Jedan od prvih radova o rođenju Muhammeda, a.s., je rad H. Ibrahima Fejića (1950) „Mevlud – dan rođenja Muhameda a.s.“, u kome stoji:

„Šestoga stoljeća, u razdoblju kad se čovječanstvo nalazaše, kao što se naprijed u najkraćim crtama istaklo, u haotičnim i teškim prilikama i kad se arapski narod nalazaše u početnom stadiju društvenog razvitka, dvanaestog Rebiul-evvela (20. aprila 571. godine) u jutro rodila je Amina Kurejšijevka, kći Vehba, udova iza Abdullaha sina Mutalibova, muško dijete i dala mu ime Muhamed.“ Za razliku od pisanih radova koji su prekidali kontinuitet, tradicija obilježavanja mevluda se održala u svim manjim i većim mjestima.

Dopisnik iz Foče Abdulah-ef. Maglajlija (1956) u tekstu „Lejlei Mevlud Muhammed a.s.“ piše: „Svake godine dvanaestu veče Rabiul evvela proslavlja 400 miliona ljudi i žena koji su se razasuli i žive po cijeloj zemaljskoj kugli, i to na najsvečaniji način. To je veče kada je rođen najveći čovjek što ga može ljudski rod imati, čija se nauka, plemenitost, sreća i blaženstvo, osjeća, na cijeloj zemaljskoj kugli, pa bio on pristalica njegove nauke koja se naziva Islam ili ne. Taj je veliki čovjek rođen prije 1376 godina. Te je večeri rođen čovjek za koga Allah reče: 'Da tebe ne bijaše, da tebe ne bijaše svijet bi propao'. Taj čovjek je Muhamed, a nazvan je i imenom Ahmed i Mustafa.“ Sljedeći rad o Muhammedu, a.s., dolazi tek šest godina poslije toga. U njemu Abdulah Dervišević (1962) u radu „O liku Muhamed a.s.“ piše:

“Muhamed a.s. se rodio 12. rebi’ul evvela godine zvane 'Amul-fil' – Slonova godina – ili 20. avgusta 570. godine po rođenju Isa pejgambera. Zato se, eto, sljedbenici, njegov ummet, muslimani čitava svijeta, sakupljaju svake godine u ove dane da svečano proslave uspomenu na njegovo rođenje. Rebi’ul evvel, značajan je to mjesec u životu Muhameda a.s. Ni u kojem drugom mjesecu nisu se zbili tako važni događaji u njegovom životu, kao u rebi’ul evvelu. U tom mjesecu obasjale su svjetlosne zrake sa čela Resulullahova, Muhameda a.s. tj. kada se je on rodio pred zoru 20. avgusta 570. godine.“

Zanimljivo je da će on ostati jedini od naših autora koji smatra da je Muhammed, a.s., rođen u mjesecu augustu, dok svi ostali autori smatraju da je rođen u mjesecu aprilu. Te iste godine je objavljen i rad Ismeta Žunića (1962) „Tri razdoblja Muhamed alejhisselamova života“ u kome ističe: „Muhamed a.s., sin Abdulaha i majke Amine, rodio se u Meki 12. rebiul-evela, 20. aprila 570. godine.“

U ovom periodu i pojedini učenici pišu literarne radove o Muhammedu, a.s. Npr. Zakira Bojić (1963), učenica II razreda Srednje ekonomske škole Travnik, piše sastav na temu: „Na rođendan našega Pejgambera“ u kojem, između ostalog, kaže: „Sunce se rađalo tiho i bezbolno. Rađalo se sa novim danom koji je htio da prekorači prag vječnosti. Dan po mnogo čemu sličan onim bezbrojnim danima koji su otišli negdje u nepovrat, ali ovaj dan se razlikuje od svih onih po mnogo čemu. 12. rebiul-evvel, kako lijepo zvuči ovaj datum! Prije mnogo godina u pješčanoj Arabiji procvjetala je na ovaj dan najljepša ruža od sveg cvijeća, što je ikada cvjetalo i što će ikada cvjetati. Njen miris je najljepši i najprodorniji od svih mirisa. Dopro je čak i do nas, hiljade kilometara daleko od Arabije. Ime te najljepše ruže bilo je tako divno. Bilo joj je ime Muhamed. Zar može postojati ljepše ime? Ne, ne može. Najljepšoj ruži dato je najljepše ime. Ruža je puštala miris i svjetlost cijelom čovječanstvu koje je širokogrudno otvorilo svoje srce i sva svoja čula prema toj ruži.

U ovom periodu nastaje i jedan od naših najpoznatijih mevluda novije historije a to je Mevlud Rešada Kadića (1985) u kome se opisuju detalji Pejgamberovog, a.s., rođenja:

Al’ je divna, al’ je blaga ova noć,
koga čeka ta ljepota, ko će doć’?
Sva pustinja srebrom blista, sve k’o san.
Jata zv’jezda, roj dragulja, noć k’o dan.
Zlatan mjesec iznad Mekke zastao,
grad utiho, smirio se, zaspao.
Kad bi znale Mekkelije šta će bit’,
kog će majka ove noći zadojit’,
kakav dar će ljudskom rodu Allah dat’,
kakva svjetlost iz Mekke će počet’ sjat’,
sve bi živo zemlji palo, klinulo:
“Allah, Allah, sunce nam se rodilo!”


Al’ ne znaju, svi snivaju dubok san,
sunca nema, čeka zoru, bijeli dan.
Noć caruje, sve miruje dubok muk,
spava ptica, spava drvo, zamro zvuk.
Tek Amina, draga mati, budna je,
oči vlažne, ruke digla, mirna je.
O majčinske drage muke, svete ste,
nagradi ih, blagi Bože, majke sve!
Velike su bolne muke, njih znaju
dobre majke dok čovjeka radjaju!
Amina je ozarena, k’o da zna,
k’o da sluti kog će don’jet’, voljena

da će majka Miljenika sretna bit’.
da će noćas Odabranog zadojit’.
Šta je bilo, šta se zbilo u taj čas,
jel’ to pjesma il’ radosni blagi glas?
Stan’te, srca, ne kucajte, mirujte,
stan’te, zvjezde, ne trepćite, čekajte!
Amina se blago javi, uzdahnu,
suza joj se, alem-kamen, otisnu:
donesenog vidje sina Amina,
k’o na sedždu da je pao po tlima!

O rođenju Muhammeda, a.s., govori i Abdurahman Hukić (1987) u radu „Mevlud ili biografija Božijeg poslanika Muhammeda a.s. kroz Kur’an i Hadis“: „U ponedeljak, u zoru, 12. rebiul-evvela (20. aprila 571) rodio se je u Meki posljednji Božiji poslanik Muhammed s.a.v.s. iz porodice Hašimovića, a plemena Kurejš. Ocu mu je bilo ime Abdullah, sin Abdul-Muttaliba, časnog starca i prvaka plemena Kurejš, a majci Amina, iz porodice Zuhre, a plemena Kurejš. Otac mu Abdullah umre u Medini nekoliko mjeseci prije njegova rođenja. Kada ga je majka Amina rodila poruči djedu mu Abdul-Muttalibu da mu se je rodio unuk, i ovaj sav radostan dođe i nadije mu ime Muhammed. O Muhammedovu s.a.v.s. životu prije poslanstva govori i Kur’an a.š. u suri ad-Duha: 'Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio' (Kur’an – ad-Duha, ajet 6).“