Republički zavod za statistiku Srbije objavio je 28. aprila konačne rezultate popisa stanovništva, odnosno Knjigu jedan – Nacionalna pripadnost, u kojoj su dati rezultati popisa 2022. godine o ukupnom broju stanovnika Srbije, po polu i izjašnjavanju na pitanje o nacionalnoj pripadnosti. Knjiga sadrži podatke za etničke zajednice koje imaju više od dvije hiljade pripadnika. Ovom Knjigom počinje objavljivanje konačnih rezultata popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine, koje će trajati sukcesivno po temama do juna 2024. godine. Od narednih podataka koji će biti objavljeni posebno izdvajamo podatke o vjerskoj pripadnosti, maternjem jeziku, nacionalnoj pripadnosti po starosti, koji će biti objavljeni 16. juna, te o migracionim obilježjima 29. septembra.

Prije nego što krenemo u analizu do sada objavljenih rezultata popisa moramo se podsjetiti na činjenicu da su rezultati popisa na Balkanu primarno političko pitanje i kad je u pitanju ukupna populacija, a posebno kad je u pitanju odnos većinskih naroda i broj manjina.

Prema rezultatima popisa 2022. godine, u Srbiji živi 6.690.887 stanovnika. Prema popisu iz 2011. godine, u Srbiji je bilo 7.186.862 stanovnika, odnosno 539.859 više nego prema popisu sprovedenom prošle godine. U Srbiji je 2022. godine bilo 5.360.239 Srba ili 80,64 posto, a na drugom mjestu po brojnosti jesu osobe kojima je nacionalnost nepoznata 322.013 (4,84 posto), a građana koji se nisu izjasnili o nacionalnoj pripadnosti ima 136.198 (2,05 posto). Ovako visok udio nacionalno „neopredijeljenih“ najvećim je dijelom odraz društveno-političkog stanja u Srbiji, odnosno nedostataka individualnih sloboda manjina i onih koji drugačije razmišljaju od dominantnih narativa. Ovakav ishod popisa bitna je promjena od ranijih popisa, a upravo je to i bio cilj državne kampanje uoči popisa koja je isticala da nacionalna i vjerska pripadnost nisu bitne pa je to doprinijelo mimikriji djela manjina koje su „nepoželjne“. Zbog toga Hrvati i drugi vide odljev svojih sunarodnjaka, osim u emigraciju, i u „neopredijeljene“.

Od građana koji su se nacionalno izjasnili na drugom mjestu po brojnosti jesu Mađari, kojih ima 184.442, zatim slijede Bošnjaci sa 153.801, dok Roma ima 131.936. Ostali narodi i nacije jesu ispod jedan posto zastupljenosti: Albanaca 61.687, Slovaka 41.730, Hrvata 39.107, Jugoslavena 27.143, Rumuna 23.044, Vlaha 21.013, Crnogoraca 20.238, Makedonaca 13.011, Bugara 12.918, Rusina 11.418, Rusa 10.486, Goranaca 7.700, Ukrajinaca 3.969, Slovenaca 2.829, Nijemaca 2.573. U kategoriji „ostali“ popisana su 21.643 lica, a u smislu regionalne pripadnosti 11.929 osoba.

POVEĆANJE BROJA BOŠNJAKA, ODUMIRANJE „MUSLIMANA“

Rezultati popisa pokazali su da je broj Bošnjaka u odnosu na prije 11 godina veći za 8.523 pripadnika. Ako poredimo rezultate 2022. godine s popisom iz 2002, broj Bošnjaka veći je za čak 18.000. S druge strane, broj Srba u stalnom je padu. Između dvaju zadnjih popisa broj Srba smanjen je za čak 627.911, što je posljedica općeg pada broja stanovnika Srbije u protekle četiri decenije, jer je Srbija najveći broj stanovnika imala daleke 1981. godine.

Bošnjaci su treći po brojnosti, odnosno druga nacionalna manjina, s vrlo izvjesnom perspektivom da u skoroj budućnosti preteknu Mađare. Prije 11 godina Mađara je bilo čak 253.899, što je smanjenje za 70.000. Uprkos dobrim odnosima Srbije i Mađarske, odnosno Vučića i Orbana, migracijske tokove teško je promijeniti, a izgleda da za obje strane više odgovara homogenizacija jer Mađarska iz susjednih zemalja nadoknađuje slab natalitet, a Beogradu je strateški cilj smanjenje udjela manjina u Vojvodini. Trend smanjenja broja najbrojnije manjine slijedi i većina drugih manjina, pogotovo one kojima je matična država u EU.

Prepolovljen je i broj Muslimana s 22.301 na 13.011 pripadnika, što predstavlja relikt ranijeg sistema. Pojedini analitičari pogrešno vide povećanje broja Bošnjaka kroz smanjenje broja „Muslimana“, što je izuzetno pogrešna teza. Naravno da iz popisa u popis u svim državama gdje žive Bošnjaci broj „Muslimana“ opada, što je prirodan proces, ali to nije jedini razlog povećanja broja Bošnjaka. Kad su u pitanju „Muslimani“, kojih najviše procentualno živi u Crnoj Gori, nakon predsjedničkih izbora čuli su se pozivi za njihovo brisanje iz Ustava Crne Gore od pojedinaca bliskih Partiji pravde i pomirenja. Takav pristup ovom pitanju mogao bi biti kontraproduktivan jer svaka akcije ili agresija na manjinu može se iskoristiti za poboljšanje njihove vidljivosti u javnosti ili pridobivanja političke i svake druge podrške. Čak se i broj Goranaca smanjio za 67 uprkos činjenici da su dobili Nacionalno vijeće sa sjedištem u Pazaru.

Negativan prirodni priraštaj i iseljavanja uslijed loše političke i ekonomske situacije glavni su faktori „topljenja“ Srbije. Manjine kojima su matične države u EU prirodno migriraju u svoje matične države, po čemu se posebno ističu Mađari i Hrvati. Zanimljivo je da, uz Bošnjake, raste i broj Jugoslavena. S 23.303 2011. godine porasli su na 27.143.

Hrvata je od popisa do popisa sve manje i manje. S 57.900 prije 11 godina spali su na 39.107. Uz njih, Bunjevci, koje zvanični Zagreb smatra Hrvatima, sa 16.706 (podaci iz 2011) smanjili su se na 11.104. Očito da Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Vojvodini dijele istu demografsku sudbinu. Hrvati su inače demografski najstarija manjina u Srbiji, dok Bošnjaci od manjina imaju najjači natalitet.

Ako uporedimo promjene procentualnog udjela triju najbrojnijih naroda na trima popisima, na najbolji ćemo način vidjeti kakvi su demografski procesi u Srbiji. Prema zadnjem popisu, Srba je 80,64 posto, Mađara 2,77 posto, a Bošnjaka 2,31 posto, dok je na popisu 2011. godine udio Srba bio 83,3 posto, Mađara 3.5 posto, Bošnjaka 2 posto. Na popisu 2002. godine Bošnjaka je bilo 1,8 posto, Mađara 3,8 posto i Srba 82,9 posto.

NOVI PAZAR SEDMI GRAD PO BROJU STANOVNIKA U SRBIJI

Prema službenim podacima, Novi Pazar ima 106.720 stanovnika, što je za 7,42 posto, odnosno za 7.449 stanovnika više nego 2011. godine. Sličan rast bilježi se i u Tutinu, u kojem je broj stanovnika povećan za 7,44 posto, pa ih u ovoj općini živi 33.474. Međutim, to je znatno umanjen broj od prvih podataka koji su objavljeni. Ovim brojevima treba dodati i podatke o osobama koje se vode kao privremeno odsutne, naprimjer zbog školovanja i posla. U tom slučaju, u Novom Pazaru ukupno je popisano 121.113 stanovnika, a u Tutinu 36.476. Na osnovu čega je izbrisano 17.000 stanovnika Novog Pazara, odnosno 14 posto, ostaje poznato samo režimu u Beogradu. Službeni Beograd čak ističe da je ova razlika nastala i zbog onih Bošnjaka iz Turske koji su uzeli državljanstvo Srbije a koji ne žive u Sandžaku.

Sandžak je 1912. godine podijeljen između Srbije i Crne Gore, a administrativnom podjelom na okruge sjeverni Sandžak dodatno je neprirodno rasparčan na Zlatiborski (Priboj, Prijepolje, Nova Varoš i Sjenica) sa sjedištem u Užicama i Raški okrug (Novi Pazar i Tutin) sa sjedištem u Kraljevu. Iako Novi Pazar ima 9.423 stanovnika više od Kraljeva, on je administrativni centar Novog Pazara koji se nalazi na sedmom mjestu po veličini u Srbiji, iza Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca, Subotice i Leskovca. Pored navedenog, Novi Pazar jedini je grad uz Beograd i Novi Sad s pozitivnim demografskim saldom između dvaju popisa. Ako ovom dodamo ključnu činjenicu da je Novi Pazar jedini grad u Republici Srbiji koji ima više od 100.000 stanovnika a koji nije administrativni centar, tada postaje kristalno jasno kakav status imaju Bošnjaci u Srbiji.

Jedan od bošnjačkih poslanika u Skupštini koji je dio Vučićeve Vlade jako je argumentirano ukazao na ove nelogičnosti. Međutim, izgleda da je to više populizam jer ova strateška tema za budućnost Bošnjaka Sandžaka zahtijeva da se o njoj razgovara prije ulaska u vlast. Nužno je podsjetiti da je Srbija i dalje izrazito centralizirana država, što se može jedino promijeniti kroz proces pregovora za članstvo u EU. S obzirom na dosadašnji odnos EU prema Balkanu, pitanje je koliko će dugo ti pregovori trajati i da li će ikad Srbija postati članica EU. Možda jednog dana Srbija i uđe u EU, ali tada će zasigurno negativni demografski trendovi učiniti svoje tako da će biti upitna zakonska predispozicija za ostvarivanje navedenih zahtjeva.

Razlika između dvaju popisa jednim je dijelom nastala i zbog činjenice da je jedan dio Bošnjaka bojkotirao popis 2011. godine. Podaci za sandžačke općine znatno su frizirani uprkos činjenici da u aktuelnoj vlasti učestvuju dvije stranke koje predstavljaju Bošnjake. To je jasna poruka režima da, bez obzira na postignuto historijsko jedinstvo Bošnjaka oko popisa, država uvijek nađe način da manipulira podacima. Jedina općina s bošnjačkom većinom u Srbiji u kojoj je došlo do pada broja stanovnika jeste Sjenica. U ovoj općini živi 24.951 stanovnik, odnosno 5,46 posto manje nego prije jedanaest godina. Međutim, u Sjenici je popisano 27.671 stanovnik, od kojih je 3.275 poništeno, što je 13 posto ukupnih obrazaca, a u Prijepolju 34.807 stanovnika, od kojih je poništeno 2.943 obrazaca, što je 8 posto popisanih. Na području općina sjevernog Sandžaka poništeno je više od 30.000 obrazaca, što izaziva opravdanu sumnju u tačnost rezultata popisa.

Ukupno gledano, u trima sandžačkim općinama gdje su Bošnjaci većina živi 5,27 posto stanovnika više nego 2011. godine, što je, s obzirom na trendove u Srbiji, odnosno na ukupni pad u ovoj državi od 6,9 posto, neobično dobar i za ovu sredinu ohrabrujući rezultat. Raduje nas činjenica da se skoro izjednačio broj Srba i Bošnjaka u Prijepolju, što je dobar demografski proces da Bošnjaci u Sandžaku dobiju i četvrtu općinu u kojoj će biti uskoro većina. Kad se broj i udio Bošnjaka i Muslimana u Prijepolju sabere, što iznosi 14.787, odnosno 45,90 posto,  dobije se jasnija slika izjednačenosti sa Srbima, kojih ima 14.961. Ako uzmemo u obzir praksu umanjivanja broja stanovnika sandžačkih općina, odnosno onih koji privremeno žive izvan Srbije, možemo sa sigurnošću tvrditi da su Bošnjaci brojniji u Prijepolju od Srba. Druga značajna pozitivna vijest jeste da je udio Bošnjaka u Priboju iznad 15 posto, što predstavlja zakonsku osnovu za pravo na izučavanje bosanskog jezika u školama. Kad se uporede podaci popisa iz 2022. i 2011. godine, jasno je da broj i udio Srba i Muslimana u sandžačkim općinama znatno opada, dok udio Bošnjaka raste u svim općinama Sandžaka, čak i u Novoj Varoši.

Od domovinskih zemalja, do sad su popisi održani u Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, a za ovu godinu najavljen je popis na Kosovu i u Crnoj Gori, gdje je moguća odgoda zbog dvostrukih izbora i političke nestabilnosti. Rezultati triju pomenutih popisa pokazali su mnoge pozitivne rezultate uprkos općim negativnim demografskim procesima. U Sjevernoj Makedoniji je iz popisnog materijala izbačena opcija „bošnjački“ jezik, a u Hrvatskoj je zabilježen rast broja govornika bosanskog jezika. Izuzetno pozitivna činjenica jeste da broj „Muslimana“ konstantno pada u svim navedenim državama, što je ohrabrujuća najava za crnogorski popis jer je to jedina država na svijetu koja u Ustavu ima „Muslimane“ kao nacionalnu odrednicu.