Bosna i Hercegovina je toponim koji je kroz historiju simbolizirao sudar različitih religijskih praksi, nacija, kultura i običaja. Svako ko bi dolazio na ove prostore ostavljao bi svoj jedinstveni trag koji bi narodi ovih prostora znali čuvati i njegovati. Ekipa Stava nedavno je prisustvovala direktnom preplitanju dviju različitih, ali iznimno bogatih kultura, bošnjačke i indonezijske, a to se preplitanje manifestiralo kroz vjenčanje našeg muzičara, pjesnika, ali i planinara te alpiniste Raffida Subašića i njegove izabranice Tri Retno Kawuri, čije porijeklo vodi s Jave, inače najnaseljenijeg otoka na planeti Zemlji s više od 141,4 miliona stanovnika.

Osim građanskog vjenčanja i svadbenog veselja, koje je počelo u subotu u podnevnim satima u rezidenciji indonezijskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, valja istaći i to da se ovaj par ranije šerijatski vjenčao u sarajevskoj Istiklal džamiji. Kako bi se ispoštovale i mladine i mladoženjine zvanice, svadbeno veselje bilo je kombinacija bošnjačkog i indonezijskog folklora, ali ni iznenađenja nije nedostajalo...

Ono što je odmah na početku bilo neobično za naše podneblje jeste način dolaska novopečenog bračnog para na mjesto na kojem će se do kasno u noć te subote moći čuti zvukovi tradicionalne indonezijske muzike, ilahija, kasida, sevdalinki, ali i heavy metala. Mladenci su među goste došli uz pratnju svadbenog marša “Kebo Giro” s Jave, koji je neizostavan segment ceremonije sklapanja braka u Indoneziji, nakon čega je Mustafa ef. Isaković proučio nekoliko odlomaka iz Časnog Kur'ana. Inače, melodiju marša “Kebo Giro” proizveo je “Gamelan” ansambl sastavljen većinski od dobro uštimanih gongova različitih oblika.

Interesantno je da ovom vrstom ansambla dirigira bubnjar, a on često može uključivati i glas, flautu, ksilofon te žičane instrumente. Isto tako, ono što su zvanice mogle zapaziti jeste i zanimljiva nošnja koju su imali Raffid Subašić i Tri Retno Kawuri. Indonežani generalno preferiraju zlatne ukrase i nešto jače boje, stoga nije iznenađenje što se ovaj par pojavio u zlatno-crvenoj kombinaciji. Uprkos prilagodbi indonežanskoj tradiciji kada je riječ o oblačenju, mladoženja je na glavi nosio fes i pri samom dolasku ga je pratila bijela zastava s ljiljanima.

Nakon uvodne riječi voditelja programa Envera Šadinlije, gostima se obratio ambasador Republike Indonezije u BiH Roem Kono, koji je kazao da uprkos različitostima Indoneziju i našu zemlju spaja jedna veoma bitna poveznica – islam.

 “Veoma bitna odrednica i BiH i Indonezije jeste islam i prisutnost islamske kulture. Međutim, važna je i ta konekcija među ljudskim bićima kojoj danas svjedočimo. BiH i Indonezija imaju zajedničku vjeru i mislim da je odličan način i da se ovako bračno vežemo jedni za druge. Da se i na taj način miješamo”, rekao je ambasador Roem Kono na maternjem jeziku, a na bosanski je preveo naš reditelj i scenarist Faruk Lončarević.

Nakon govora indonezijskog ambasadora, prisutne su pozdravili Raffid i Retno, poslije čega je proučena dova kojom se od Boga za njih tražilo bračno blagostanje. Kako je mlada Tri Retno Kawuri istakla, nju i njenog muža povezuje ljubav prema umjetnosti, ljubav prema muzici, oboje pjevaju i sviraju, zato nije bilo iznenađenje što je ova Indonežanka nekoliko puta u toku svadbe uzela i mikrofon u ruke te zapjevala. Najprije je izvela indonezijsku ilahiju Lir Ilir, a u toku noći i makedonsku folk pjesmu Jovano, Jovanke. Također je i Raffid s Mustafom ef. Isakovićem i horom “Rejjan” izveo nekoliko ilahija, a nešto kasnije i sevdalinke.

Na ovom vjenčanju mogla se čuti i tradicionalna muzika sa Zapadne Jave, ali su se mogli vidjeti i tradicionalni plesovi jaipong i poco-poco iz Indonezije te kolo i šota iz naše zemlje. I dok su svi mislili kako se ovo svadbeno veselje neće puno odmaći od bošnjačke i indonezijske tradicije, sve je iznenadila Indonežanka s hidžabom Meliani Siti, bošnjačka snaha koja je udata u Gradačac, kada se pojavila s električnom gitarom oblika Flying V i kada je potpuno sama zasvirala Fade to Black od “Metallice”. Meliani Siti je poznati jutjuber i na ovom servisu za reprodukciju videozapisa već duže vrijeme bilježi milionske preglede, a uglavnom se može vidjeti i čuti kako svira nešto “težu” muziku.

Koliko god bošnjačka i indonezijska tradicija bile međusobno različite, postoje i neke prakse koje su, čini se, univerzalne za sve predjele svijeta, a koje su se mogle vidjeti i na ovoj svadbi. Primjerice, bacanje bidermajera i zajedničko rezanje torte su zajednički običaji i nama i Indonežanima, ali i ispijanje mladenačkog šerbeta. Na samom kraju večeri upriličena je i igra povlačenja konopca, što isto tako zauzima veoma važno mjesto u svadbenoj tradiciji naroda ove otočne države u jugoistočnoj Aziji. Konopac su najprije povlačili muškarci podijeljeni u dvije grupe – na jednoj strani bili su domaćini, a na drugoj Indonežani.

Ista podjela važila je i kada su žene testirale snagu. I dok je rezultat bio izjednačen u muškoj konkurenciji, tim sastavljen od šest žena iz BiH pokazao se jačim u odnosu na onaj suparnički iz Indonezije. Svadbena svečanost koja je trajala nešto više od šest sati završila je velikim vatrometom.

Raffid Subašić i Tri Retno Kawuri od subote svoje živote nastavljaju zajedno, a plan im je da uskoro odu na medeni mjesec u Indoneziju. Međutim, brzo će se vratiti. Kako su kazali, Bosna je ipak Bosna i već su se toliko navikli na nju da i ne pomišljaju na definitivnu promjenu mjesta prebivališta.