“Mi smo kao Predsjedništvo Naše stranke odlučili da klub Naše stranke donese takvu odluku. Donijeli su kako jesu, kolegica Sabina Ćudić je glasala protiv, kolega Predrag Kojović je glasao za. Jako delikatna pozicija i za jednu i za drugu stranu. Ja mislim da su donijeli najbolju odluku koju su u tom trenutku donijeli. I jedna i druga ima svoje dobre i loše strane. Mislim da će to biti jedna od odluka koja će se za 24 sata zaboraviti. Bila je masa takvih odluka koje se više ne spominju.”
Komentar Nihada “Ostali” Uka, generalnog sekretara Naše Stranke na igrokaz u vezi sa glasanjem za Marinka Čavaru u Parlamentu Bosne i Hercegovine tačno oslikava šta Naša stranka i ostatak “Osmorke” misle o narodu. Kojović će glasati za, Ćudić će, kao, biti protiv, spavat ćemo mirno a narod će sve zaboraviti za dan. Nakon jednog izdanja Centralnog dnevnika.
Za istu stvar narod drže i Damir Arnaut, Damir Marjanović i Elmedin Konaković. Jedna posjeta Dodikovom rakijskom podrumu i namah postanu zaboravni poput Aljoše Čampare koji narodu dijeli lekcije o tome šta treba, šta valja i šta nije ispravno, kakav sistem imamo a kakav trebamo baš kao da je posljednjih 20 godina proveo u Mannheimu a ne osmišljavajući sistem koji mu sada, kao, ne valja pa se ibreti gdje to živi.
Rakija je čudna stvar, ima zaista nešto u onoj parodiji na reklamu za Nokiju.
Rakija. Connecting people. Jer mora da je do rakije.
Nije to bolesna ambicija Konakovića koji se “vidi na poziciji”. Nije ni do Damira Marjanovića koji sa dvije hiljade glasova na izborima pregovara sudbinu Bošnjaka. Nije ni do šalabajzera Nermina Nikšića, Nije ni do Semira Efendića koji se nakon dva Facebook statusa o radnicima Zraka vidi kao ekspert na mjestu ministra privrede. A usput nam je stigao objasniti i šta su Muslimani a šta Bošnjaci. Nije do njih.
Garant je do rakije.
“Prvo program a onda koalicija”, viče principijelna Sabina Ćudić nakon sjednice čelništva njihove stranke dok iza nje još principijelnije klima glavom visoki zvaničnik te stranke u čijoj je ordinaciji posljednje minute proživjela dvogodišnja Džena Gadžun. Ćudić koja je principijelno Dodika do prije koji mjesec slala na smetljište historije sada pravda koaliciju sa Dodikom i traži EU grantove. Mi smo, valjda, željni njenih selfija iz Brisela koji nisu nimalo jeftini. Pa joj je rakija učvrstila principijelnost.
Kao što je još principijelnijim napravila Damira Arnauta koji je do prije samo desetak dana pričao o zlom tronošcu SDA, HDZ i SNSD s kojim on, eto, ne bi nikad. Ko ne vjeruje, neka požuri na Arnautov Twitter profil dok još te statuse nije izbrisao. To im je inače omiljena aktivnost, čelnicima Osmorke, Da brišu svaki komentar koji nije aplaudiranje.
Garant je do rakije.
Drugačije se ne može objasniti činjenica da Konaković svojim glasačima viče da će možda razgovarati sa Dodikom ali da mu sigurno neće pružiti ruku. A onda mu pruži ruku i još ga i zagrli. Pao je i ovlaš poljubac, baš kao na svakom finom prvom sastanku. "Tri poljupca hoću ja, neću jedan, neću dva", šapnuo mu je Dodik u uho ali je Elmedin ostao principijelan.
Nije to do njihove principijelnosti. Nije ni do njihovog licemjerja. Do rakije je. Garant.
