SDP-ov Denis Bećirović je inače prva osoba koja je još prošle godine potvrdila svoju kandidaturu za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda, uprkos ranijim najavama da se neće ponovno kandidovati.

- Nemam želju da budem kandidat. To je moje lično mišljenje -, kazao je Bećirović početkom prošle godine.

No, osim što su ga navodno koalicioni partneri, prvenstveno Narod i pravda doveli pred svršen čin insistirajući da se ponovno kandidira te nudeći, ovaj put 12 političkih subjekata kao podršku, nije jasno kako je Bećirović pristao slijediti tuđe političke ambicije, a ne vlastiti stav u samo nekoliko mjeseci.

Tokom prethodnih Općih izbora u BiH 2022. godine, Bećirović se javnosti nametao kao neko ko ima program rada i plan za unapređenje života građana te položaja Bosne i Hercegovine na međunarodnom planu. Osim toga, najavio je i stabilizaciju unutrašnjih politika i institucija. Taj program nikada nije ponuđen javnosti, već je samo bio dio predizborne retorike. Govorio je Bećirović i o demografiji, odlasku mladih ljudi iz države, ali za to se nakon implementacije izbornih rezultata zaboravilo.

SNSD - HDZ - Bećirović

Tvrdio je da je HDZ neizbježan u vlasti pa je preglasavajući Željka Komšića (DF), zajedno sa Željkom Cvijanović (SNSD) podržao aktuelni sastav Vijeća ministara BiH, institucije gdje sada SNSD i HDZ blokiraju procese.

- Nikada ne treba praviti kompromise ispod evropskih standarda- kazao je jednom prilikom.

Govorio je Bećirović da je bh. diplomatija nesposobna, da se u diplomatsku službu šalju stranački poslušnici i "isluženi kadrovi", a ne najbolji, te obećao da neće postavljati za ambasadore osobe koje su bliske članovima Predsjedništva BiH.

Bećirović je, iako poznat kao veoma birokratska, suhoparna ličnost bez harizme, znajući da je mogućnost djelovanja sa pozicije člana Predsjedništva BiH u mnogome ograničena stvarošću sistema, naivno obećavao biračkom tijelu da će ostvariti ono što nikome drugome prije njega nije pošlo za rukom.

Bez konkretnih rezultata

Hologram u Predsjedništvu

Preokret je odmah uslijedio, nakon što je Bećirović zauzeo poziciju. Prijedlozi imena za ambasadore BiH odmah su pokazali kako Bećirović u svojoj politici ima dva pravca. Prvi je vraćanje političkih usluga imenovanjima kadrova iz grupe političkih stranaka koje su podržale njegovu kandidaturu, a drugi je imenovanje političkih saradnika koji su kroz decencije institucionalnog djelovanja Bećirovića (sve na budžetu) bili njegovi intimusi.

Predlagao je na pozicije u diplomatskim predstavništvima penzionere, političke analitičare koji su zdušno podržavali njegovu kandidaturu čak i uz negodovanje određenih visokopozicioniranih SDP-ovaca.

Građani su primijetili da svaki put kada u rečenici treba izgovoriti Bosna i Hercegovina, po automatizmu Bećirović mora nastaviti sa "suverenitet i teritorijalni integritet" kao da je država neka separatistička regija u Evropi koja se tek bori za svoju nezavisnost. No, nije to jedino što se ima spočitati članu Predsjedništva BiH.

Isti taj Bećirović sa kolegicom je Cvijanović, preglasao člana Predsjedništva BiH Željka Komšića prilikom imenovanja Borjane Krišto (HDZ) za predsjedavajuću Vijeća ministara bez da je i pogledao njen program rada, jer se ona nije udostojila da isti dostavi.

Zamjena teza

Tegeltija je imao uvjet, Krišto nije: Ključna razlika koju Denis Bećirović prešućuje

Bećirović se time priklonio kolegici čija stranka daje milione KM za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama te drugdje, a sve kako bi potkopala državu. Suverenitet, reče Bećirović? Preglasao je Bećirović sa Cvijanovićkom Komšića i kada je trebalo usvajati državni budžet i izvještaje o budžetu, otvaranju konzulata Srbije u Bijeljini, odnosno kad god bi se SNSD, Trojka i HDZ dogovorili da im je to potrebno.

Pad pred Dodikom

Tako je član Predsjeništva BiH tvrdio i da je SNSD-ov lider Milorad Dodik poražen te da je "slomio zube" pri pokušaju da ruši BiH. Za to vrijeme Dodik, predsjednik jedne stranke u BiH, jednako kao i Bećirović sa čelne pozicije u državi, odlaze u SAD, te lobiraju svako za svoje interese. Vjerovatno je na to mislio tokom predizborne kampanje kad je govorio o "aktivnoj diplomatiji".

Bez ikakve mogućnosti da nametne narative koalicionim partnerima, Bećirović tvrdi da BiH ima institucije koje će zaštititi ustavni poredak, zaboravljajući da Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) nije uspjela privesti Dodika zbog suprostavljanja entitetskih institucija, poglavito MUP-a RS. Ista ona SIPA koja je zbog Bećirovićevog djelovanja i podrške destruktivnom Vijeću ministara mogla ostati pod rukovodstvom Darka Ćuluma koji je napustio pa se vratio u tu instituciju na poziv Dodika.

Dok je Dodik putem Narodne skupštine RS-a usvajao sporne zakone o zabrani djelovanja Suda i Tužilaštva BiH, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) te Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Bećirović je Ustavnom sudu BiH podnosio apelacije.

Radio je to jer nema kapacitet da partnerskim strankama koje čine vlast u BiH vertikalno, naredi ili traži od njih bilo kakvo djelovanje.

Vjerovatno je javnost i zaboravila na Bećirovićev poziv EUFOR-u za hitno razmještanje snaga na strateškim tačkama unutar BiH zbog toga što apsolutno niko nije poduzeo ništa, a posebno ne na njegov apel.

- Građani ne smiju biti taoci stalnih blokada, ucjena i svađa- tvrdio je u svom pokušaju da odbrani glasanje za HDZ-ovu Borjanu Krišto.

No, građani već godinama gledaju upravo to. Državne institucije su paralizirane, posebno Vijeće ministara i državni parlament, dok se ministri najčešće hvale da su usvojili po nekoliko stotina tačaka dnevnog reda, ne objašnjavajući građanima da se radi o izvještajima i infomracijama koje su samo dostavljene na znanje, a od kojih se neke odnose na period od po par godina.

Diplomatski nerad

Diplomatija na marginama Bećirovića i Konakovića

Brutalni spinovi vlasti koje je direktno sponzorisao Bećirović samo šalju poruke javnosti da se smatra kako građani nisu dovoljno inteligentni da sami zaključe kako u Bosni i Hercegovini nikada nije bilo gore, odnosno da smo u najvećoj postratnoj krizi gdje se u miru ruši država.

Maratonska saopćenja, dosadna kao uspavanke, neće spasiti Bećirovića od činjenice, ne interpretacije, da je njegov mandat u Predsjedništvu BiH potpuni fijasko.

O državnom planu za ostanak mladih u BiH ni riječi nakon 2022. godine, a jedino što je Bećirović inspirirao jesu mladi karijeristi SDP-a.

Posebno je zanimljivo kako se Bećirović pokušava predstaviti kao glas institucionalne stabilnosti, dok je istovremeno politička realnost pokazala da je njegova uluga samo da se prilagodi. Kao član Predsjedništva BiH koji je u kampanji obećavao odlučnu borbu protiv politika koje podrivaju državu, vrlo brzo postao je dio aranžmana u kojem upravo takve politike opstaju. SNSD i HDZ danas kontrolišu ključne institucije, dok državni parlament gotovo da i ne donosi zakone.

U takvim okolnostima Bećirović je svoje djelovanje sveo na pisanje saopćenja, održavanje sastanaka i ponavljanje fraza o suverenitetu i teritorijalnom integritetu, dok politički efekti izostaju. Ako se tvrdi da je takvo djelovanje samo produkt ustavnog sistema, treba podsjetiti na činjenicu da su i u takvim uslovima pojedini članovi Predsjedništva BiH ranije uspijevali nametati teme i stvarati politički pritisak na druge institucije.

Bećirović je godinama kao zastupnik u Parlamentu BiH gradio imidž koji se temeljio na deklarativnoj principijelnosti, samo da bi na poziciji člana Predsjedništva pokazao da je spreman na kompromise i vraćanje političkih usluga, sve što je ranije kritikovao.

Tako je na kraju završio u vlasti sa onima koje je najčešće kritizirao.