“Black Friday”, u prijevodu “crni petak”, označava početak sezone sniženja i kupovine poklona pred katolički Božić 25. decembra. Priča o tome seže prilično daleko u američku historiju, iz koje je i potekao “Black Friday”, ovaj potrošački događaj koji se s vremenom proširio skoro na cijeli svijet. Još u 19. stoljeću, kada je Abraham Lincoln ustanovio američki praznik Dan zahvalnosti, koji se slavi posljednjeg četvrtka u novembru, taj dan označavao je početak božićne kupovine. S obzirom na to da je taj praznik neradni dan, božićna kupovina od sredine 19. stoljeća počinje sljedeći dan, dakle u petak.

Iz aspekta marketinga, to je idealno vrijeme da se poveća prodaja proizvoda i usluga, zbog čega se na razvijenim tržištima cijene drastično spuštaju kako bi se potaknula potrošnja koja je osnova ekonomije. Dakle, to nisu sniženja na kakva smo navikli u Bosni i Hercegovini, gdje vrišti reklama 70 posto sniženje, a kada uđete u radnju, od 1.000 proizvoda, samo jedan bude na sniženju, ili još gore, samo piše da je cijena snižena, a zapravo je ista kao što je uvijek i bila. Ipak, čini se da se i takva praksa mijenja pa je sve više ozbiljnih sniženja.

Da se zadržimo još malo na historiji. Termin “Black Friday” ima prilično dramatičnu prošlost. “Black Friday” dogodio se 24. septembra 1869. godine. Tog dana desio se jednodnevni dramatični pad cijene zlata na berzi zahvaljujući manipulacijama dvojice investitora Jaya Goulda i Jima Fiska. Njihove manipulacije rezultirale su kolapsom cijene zlata i padom berze za 20 posto. Zbog toga je u narednih sedam dana zaustavljeno berzansko trgovanje zlatom.

Marketinški stručnjaci mudro su iskoristili termin skovan za ovu priliku. Ipak, “Black Friday” nije jedini i najznačajniji “shopping day” u svijetu. Subota prije Božića dan je kada se najviše troši u zapadnim društvima, a 26. decembar, dan nakon Božića, poznat i kao “boxing day”, u nekim zemljama dan je najvećih godišnjih sniženja, pa time i dan velikog trošenja. Kina ima “Single’s Day” 11. novembra. Zo je nezvanični praznik samaca i obilježava se šopingom s ogromnim popustima kako u fizičkoj, tako i u online trgovini. Koliko je Kinezima bitan taj “praznik”, govori činjenica da je preko online platforme za prodaju Alibaba 2018. godine na taj dan ostvaren promet od 30 milijardi dolara. Za razliku od Kine, Evropa je preuzela američki recept “Black Fridaya”, a ne treba zaboraviti ni na “Cyber Monday” ili “Blue Monday”, prvi ponedjeljak nakon “Black Fridaya”, kojim marketinški stručnjaci nastoje povećati online prodaju, odnosno ohrabriti potrošače da i na ovaj način više kupuju.

U muslimanskom svijetu mjesec ramazan i dva Bajrama vrijeme su intenzivnije kupovine. Posebno se to odnosi na Ramazanski bajram. Prema istraživanju agencije “YouGov” na području MENA regije (Bliski istok i sjeverna Afrika), 60 posto ispitanika tvrdi da troše više novca tokom mjeseca ramazana, prosječno dva puta sedmično posjećuju šoping-centre, a najviše kupuju hranu i kućne potrepštine (71 posto) te odjeću (47 posto). Ramazan je iz aspekta potrošnje izuzetno važan i za nemuslimanske zemlje u kojima muslimani čine manjinu, poput zapadnoevropskih država. Recimo, samo u Velikoj Britaniji tokom ramazana potrošnja se povećava za 200 miliona funti.

Bez obzira na to da li je riječ o crnom petku, plavom ponedjeljku, Danu samaca ili pak mjesecu ramazanu, iz aspekta ekonomije, to su prilike da se obrne znatna suma novca, da se potrošači ohrabre da povećano troše. Osnova ekonomske logike i jeste trošiti što više, generirati potražnju, koja onda generira veću proizvodnju, a to zahtijeva veću potrebu za novim radnim mjestima, a više zaposlenih, logično, znači i više onih koji će trošiti.

EKONOMSKI POTENCIJAL VJERSKIH BLAGDANA

Ipak, ova je godina po svemu neobična, pa i po potrošnji. Zbog epidemioloških mjera, mnogi trgovci daju veće popuste na online kupovinu, nastojeći tako odvratiti ljude od dolaska u prodavnice. Koliko je pandemija pogodila svjetsku ekonomiju, pokazuje i činjenica da je za veliki broj trgovaca “Black Friday” bio još početkom novembra ili krajem oktobra. Sniženja su jedini preostali as u rukavu trgovcima da koliko-toliko izvuku promet u ovoj godini. Gledajući iz marketinške perspektive, Bosna i Hercegovina idealna je zemlja za pametne marketinške kampanje koje mogu povećati potrošnju na domaćem tržištu i tako držati ekonomiju vitalnom. Sastav stanovništva takav je da imamo tri dominantne monoteističke religije sa svojim različitim blagdanima, koji po prirodi stvari zahtijevaju veću potrošnju. Dakle, imamo ramazan i dva Bajrama, kao najveće muslimanske blagdane, dva Božića i Novu godinu. U Bosni i Hercegovini svako malo može biti neki “Black Friday”.

No, “Black Friday” ili bilo koji “šoping-period” nije važan samo zbog potrošnje nego i zbog nečega mnogo vrednijeg. Ponašanje potrošača u takvim periodima otkriva njihova najdublja osjećanja, prije svega strahove i nade. Zato se s nestrpljenjem u SAD-u očekuje da tamošnji najveći trgovački lanac “Walmart” izađe sa zvaničnim podacima o prometu u sedmici nakon “Black Fridaya”. I to više nije samo indikator ekonomskog stanja SAD-a nego manje-više stanja globalne ekonomije. Ako su potrošači uvjereni da su njihova radna mjesta i zarada sigurni, neće se ustručavati da troše. S druge strane, ako se sustežu od potrošnje, očito je da osjećaju strah, svjesno ili nesvjesno, a to znači da je recesija blizu. A koliko je svjetska ekonomija ovisna o potrošnji domaćinstava, govori podatak da upravo potrošnja kućanstava čini 60 posto svjetskog GDP-a.

Normalna je ljudska potreba da se sazna šta donosi budućnost, šta donosi sutra. Za ekonomiste je to izuzetno važno, posebno za kreatore ekonomskih politika: ako se na vrijeme predvide pozitivna ili negativna kretanja, lakše je donositi odluke koje će dugoročno utjecati na budućnost kompanije ili cjelokupne ekonomije jedne države. U tu svrhu ekonomisti su razvili čitav sistem složenih modela za predviđanje budućih ekonomskih trendova zasnovanih na egzaktnim pokazateljima. Ali, ipak, postoje i oni, ne baš egzaktni, pokazatelji koji su na nivou signala, ali koji ukazuju na određene buduće trendove. Oni su najčešće zasnovani na psihologiji potrošača ili investitora, na njihovim strahovima i nadama, baš kao što je to slučaj s “Black Fridayem”. U tu svrhu kreirani su i neki zaista bizarni pokazatelji.

Ugledni britanski list The Economist napravio je The Recession Index, R-word Index. Ekonomisti koji rade za ovaj list prate dvoje najčitanije novine u SAD-u i na osnovu učestalosti korištenja riječi “recesija” zaključuju hoće li u narednom periodu doći do ekonomske krize, odnosno recesije. Po definiciji, recesija je ekonomski pad u dva kvartala zaredom. Za 2020. godinu već nam je jasno da je recesija tu, međutim R-word se toliko udomaćila u rječniku tokom ove godine da je sasvim očekivano da će recesija potrajati.

Mi u Bosni i Hercegovini, inače, možemo samo nagađati jesmo li ili nismo u recesiji, jer dok dobijemo zvanične podatke naše statistike, recesija pokatkad i prođe. Za sada su dostupni samo podaci za drugi kvartal ove godine, a prema tim podacima, Bosna i Hercegovina bilježila je, uslijed pandemije, ekonomski pad od 9,3 posto u odnosu na isti kvartal 2019. godine, odnosno pad od 10,5 posto u odnosu na prvi kvartal 2020. godine. S obzirom na poteškoće s kojima se privreda suočava tokom ove godine u trećem i četvrtom kvartalu, pad bruto domaćeg proizvoda (BDP) neće biti veliki kao u drugom kvartalu, ali će ga sigurno biti. Tako da možemo već sada reći da je Bosna i Hercegovina nezvanično u recesiji.

OTPAD, KUPONI I KONOBARICE POKAZUJU STANJE EKONOMIJE

U neobične ekonomske indikatore možemo svrstati i onaj koji se zove “Garbage Indicator”, odnosno indikator otpada. Ovaj indikator kreirao je ekonomista Michael McDonough. Indikator slijedi logiku da stanovnici u vremenu veće ekonomske aktivnosti proizvode više smeća, a u vrijeme pada ekonomske aktivnosti smanjuje se i količina smeća koje nastaje u domaćinstvu. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, svaki stanovnik naše zemlje prošle je godine proizveo u prosjeku po 352 kilograma otpada, što je za tri kilograma manje nego 2018. godine. Dakle, razlika nije velika, ali dovoljna je da ukaže na to u kojem će se smjeru kretati ekonomija.

Zanimljiv je i The Barclays Skyscraper Index, u slobodnom prijevodu indeks nebodera. Prije velikih ekonomskih kriza investitori obično ulažu novac u gradnju visokih, grandioznih zgrada. Tu je riječ o psihološkom efektu, o predosjećaju koji investitore tjera na megalomanske projekte. Ako ne vjerujete ovom indikatoru, sjetite se samo da od kraja prošle i početka ove godine Fahrudin Radončić najavljuje da će graditi novi toranj u Sarajevu od 40 spratova, po mogućnosti da bude makar sprat viši od “Beograda na vodi”.

Ranije je postojao indeks izrezivanja kupona iz novina, prema kojem u lošijim ekonomskim prilikama kupci pribjegavaju izrezivanju kupona kako bi ostvarili popuste u trgovinama, danas je taj indeks zamijenjen kuponima za online kupovinu, ali i dalje pokazuje iste trendove.

Nekada se zdravlje ekonomije moglo procijeniti i po dužini ženske suknje. Smatralo se da postoji tendencija da se “pokaže malo više” i “uživa u životu” kada ljudi bolje žive.

No u svijetu u kojem s naslovnica vrište polugola ženska tijela, ekonomski indikator “kratke suknje” izgubio je bilo kakvu relevantnost. “Našoj generaciji potreban je novi pokazatelj sveopćeg dobrog stanja i nacionalnog raspoloženja”, piše bloger Joshua Brown na svom blogu The Reformed Broker, predstavljajući ideju indikatora “ženskih grudi”. Njegovo je objašnjenje jednostavno. USA Today nedavno je objavio analizu prema kojoj u boljim ekonomskim uvjetima raste potražnja za kozmetičkim i plastičnim operacijama. Amerikanci su tako 2011. godine obavili 1,6 miliona kozmetičkih operacija, što je druga godina rasta nakon velikog pada iz 2009. godine u samom jeku finansijske krize, koja je zaustavila rast američke ekonomije. Budući da je uvjerljivo najpopularnije povećanje ženskih grudi (više od 300.000 operacija 2011. godine), Brown zaključuje kako po toj statistici ubuduće možemo pratiti kretanje američke privrede.

Amerikanci su smislili i “indeks muškog donjeg rublja”, koji, kao što već vjerovatno zaključujete i sami, po usporenoj prodaji muškog donjeg rublja predviđa oslabljenu kupovnu moć. Ovaj indeks popularizirao je bivši predsjednik američkih Federalnih rezervi FED Alan Greenspan.

Postoji i “indeks konzervirane hrane”, koji raste u vrijeme ekonomskog pada, kao i “indeks ženske šminke”, koji je nastao po teoriji da žene u krizi manje kupuju skuplje modne dodatke poput torbica i cipela, a više šminku i jeftinije kozmetičke preparate.

Da mašti nekih ljudi nema kraja, pokazuje i “indeks zgodnih konobarica” – u vrijeme ekonomskih prevrata ugostitelji vade “teško oružje”, odnosno angažiraju iznimno atraktivne konobarice i šankerice koje bi u teoriji trebale privući muške poglede... i novčanike. Zgodnije konobarice – veća zarada!

Vjerovatno najbizarniji od svih narodnih ekonomskih indeksa jeste američki Sports Illustrated Index, koji prema nacionalnosti djevojke godine na naslovnici glasovitog muškog časopisa predviđa kretanje berzanskih indeksa. Ako je djevojka na naslovnici Amerikanka, američke berze imat će dobru godinu, u suprotnom..., ne piše im se dobro.

Nije neobično da ljudi traže znakove, signale kako bi se pripremili za ono što dolazi. Neke stvari se ipak ne mogu predvidjeti, možda se mogu predosjetiti, ali predvidjeti nikako, poput pandemije koja je svjetsku ekonomiju bacila na koljena. Ipak, za godine poput ove često se koristi izraz “crni labud”. To je jedna od onih vrlo rijetkih godina velikih teškoća i preokreta, ali i godina velikih prilika. Sve zavisi iz koje se perspektive posmatra. Čini se da ni iduća, barem njen početak, neće biti ništa manje izazovna od ove 2020. godine.