Arkan raspisao je nagradu za Havivovo ubistvo.

Njegov rad na Balkanu, koji obuhvata više od decenije sukoba, korišten je kao dokazni materijal u optužnicama i presudama ratnim zločincima pri Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu.