Srbijansku vanjsku politiku, kao i praktično sve ostalo, vodi jedan čovjek: Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije.
Vlada Srbije je samo nijemi posmatrač diplomatskih dogovora i poslovnih aranžmana s pojedinim zemljama, i to je i razlog zašto je ta politika obilježena improvizacijama i osobnom agendom Vučića. Tome bi trebalo dodati i činjenicu da se i geopolitički događaji posmatraju iz vizure jednog čovjeka, i da se na temelju toga kroje daljnji potezi Srbije na vanjskopolitičkom planu.
To u praksi znači da Vučić na temelju samo njemu znanih parametara procjenjuje svjetske događaje i pokušava se predstaviti javnosti kao čovjek s kristalnom kuglom, koji kao nekakav TV prorok govori kada će i gdje izbiti rat, ko se sve sprema na ovaj ili onaj potez i ko će biti protiv koga i s kim.
Kao ilustracija potpunog odsustva kolektivne analize može poslužiti i nedavno Vučićevo upozorenje saradnicima u Srbiji, tokom jedne inostrane posjete, da ništa ne komentiraju iz domena vanjske politike dok se on ne vrati, jer mogu nešto pogrešno izgovoriti i pokvariti njegove vanjskopolitičke vizije, piše DW.
Ako se, dakle, samo jedan čovjek bavi diplomatijom Srbije u svjetskim okvirima nije čudno to što vanjskopolitički komentator Boško Jakšić domete vanjske politike ocjenjuje kao fijasko.
- Vučić se i dalje drži politike "četiri stolice vanjske politike", koje su se u međuvremenu prilično rasklimale, posebno nakon rata u Ukrajini. Nema više mjesta za četiri stolice, ali Vučić u svojoj megalomanskoj ambiciji misli da je veliki globalni igrač, što je na kraju dovelo do toga da Srbija nema nijednog pouzdanog saveznika ni na Istoku ni na Zapadu - ističe Jakšić.
Srbija nema nikakvu strategiju vanjske politike, kaže za DW Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove, i dodaje "kako to nije slučajno":
- Ako nemate strategiju to znači da se ne oslanjate na čvrste činjenice, koje govore da bi Evropska unija trebala biti osnovni stub vanjske politike.
To onda ostavlja prostor Vučiću, koga srbijanska vlada u tom smislu uopće ne ograničava, da šibicarenjem na vanjskom planu dobiva samo ono što njemu lično ide u korist, i ljudima oko njega koji se enormno bogate. Vanjska politika se kreira prema korupciji i ličnom dobitku, a ne zarad boljitka života građana Srbije - ocjenjuje Beširi.
Nesumnjivo je da posljednjih mjeseci režim provodi intenzivnu vanjskopolitičku kampanju, ali je i ona obavijena velom misterije. Osim predsjednika Vučića u kampanju se donekle uključilo i Ministarstvo vanjskih poslova i po običaju, osim fraza o strateškom partnerstvu i nekakvim neodređenim poslovnim pothvatima, ostalo je nejasno jesu li tamo dogovarani neki važni poslovi ili su se tražili saveznici za borbu protiv obojene revolucije.
Diplomatske rute na aktuelnoj vanjskopolitičkoj kampanji Srbije pokazuju da je uglavnom riječ o zemljama koje se ne mogu pohvaliti uzornom demokratijom.
Vučić je tako veliku pažnju posvetio odnosima s Azerbajdžanom, odletio je usred sukoba s Iranom u Ujedinjene Arapske Emirate, Srbiju je proglasio najvećim prijateljem Afrike u Europi, a u Velikoj Britaniji se pojavljuju i tekstovi u kojima se veliča Vučićeva mudra vanjska politika.
I u Srbiji se Vučićev ples na više stolica kod njegovih pristaša vidi kao genijalna vanjskopolitička strategija.Isti se istom raduje, komentira Naim Leo Beširi i napominje kako "zbog toga Vučić svoje partnere traži u autokratskim vlastima".
- Nije baš skoro viđen u nekoj zemlji u kojoj postoji vladavina prava, a i kad se pojavi to je kada praktično kupi svoje prisustvo kroz neke nepovoljne aranžmane za Srbiju, kao na primjer u Francuskoj. Isto tako u vremenima ratnih sukoba prodaje oružje Izraelu ili Ukrajini.
To je strategija nekoga ko želi nešto ušićariti, to je ratno profiterstvo, što je Vučić bio i devedesetih godina i što je i danas. Mnogi na to neće zatvoriti oči i to će koštati građane Srbije - upozorava direktor Instituta za evropske poslove.
Lista Vučićevih saveznika je sastavljena od autokrata, populista, nacionalista i despota, primjećuje Jakšić. Također kaže da je "sukob s Iranom doveo Vučića u još jednu neugodnu poziciju, jer je dosta energije uloženo u odnose s Izraelom i Amerikom, koji trpe kritike i njihovih saveznika".
- Mislim da se na Trumpa ne može utjecati putem Izraela, jer Trump voli osobne kontakte. Vučić govori o usponu odnosa s Amerikom, ali on je lično odgovoran što su ti odnosi pogoršani.
Sada je u poziciji da sjedi na hoklici i čeka hoće li se neko u Briselu, Washingtonu i Moskvi smilovati da popravi odnose sa Srbijom koje je on pokvario - zaključuje Jakšić.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh