Prije samo nekoliko dana, kada je potpisana Povelja koja bi trebala otvoriti put ka ponovnom uspostavljanju jedinstvene Islamske zajednice u Srbiji, činilo se da je Sandžak dobio događaj čiji će se puni značaj moći sagledati tek s određene vremenske distance. Međutim, prve političke posljedice tog sporazuma možda su stigle mnogo brže nego što se očekivalo.

Inicijativa SDA Sandžaka da tri najveće bošnjačke političke stranke (SDA, SDP i SPP) razgovaraju o zajedničkoj listi na budućim parlamentarnim izborima teško se može posmatrati izvan atmosfere stvorene sporazumom o Islamskoj zajednici.

Još je važnije što inicijativa nije naišla na zatvorena vrata. Predsjednik SDP-a Samir Lekić poručio je da će se njegova stranka odazvati pozivu i da bi bilo idealno da razgovori završe dogovorom. Čak je otvorio i mogućnost zajedničkog poslaničkog kluba ukoliko dogovor o jednoj izbornoj listi ne bude moguć.

Predsjednik SPP-a Usame Zukorlić također nije odbacio inicijativu, već je odluku vezao za Kongres svoje stranke 4. septembra, uz poruku da političko i nacionalno ujedinjenje Bošnjaka treba biti nešto "mnogo veće od obične predizborne priče".

To je politička situacija koju je prije samo nekoliko mjeseci bilo teško zamisliti.

Ne zato što među bošnjačkim partijama nikada nije bilo saradnje. Bilo je različitih koalicija, sporazuma i periodičnih približavanja. Novo je to što se ideja zajedničkog nastupa pojavljuje neposredno nakon događaja koji je u bošnjačkoj javnosti proizveo izrazito snažnu pozitivnu reakciju upravo zato što simbolizira završetak jedne duge i iscrpljujuće unutrašnje podjele.

Sandžačka javnost je na sporazum o Islamskoj zajednici reagirala možda jasnije nego što su očekivali i njegovi potpisnici. Nakon skoro dvije decenije sporova, paralelnih institucija, porodičnih podjela, teških riječi i političkih svrstavanja, vijest o jedinstvu Islamske zajednice nije dočekana pitanjem ko je pobijedio, a ko izgubio, nego uglavnom olakšanjem što bi jedna velika unutrašnja bošnjačka podjela konačno mogla postati prošlost.

Bila je to poruka koju političari teško da su mogli ignorirati.

Zato inicijativa o zajedničkoj bošnjačkoj listi nije nastala u političkom vakuumu. Ona je, barem dijelom, proizvod novog raspoloženja u Sandžaku. Sporazum o Islamskoj zajednici pokazao je koliko je velika društvena potreba za prestankom unutrašnjih sukoba. Političari su tu poruku očigledno čuli. I uplašili se da bi eventualno odbacivanje takve ideje značilo i pad rejtinga među biračima.

Ali od poruke do zajedničke izborne liste dug je put.

Jer pitanje zajedničkog nastupa SDA, SDP-a i SPP-a ima dvije potpuno različite dimenzije.

Prva je izborna matematika.

Druga je politika.

Matematika govori u prilog jedinstvu

Sa stanovišta gole izborne računice, argumenti za zajedničku listu su snažni.

Tri najveće bošnjačke političke organizacije objedinjene na jednoj manjinskoj listi značile bi koncentraciju najvećeg dijela organizirane bošnjačke političke infrastrukture u Sandžaku. Umjesto tri kampanje, tri izborna štaba i tri međusobno konkurentske mobilizacije birača, postojala bi jedna lista čiji osnovni cilj više ne bi bio da bošnjačke stranke uzimaju glasove jedna drugoj, nego da maksimalizira ukupan broj bošnjačkih glasova.

Manjinske liste imaju poseban položaj u izbornom sistemu Srbije, ali ni za njih glasovi nisu politički besplatni. Fragmentacija biračkog tijela uvijek nosi rizik rasipanja političke energije, slabije izlaznosti i situacije u kojoj značajan broj glasova ne proizvodi odgovarajući politički utjecaj.

Jedna lista mijenja tu logiku.

Ona biraču više ne postavlja pitanje koja je bošnjačka stranka jača od druge, nego koliko predstavnika Bošnjaci mogu poslati u Narodnu skupštinu Srbije.

To nije mala psihološka promjena.

Iskustvo izbora pokazuje da političko ujedinjenje može proizvesti i dodatnu vrijednost koja nije prost zbir glasova stranaka koje ga čine. Dio birača koji je godinama apstinirao upravo zbog sukoba unutar bošnjačke politike mogao bi u zajedničkoj listi pronaći razlog da ponovo izađe na izbore. Drugim riječima, zbir SDA, SDP-a i SPP-a ne mora nužno biti samo zbir njihovih postojećih birača. Efekat političkog ujedinjenja mogao bi proizvesti dodatnu mobilizaciju.

Sporazum o Islamskoj zajednici upravo je pokazao koliko snažno javnost reagira kada dobije signal da se završava period unutrašnjih podjela.

Zajednička lista mogla bi pokušati proizvesti isti efekat u politici.

Postoji, međutim, još jedan element izborne matematike o kojem će se vjerovatno manje javno govoriti, a o kojem će sve tri stranke sigurno razmišljati.

To je studentska lista.

Studentski protesti i višemjesečna kriza oko Državnog univerziteta u Novom Pazaru stvorili su novi politički prostor, posebno među mlađim biračima i dijelom građana koji se više ne identificiraju s tradicionalnim stranačkim podjelama. Pobjeda "Slobodnih studenata" na izborima za Studentski parlament DUNP-a pokazala je da taj pokret ima mobilizacijski potencijal barem unutar studentske populacije.

U slučaju odvojenog nastupa bošnjačkih stranaka, studentska lista mogla bi upravo u sandžačkim gradovima tražiti prostor između njihovih međusobnih sukoba. Posebno jer je najavljeno da će na toj listi biti i predstavnika Bošnjaka.

Umjesto tri konkurentske stranke nasuprot novom političkom akteru, studentska lista bi se u Sandžaku suočila s objedinjavanjem gotovo cjelokupne tradicionalne bošnjačke političke scene i snažnom porukom nacionalnog jedinstva.

To ne znači da bi nestalo nezadovoljstvo postojećim strankama niti da bi studentska lista ostala bez podrške. Ali bi joj prostor za rast među bošnjačkim biračima mogao biti značajno sužen.

Zato je sa stanovišta matematike računica relativno jednostavna.

Zajednički nastup smanjuje rasipanje glasova, povećava izvjesnost mandata, može proizvesti dodatnu mobilizaciju birača i istovremeno ograničiti prostor za prodor novih političkih konkurenata.

Problem počinje kada se poslije matematike postavi pitanje politike.

A šta bi bila politika zajedničke liste?

Ujedinjena bošnjačka lista ne može biti samo zbir stranačkih logotipa.

Svaka ozbiljna koalicija mora imati političku platformu. A politička platforma podrazumijeva odgovore na pitanja koja se ne mogu riješiti formulacijama o jedinstvu, pomirenju i zaštiti nacionalnih interesa.

Mada, prije formiranja koalicije bilo bi politički odgovorno i logično uspostaviti jasan konsenzus o najvažnijim političkim i društvenim pitanjima. Dogovor o ključnim prioritetima, principima i pravcu djelovanja dao bi čitavom procesu stvarnu političku sadržinu i pokazao da se koalicija ne gradi samo na matematici potrebnoj za poslaničke mandate.

Tu dolazimo do vjerovatno najtežeg pitanja mogućeg sporazuma: odnosa prema vlasti Srpske napredne stranke.

Novi vjetrovi

Historijsko pomirenje: Sporazum koji može promijeniti Sandžak

Danas se tri stranke nalaze na suštinski različitim političkim pozicijama.

SDP i SPP participiraju u vlasti Republike Srbije iako su međusobno posvađane. Husein Memić i Usame Zukorlić članovi su Vlade Srbije. Pojedinačno razgovaraju s Vučićem, no među sobom nemaju kontakte.

SDA Sandžaka nalazi se u opoziciji i prema vlasti SNS-a godinama ima izrazito kritičan odnos, ali je u koaliciji sa SDP-om u Bošnjačkom nacionalnom vijeću.

Zbog toga eventualna zajednička lista mora odgovoriti na pitanje koje se ne može ostaviti za dan nakon izbora: da li je to lista koja nakon izbora može sarađivati sa SNS-om ili lista koja će biti suprostavljena SNS-u?

Saradnja sa SNS-om ključ mogućeg sporazuma

Ako odgovor glasi da će svaka stranka nakon izbora odlučivati za sebe, onda se odmah postavlja pitanje smisla zajedničke liste. Birač koji glasa za jednu listu ima pravo znati da li njegov glas nakon izbora završava u torbi SNS-a ili neke nove, moguće većine.

Ako, pak, tri stranke unaprijed usaglase odnos prema budućoj vlasti, onda će najmanje jedna od njih morati napraviti ozbiljan politički ustupak.

Upravo tu će se vidjeti postoji li iza priče o bošnjačkom političkom jedinstvu sadržaj ili samo izborna računica kako do mandata.

To ipak ne znači da je zajednička platforma nemoguća.

Naprotiv, možda bi njena najveća vrijednost bila upravo u pokušaju definiranja minimuma bošnjačkih nacionalnih interesa i činjenici da bi, ključne bošnjačke političke stranke po prvi put zajedno sjele za isti sto i počele normalnu komunikaciju.

Zajednički nacionalni dokument imao bi vrijednost čak i izvan jednog izbornog ciklusa. Ali upravo bi odnos prema vlasti bio njegov test vjerodostojnosti.

Šta ako SNS ponudi ulazak u vlast?

Šta ako parlamentarna većina bude zavisila od nekoliko bošnjačkih poslanika?

Da li bi zajednička lista pregovarala kao jedan politički subjekt i postavila zajedničke uslove? Ili bi se nakon izbora ponovo podijelila na one koji ulaze u vlast i one koji ostaju u opoziciji?

To je pitanje koje je mnogo važnije od toga ko će biti prvi, treći ili peti na izbornoj listi.

Jer upravo tu prestaje matematika i počinje politika.

Posljedica jednog većeg procesa

Ipak, sama činjenica da se danas o ovome ozbiljno razgovara govori da se u Sandžaku nešto promijenilo.

Prije nekoliko dana pitanje je bilo može li se poslije gotovo dvije decenije ponovo uspostaviti jedinstvena Islamska zajednica.

Danas se razgovara o tome mogu li tri najveće bošnjačke političke stranke zajedno izaći na parlamentarne izbore.

Ta dva procesa nisu identična i bilo bi pogrešno izjednačavati ih. Islamska zajednica nije politička partija niti njeno jedinstvo treba pretvarati u instrument bilo koje stranke.

Ali društvena klima koju je proizvelo njeno pomirenje jeste politička činjenica.

Pokazalo se da među Bošnjacima Sandžaka postoji ogromna zasićenost podjelama.

To je možda najvažnija posljedica Povelje.

Ona je srušila psihološku barijeru prema kojoj su neke sandžačke podjele vječne.

Sada su na redu političari.

Njihov zadatak je, međutim, teži. U Islamskoj zajednici zajedništvo je samo po sebi prirodno stanje kojem se težilo. U politici pluralizam nije problem i jedinstvo ne može biti cilj samo sebi.

Zato uspjeh eventualnog dogovora SDA, SDP-a i SPP-a neće biti izmjeren fotografijom trojice lidera, zajedničkim sloganom niti brojem mjesta koje će pojedine stranke dobiti na listi.

Mjerit će se odgovorom na jednostavno pitanje: šta će Bošnjaci dobiti time što su svoje glasove stavili na jedno mjesto?

Ako odgovor bude nekoliko sigurnijih poslaničkih mandata, onda je napravljen matematički sporazum.

Ako iza tih mandata bude stajala zajednička platforma koja će obavezivati sve njene potpisnike i prije i poslije izbora, onda bi se moglo govoriti o početku ozbiljnijeg političkog procesa.

Matematika zajedničke liste, dakle, nije naročito komplikovana. Ona govori da zajedno mogu dobiti više nego odvojeno.

Politika je mnogo teža. Ona traži odgovor na pitanje šta će uraditi s tim što zajedno dobiju.