U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, koje je bilo 1.400 dana pod opsadom, gdje je poginulo više od 11 hiljada civila, nedaleko od Markala, gdje se desio masakr, prošle godine otvoren je “Fabrika Coffee Shop”, a nedavno je otvorena i druga poslovnica pomenutog kafića. Isti kafić ima i svoju poslovnicu u Tuzli, kao i nekoliko njih u Banjoj Luci, gdje im je ustvari i glavni centar.

S obzirom na to da smo narod koji naročito voli uživati u ispijanjima kahve i kulturi sijela, ovakve vijesti uglavnom oraspolože naše građane. I ne bi tu bilo ništa sporno da ovaj brend ne koristi dva različita načina marketinga za Sarajevo i za Banju Luku. Odnosno, ne bi ništa bilo sporno da “Fabrika Coffee” kao glavno lice u svojim reklamama ne koristi udovicu ratnog zločinca Željka Ražnjatovića Arkana. Naime, Svetlana Ceca Ražnatović i njena kćerka zaštitno su lice “Fabrika Coffe” brenda, ali samo za područje Banje Luke, odnosno na društvenim mrežama ovog kafića u Banjoj Luci. Kada je riječ o društvenim mrežama i reklamama za područje Sarajeva, tu se Ceca ne pojavljuje, već predstavljaju svoje osoblje, među kojima je u prvom planu i djevojka s hidžabom. Mogli bismo reći vrlo domišljat marketing koji targetira ciljane skupine u rasponu od neukusne srpske turbo-folk zvijezde koja je nosila vjenčani prsten masovnog ubice pa do hidžaba. Nespojivo i krajnje licemjerno, ali isplativo, posebno ako prođe bez reakcija.

Posljednjih dana, upravo zbog licemjerne marketinške kampanje “Fabrike”, na društvenim mrežama pojavljuju se pozivi građanima Sarajeva da ne piju kahvu u njihovom kafiću. Evo nekih od komentara ogorčenih građana.

“Gorak okus ove kahve daje činjenica da je od svih mogućih popularnih ličnosti vlasnik 'Fabrike' odabrao da mu brend reklamira Arkanova Ceca. Sudeći da joj tepa 'naša Ceca', očito je da vlasnik 'Fabrike' poštuje Arkanovu porodicu. Eto, dragi moji Tuzlaci i Sarajlije, sada znate kome dajete pare.”

“Slučajno vidim kako je na reklami kafe Ceca i njena kćerka. Porodica ratnog zločinca. Čak negdje pročitah da ima udio u samom brendu. Apelujem na vas da prestanete uzimati tu kafu. Mi imamo predobru kafu. Sada mi para uši da na Baščaršiji neposredno poslije Begove džamije porodica ratnog zločinca ima kafić (ili samo reklamira).”

Ovo su samo neke od poruka koje su Sarajlije napisale na društvenim mrežama. Na ove kritike niko iz “Fabrike” nije reagirao. A i zašto bi? Oni ne kriju da imaju različite prodajne politike za Banju Luku i za Sarajevo pa stječemo dojam da se radi o dvama gradovima iz dviju različitih država, jer na društvenim mrežama kafića za mušterije u Sarajevu čestitaju 1. mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, i to “svim građanima Bosne i Hercegovine”, dok na profilima društvenih mreža za Banju Luku nema ove čestitke. S pravom se pitamo da li vlasnici “Fabriku Coffee” Banju Luku ne vide kao dio Bosne i Hercegovine?

Možda bi bilo bolje da se pitamo s kojim pravom pokušavaju varati građane Sarajeva. Čestitati Dan nezavisnosti Sarajlijama, a ne čestitati ga građanima Banje Luke koji također pripadaju Bosni i Hercegovini predstavlja poigravanje sa zdravim razumom i grozomorno potcjenjivanje pameti.

 

Izreka kaže: Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Pa koja je granica tolerancije građana Sarajeva? Hoćemo li i dalje piti kahvu kod onoga koji naš državni praznik čestita samo jednom gradu, i uz sve to svoj brend reklamira uz lice supruge ratnog zločinca koji je po našoj domovini činio ratne zločine?

Bilo bi pošteno i bez obmanjivanja da su časno stali iza svoje glavne reklamne “cajke”, Arkanove Cece, te je iskoristili i na reklami za Sarajevo.

Međutim, u svemu ovome nas zanima koja je razina dostojanstva Sarajlija i Tuzlaka, posebno nakon otvorenih kritika na društvenim mrežama. Hoće li i dalje piti kahvu kod onoga koji Dan nezavisnosti države selektivno slavi te pritom pokazuje veliku dozu licemjerja ili će pokazati da se kahva u Sarajevu pije ondje gdje se ne reklamiraju porodice ratnih zločinaca?

Međutim, ako pobrojimo koliko vode uvozimo iz Srbije, iako imamo mnogo kvalitetniju vodu, vrlo je upitno razumijemo li razliku između Cecine “kafe” i sarajevske “kahve”.