Mujezin poziva na namaz za vrijeme ramazana iz džamije Id Qah u Kašgaru, najveće u Kini. To čini bez zvučnika, dok pedeset vjernika hrli u hram na namaz, malo za grad s više od 700 000 stanovnika.

Džamija, izvorno sagrađena u 15. stoljeću, okružena vrtovima, može primiti do 20.000 ljudi i simbo je Kašgara, jednog od najstarijih naseljenih gradova na svijetu i prijestonice južnog Xinjianga, kineske regije naseljene uglavnom Ujgurima.

Od 1990. godine imame imenuje kineska vlada, poput vjerskih službenika drugih religija u zemlji, je svećenike pa tako i ulemu smatra "vjerskim profesionalcima". Kao rezultat toga, ujgurske duhovne vođe koji su podržavali vladinu politiku u većoj ili manjoj mjeri, musklimanski radikali smatraju "hereticima" i nerijetko se desi da ih napadaju. Jedan od imama, Tahir Juma, je prije nekoliko godina pretučen na msrt.

Njegov sin Mamat nasliedio ga je na čelu džamije i trenutni je imam Id Qaha. "Prije deset godina između četiri i pet hiljada ljudi je dolazilo na džumu. U ramazanu smo dosegli sedam hiljada. Sada petkom imamo između 800 i 900 ljudi", priznaje. Još manje vjernika bude na nekom od pet dnvenih namaza, svega nekoliko stotina.

Kašgar je jedno od mjesta u regiji s najvećom ujgurskom populacijom (više od 70%), iako Mamat ističe da "nisu svi Ujguri muslimani" i potvrđuje da religiozni ljudi u gradu čine samo između 30 i 40 procenata stanovništva. "Mijenja se način života ljudi, ljudi sve više trče kako bi išli na posao i radili druge stvari", jada se Mamat.

Imam kaže da na minaretu nema zvučnika "kako ne bi remetili život nemuslimanskog stanovništva koje živi u blizini". Kaže da u Kašgaru postoji 150 džamija i da "u čitavom svom životu" nije vidio "niti jedan od tih hramova srušen ili pretvoren u nešto drugo".

"Vjerski ekstremisti posjećivali su svaku džamiju. Oca su mi ubili bez ikakvog razloga, ubijali su ljude pod izlikom religije", kaže on i objašnjava da su se od tada usredotočili na "popularizaciju ispravne interpretacije Kur’ana među vjernicima "nakon koje više nije bilo nasilnih epizoda. Dodaje da Id Qah, koji je otvoren cijeli dan, nikada nije bio zatvoren, osim jednom 1976. tokom Kulturne revolucije i osam dana prošle godine zbog pandemije.

Omar Abdel Abdulá je 24-godišnji Ujgur koji studira religiju na islamskom institutu Xinjiang, stvorenom 1987. godine, ali s novim objektima koje je 2017. otvorila regionalna vlada na periferiji Urumqija, glavnog grada regije.

Prostire se na površini od 100.000 kvadratnih metara s bibliotekom, sportskim terenima, teretanom, molitvenim sobama i impresivnom džamijom, kao i desecima učionica i studentskih domova. Tamo studira oko 900 mladih između 18 i 26 godina, od kojih 389 na diplomskim programima i postaju imami u mjestima iz kojih dolaze.

"Nakon što sam završio srednje obrazovanje, jako sam zavolio religiju i oko mene je bilo mnogo muslimana. Zbog toga sam odlučio naučiti islam na ispravan način i došao u ovaj centar", tvrdi budući imam Abdullah, rođen u okrugu Hotan u južnom Xinjiangu, u dobrostojećoj porodici prema lokalnim standardima.

Mladić uvjerava da u Xinjiangu ne postoje ograničenja za religioznost i ne vjeruje da je činjenica da je Kina komunistička zemlja "prepreka prakticiranju islama". "Vjerska sloboda zapisana je u kineskom Ustavu. Moliti se samo kod kuće ili u džamiji, naša je opcija. Ako bismo to činili na javnom mjestu, narušavali bismo red i živcirali druge ljude koji nisu religiozni," on kaže. Molitva u javnim prostorima, školama ili na radnim mjestima nije dopuštena u Xinjiangu.

Studenti u centru, u kojem je od osnivanja diplomiralo 43 000 ljudi uglavnom potiču iz južnog Xinjianga i proučavaju hanefijski mezheb sunitskog islama, kao i Kur’an i arapski jezik. Dobivaju stipendije za plaćanje studija, a oni koji dolaze iz četiri južne prefekture - Aksu, Hotan, Kashgar i Kizilsu oslobođeni su plaćanja studentskih domova.

GlasnogovorniK instituta, Abit Qazbay, uvjerava da nijedan student nije "pogođen vjerskim ekstremizmom" niti je bio u takozvanim "centrima za stručno osposobljavanje". Također tvrdi da nije uslov da nema brade, iako kaže da mladi ljudi "ne vole nju nositi".

Institutom, kao i svim vladinim institucijama u zemlji, ističe Qazbay, upravlja Komunistička partija Kine (KPK) koja ima predstavnika u svom vodstvu. "Ali stranačka administracija se ne uključuje u specifične metode poučavanja ili druga pitanja u središtu", kaže taj professor arapskog jezika i književnosti, etnički Kazahstanac.

Iako je moguće da je prakticiranje religije u padu u Xinjiangu, ono što se tamo događa posljednjih godina zasigurno ima veze sa salbljenjem vjerskih osjećaja. Uz insistiranje na vezi između islama i nasilja, prije sedam godina dijelljene su brošure u kojima su se nalazila objašnjenja "75 znakova vjerskog ekstremizma".

Među njima se spominje molitva na javnim mjestima, bojkot komercijalnih aktivnosti koje nisu u skladu s islamom, puštanje duge brade ili nošenje odjeće koja prekriva lice u slučaju žena, posebno burki. U Xinjiangu sada nije uobičajeno susresti bradate muškarce na ulici, iako ih još uvijek ima a vrlo je malo žena s glavama pokrivenim hidžabom.

Malo se zna šta se desilo sa onima koji su ušli u ono što je Kina nazivala "centrima za stručno osposobljavanje", a Zapad "u logore", ali ako je jedan od kriterija bilo nošenje brade ili hidžaba, teško je zamisliti gdje je granica prilikom sumnje da je neko duboko religiozan ili “islamista”.