Od početka invazije Rusije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, službeni stav NATO-a i Sjedinjenih Američkih Država bio je pružanje podrške Ukrajini do pobjede. Međutim, nikada nije precizirano što bi ta pobjeda konkretno značila. Ukrajinske vlasti jasno su izrazile cilj potpune obnove svih svojih međunarodno priznatih teritorija i zahtjev za reparacijama od Rusije, dok zapadni lideri uglavnom nude nejasne strategije i obećanja dodatne pomoći.

Pojedini političari, poput Donalda Trumpa, u hiperboličnom tonu sugerirali su da Ukrajina može ići dalje od toga, no takve izjave često odražavaju retoriku ili političke manevre, a ne realne vojne strategije.

Na raskršću

Mirovni plan koji određuje sudbinu Ukrajine: Spas ili izdaja nacije?

Od početnih uspjeha Ukrajine u 2022. godini, uključujući kontra ofanzive u Harkivu i Hersonu, u zapadnim analizama često se pojavljivala pretpostavka da Ukrajina može potpuno istisnuti Rusiju iz svojih teritorija, uključujući Krim, te da bi pad ruskog režima bio neizbježan. Međutim, nakon neuspjeha ukrajinske ljetne ofanzive 2023., optimizam je donekle splasnuo. Ipak, i dalje postoji vjerovanje da bi Rusija mogla jednostavno izgubiti, što zanemaruje složenost ruske unutarnje politike i društvene percepcije rata.

Suprotno zapadnim pretpostavkama, Vladimir Putin i ruski režim uživaju snažnu podršku u domaćem javnom mnijenju. Od početka rata Putinov rejting porastao je s oko 60 posto prije 2022. godine na 87 posto u oktobru 2025., prema istraživanjima Levada Centra. Slično tome, 74 posto Rusa podržava akcije ruske vojske u Ukrajini. Ova podrška nije vezana samo za Putinove ambicije, već za percepciju rata kao pitanja nacionalnog identiteta i teritorijalne pravde. Za mnoge Ruse Donbas i Krim nisu strani teritoriji, već historijski povezani s Rusijom, što značajno razlikuje situaciju od iskustava Sovjetskog Saveza u Afganistanu, gdje je javnost bila udaljena i nezainteresirana.

Rusija stoga ne može biti sklona kompromisu dok se ne postigne potpuna pobjeda. Svako zaustavljanje ili pregovori bez osigurane dominacije bili bi doživljeni kao poniženje i kršenje društvenog ugovora između Putina i građana. To objašnjava i potencijalno eskalirajuću retoriku Kremlja, uključujući prijetnje nuklearnim oružjem. Povijesna iskustva sugeriraju da bi ozbiljni vojni porazi mogli povećati podršku upotrebi nuklearnog oružja među ruskim stanovništvom, što bi stvorilo opasne međunarodne implikacije.

Ekvatorska grupa

Kontroverzni general kojeg je Putin smijenio zbog neuspjeha u Ukrajini sada je na drugom kraju svijeta u specijalnoj misiji

Sa stanovišta Ukrajine, konvencionalna vojna pobjeda nad Rusijom trenutno djeluje gotovo nemoguće. Svaka ozbiljna ofanziva koja bi propala ne samo da bi kompromitovala ukrajinske napore, već bi mogla stvoriti situaciju u kojoj Rusija opravdava eskalaciju nuklearnim sredstvima. Za Zapad ovo postavlja ozbiljno pitanje: kako pomoći Ukrajini i istovremeno spriječiti destabilizaciju međunarodnog nuklearnog poretka. Ukrajinska pobjeda bez pažljive procjene posljedica može imati nepredvidive geopolitičke posljedice, uključujući povećanje broja zemalja koje teže nuklearnom naoružanju.

Sukob u Ukrajini mnogo je složeniji nego što ga često prikazuju zapadni komentatori. Potcjenjivanje ruske unutarnje politike, historijskih veza s teritorijama i rizika od nuklearne eskalacije vodi ka nerealnim očekivanjima pobjede. Svaka strategija Zapada mora biti zasnovana na realnosti, uravnotežujući podršku Ukrajini s globalnom sigurnošću i dugoročnom stabilnošću.