Scenarij Trumpove kontrablokade Hormuškog moreuza mogao bi se odvijati po principu upotrebe najmanje tri razarača klase Arligh Burke i tri obalne korvete klase Indepandance LCS koji bi bili zaduženi za čišćenje Omanskog zaljeva i Hormuškog moreuza od podvodnih magnetnih mina i ostataka iranske ratne mornarice. Ovaj flotni sastav bio bi suštinski mamac iranskoj strani da djeluje kako bi se na preostale iranske mornaričke kapacitete sručila velika vatrena moć sa mora kopna i iz zraka. Međutim, ovaj scenario predviđa izlaganje vrlo moćnih ali istovremeno i vrlo skupih i ne tako brzo nadoknadivih kapitalnih ratnih brodova, borbenih helikoptera i aviona, krstarećih i raketa presretača i borbeno izviđačkih dronova, prema vrlo jeftinim iranskim dronovima, krstarećim i protubrodskim projektilima i malim borbenim brzim čamcima sa par mini podmornica. Iranci su do sada u ovom odnosu snaga odnosili pobjedu nanoseći vrlo skupe gubitke američko-izraelskoj koaliciji.

U trenutnoj situaciji koja bi mogla zadesiti Iran, važno je uzeti u obzir stvarnu snagu Oružanih snaga SAD-a za još jednu produženu fazu ovoga konflikta. A ako pogledamo isključivo dostupne činjenice, SAD nema baš toliko resursa, iako je Trump rekao da "Amerikanci ukrcavaju brodove najboljim oružjem u slučaju da pregovori propadnu".

Uzimajući u obzir da su Amerikanci tokom rata, čak i prema najkonzervativnijim procjenama, potrošili preko 700 raketa Tomahawk, SAD je značajno iscrpio svoje zalihe, te se sada sve nade polažu u ratne brodove koji idu prema operativnom području u Indijskom i Atlantskom okeanu. Naime prema nekim procjenama američka komanda CENTCOM pod čiju nadležnost u komandnom smislu spada geografsko područje Persijskog zaljeva imala je u svom flotnom sastavu oko 500 Tomahawk TLAM krstarećih raketa. One su bile raspoređene na ratnim brodovima na kojima se nalazi u prosijeku između 60 i 70 krsterećih raketa Tomahawk i isto toliko raketa presretača, pored ostalog oružja poput Phalanx CIWS Close-in Weapon System kojeg čine nekoliko radarom vođenih, rotirajućih šestocjevnih topova VULCAN kalibra 20 mm. Ovi sistemi kratkodometne PZO predstavljaju zadnju liniju odbrane američkog ratnog brodovlja ukoliko dalekometne rakete presretači ne završe posao sa projektilima usmjerenim na brod.

Zračna moć amerike je ključna u osiguravanju djelovanje ratne flote u Hormuškom moreuzu. Višenamjenski borbeni avioni Lockheed Martin F-35A Lightning II , Lockheed Martin F-20 Raptor (oba smanjene radarske vidljivosti), zatim F-16C Fighting Falcon i F-15C Eagle i F-15E i SE Strike Eagle, pa palubni Boeing FA-18EF Super Hornet i Lockheed Martin F-35B i C Lightning II, mogu biti efikasno upotrebljeni u stvaranju vatrene zavjese protiv iranskih protubrodskih dronova i projektila. Njih će pratiti avioni za elektronsku podršku, ometanje i zračno osmatranje javljanje i navođenje Boeing E-3 Century i Northrop Grumman E-2 Hawkeye, kao i specijalizirani avioni za suspenziju protivničkih sistema PZO u varijanti lovca FA-18 tipa Boeing EA-18G Growler. No i pored koordiniranog djelovanja zračne i pomorske flote, velika je vjerovatnoća da se jedan ili više dronova ili projektila provuku kroz vatrenu zavjesu koja bi štitila flotu i sa mora i iz zraka.

Ono s čim će se američka vojna moć suočiti u Hormuškom moreuzu, pored dronova i projektila je činjenica da Iran raspolaže sa najvećom flotom malih brzih borbenih čamaca na svijetu. Od klase Zolfaghar s kompozitnim trupom i smanjenom radarskom uočljivošću, do većih klase Tondar i ultrabrzih klase Heydar-110 (sposobnih za brzine do 110 čvorova – preko 200 km/h), iranska flota borbenih čamaca naoružana je svime – od teških mitraljeza do raketnih bacača, protivbrodskih raketa pa čak i dronova i torpeda. Budući da su kamikaza čamci koji se mogu načiniti od bilo koje gore pomenute klase napunjeni eksplozivom, imaju pojednostavljenu konstrukciju, ali su i izuzetno su osjetljivi na neprijateljsku vatru, čak je i laka jurišna puška često dovoljna da ih uništi. Imajući ovu činjenicu u vidu, amerikanci su na svoje ratne brodove i u zračne baze dovukli 12 letjelica Firchild A-10 Thunderbolt II i isto toliko borbenih helikoptera Boeing AH-64D Longbow Apache koji imaju moćno topovsko i raketno naoružanje da se suoče sa ovim malim brzim borbenim čamcima.

Pored flote malih brzih borbenih čamaca tu su i mini električne dizel podmornice klase Ghadir sa dva torpeda kalibra 533 mm sa devet članova posade koje su s obzirom na gabarite i malu brzinu kretanja pod vodom praktično nečujne za većinu američkih sonara. Također Iran raspolaže i sa GPS ometačima što će usložiti upotrebu američkog intaligentnog streljiva. Iran može ometati GPS signal koristeći obalne, pomorske ili čak dron-sisteme za ometanje, poput specijaliziranog Mohajer 6 bespilotnog ometačkog drona. Sa druge strane kompletan monitoring situacije iz zraka pratiće američki borbeno-izviđački dronovi General Atomics MQ-9 Raeper i izviđački dronovi velikog doleta Northorp Grumman RQ-4 Global Hawk, kao i mreža izviđačkih satelita.

Postavlja se pitanje da li je ovolika koncetracija američke vatrene moći i borbenih sredstava dovoljna?

Recimo, iranski PZO sistem Ghaem 118 kratkog dometa do 25 km je hibrid između PZO rakete i drona. Sistem vođenja je preuzet sa drona dok je eksplozivno punjenje i sama konstrukcija standardne PZO rakete prilagođena novom sistemu vođenja. U osnovi Ghaem 118 predstavlja standardnu PZO raketu kratkog dometa sa krilcima preko kojih dron operater navodi raketu na cilj s pomoću GPS sistema i TV i IC senzora za vođenje danju i noću. Može se upotrebljavati odvojeno od radarskog sistema osmatranja i to tako što se raketa ispali u očekujući reon i kruži dok ima goriva tragajući sa vlastitim senzorima za ciljevima u zraku. Ovom taktikom iranci su u nekoliko navrata uspjeli da presretnu i obore američke borbeno-izviđačke dronove General Atomics MQ-9 Raeper koji koštaju do 40 miliona dolara.

Ova filozofija ratovanja tzv. asimetrična strategija je osnov iranskog suprotstavljanja gdje se prednost daje efikasnosti u odnosu na cijenu. U tom odmjeravanju snaga, svaki američki gubitak je rezultat tvrdoglavog usmjeravanja moćne simetrične sile na protivnika koji koristi asimetriju kao način izbjegavanja glavnog udara i uzvraćanja sa jeftinijim sredstvima proizvodeći efekat previše skupog rata u odnosu na ciljeve koji se misle ostvariti. Svi ovi faktori ograničavaju implementaciju velike vatrene moći amerike, koju Iran nastoji da imobilizira i amortizuje na na jftin način. Istu taktiku imao je i Sjeverni Vijetanm tokom američkog angažmana u Vijetnamskom ratu. Amerika je u Vijetnamu deset godina tavorila sa protivnikom koji je svakim danom povećavao troškove vođenja tog rata i uvećavao američke ljludske gubitke što je ostavilo duboke traume na američko društvo.

U slučaju Irana ulozi su mnogo viši od hladnoratovskog prestiža. U pitanju je trgovina naftom. Prema Mayadu Malekiju, bivšem zvaničniku u Uredu za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija, uvođenje pomorske blokade Irana kroz Hormuški moreuz moglo bi iransku ekonomiju koštati približno 435 miliona dolara dnevno. Objasnio je da bi blokada dovela do gubitka oko 276 miliona dolara dnevno u izvozu, uz dodatni poremećaj uvoza u vrijednosti od gotovo 159 miliona dolara dnevno, što ukupno predstavlja mjesečne gubitke procijenjene na oko 13 milijardi dolara.

Podaci pokazuju da više od 90 posto godišnje trgovine Irana, vrijedne 109,7 milijardi dolara, prolazi kroz Zaljev, dok nafta i gas čine približno 80 posto izvoznih prihoda vlade i oko 23,7 posto BDP-a. Ostrvo Kharg je glavna izvozna tačka za iransku naftu, generišući približno 53 milijarde dolara godišnje od naftnih prihoda, dok ukupni prihodi povezani s energijom mogu dostići i do 78 milijardi dolara godišnje. Dakle, cilj Trumpove kontra blokade Hormuškog moreuza je jasan ekonomsko slabljenje Irana, ali i cijelog svijeta, jer je to uzročno posljedična veza.

Do kada će se Trump ponašati kao tipični razmaženi sin bogataša ostaje da se vidi. Međutim, politička promjena u Wahingtonu bilo izborima ili Trumpovim opozivom neće promjeniti činjenicu da će se na normalizaciju trgovinom naftom nakon prestanka rata čekati najmanje još šest mjeseci.