Donald Trump sebe prikazuje kao odlučnog i vještog pregovarača. Ipak, uoči samita s Vladimirom Putinom u petak u Anchorageu na Aljasci, njegova tvrdnja da ga ruski lider visoko cijeni i da je stoga ozbiljan u namjeri da okonča rat u Ukrajini zvučala je naivno.
Putin ne odustaje
Putin ne donosi političke i vojne odluke vođen sentimentalnošću. Također se nije odrekao svoje dugogodišnje tvrdnje da Rusija polaže pravo na četiri ukrajinske oblasti: Donjeck i Lugansk, koje zajedno čine istočni Donbas, te Zaporožje i Herson na jugu. Uprkos brojčanoj nadmoći Rusije u vojsci i naoružanju, Putin u potpunosti kontroliše samo Lugansk. Ipak, on ne odustaje.
U danima koji su prethodili sastanku, Trump je izjavio da ruska ekonomija "smrdi" i da će pad cijena nafte srušiti ratnu mašineriju Rusije. Rat je zaista ozbiljno opteretio rusku ekonomiju: visoka inflacija i kamatne stope, manjak radne snage i pad privatnih investicija. Prihodi od prodaje nafte, glavnog izvora državnih prihoda, pali su ove godine za 18 posto zbog nižih cijena. Čak se govorilo i o mogućoj recesiji.
No ti ekonomski pritisci nisu natjerali Putina da preispita svoje ratne planove. On je ignorisao Trumpov prijedlog o 30-dnevnom prekidu vatre, koji je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odmah prihvatio. Također, nije se uzbudio ni zbog Trumpove prijetnje dodatnim sankcijama, koje je opisao kao "ozbiljne posljedice" ukoliko Rusija ne popusti.
Sastanak organizovan u žurbi
Trump se iz Anchoragea vratio praznih ruku i iz drugih razloga. Uspješni samiti zahtijevaju temeljitu pripremu koju obavljaju pomoćnici lidera; ovaj sastanak je organizovan u žurbi. Zbog toga nije iznenađenje što su razgovori završeni nekoliko sati ranije nego što je planirano. Radni ručak između dvije delegacije je otkazan. Na konferenciji za novinare nakon sastanka, Trump je pohvalio Putinovu 'dobru volju' i rekao da su se složili oko 'mnogih tačaka' tokom, kako ih je opisao, 'produktivnih' razgovora. Ipak, nije naveo nijednu konkretnu tačku dogovora, a neuobičajeno za njega - nije ostao da odgovara na pitanja novinara.
Putin je izašao kao pobjednik iz Anchoragea. Nije prihvatio Trumpov glavni zahtjev – prekid vatre. Umjesto toga, Trump je prihvatio Putinovu poziciju da prekid vatre može doći tek nakon sveobuhvatnog mirovnog sporazuma koji rješava 'temeljne uzroke' rata. Putin je pokazao određenu fleksibilnost predloživši zamrzavanje linije fronta ako se Ukrajina povuče iz Donjecka i Luganska – čime bi Rusija faktički dobila cijeli Donbas, iako ga nije uspjela vojno osvojiti ni nakon više od 40 mjeseci borbi.
Zelenski u Washingtonu
Međutim, taj prijedlog mogao bi biti zamka. Ako Zelenski – koji u ponedjeljak dolazi u Washington na razgovore s Trumpom – to odbije, Putin bi mogao posmatrati kako Trump pokušava izvršiti pritisak na ukrajinskog lidera, stavljajući Evropu pred izbor. Ako Trump ne uspije, Putin bi mogao prikazati Zelenskog kao prepreku miru.
Trump je ranije tvrdio da neće biti novih razgovora ukoliko samit ne donese rezultate – što se na kraju i obistinilo, jer nije uspio postići prekid vatre, što mu je bio glavni cilj. Ipak, u Anchorageu je promijenio ton, govoreći o mogućim budućim susretima. Putin je na to pristao, ironično predloživši Moskvu kao lokaciju narednog sastanka, ali bez ikakvih naznaka da je voljan uključiti Zelenskog ili evropske lidere. Time što je ostavio otvorena vrata za daljnje pregovore i podstakao Trumpovu iluziju o mogućem dogovoru, Putin je možda taktički izbjegao suočavanje s novim američkim sankcijama – barem za sada.
Samim prisustvom u Anchorageu, Putin je jasno pokazao da zapadna strategija njegove političke izolacije ne daje rezultate. Iako su Zelenski i evropski lideri s olakšanjem dočekali činjenicu da Trump i Putin nisu predstavili plan o podjeli Ukrajine kao rješenju sukoba, Trumpova spremnost da prihvati isključivo bilateralni format razgovora – nakon neuspjelih američkih pokušaja da uključe Zelenskog – dodatno je narušila povjerenje između Washingtona i evropskih prijestolnica.
Trump je praktično prihvatio Putinovu poziciju da prekid vatre nije moguć bez sveobuhvatnog mirovnog sporazuma, te indirektno i zahtjev da Ukrajina preda Donbas u zamjenu za zamrzavanje linije fronta. Takav zaokret samo je produbio sumnje Ukrajine i evropskih saveznika u Trumpove namjere – što ide direktno u korist Putinu.
Obustavljanje pomoći
Putinovo uvjerenje u konačan trijumf Rusije dodatno je ojačano Trumpovom ranijom odlukom da obustavi direktnu američku vojnu pomoć Ukrajini – pomoć koja je tokom mandata Joea Bidena iznosila 65,9 milijardi dolara. Rusija, ohrabrena tom promjenom, nastavlja s raketiranjem ukrajinskih gradova i ofanzivama na terenu, čime je jasno da samit nije donio nikakav konkretan napredak. Ono što se, međutim, promijenilo povratkom Trumpa u Bijelu kuću jeste američka uloga u ratu.
Trump smatra da ruska agresija ne predstavlja direktnu prijetnju sigurnosti SAD-a i da teret podrške Ukrajini treba preći na Evropu – stav koji je nedavno potvrdio i potpredsjednik SAD JD Vance. Iako su evropske zemlje već povećale svoja ulaganja u obranu i vojnu pomoć, sada će morati učiniti još više i pokazati političko jedinstvo kako bi zadržale kontinuitet podrške Ukrajini.
Istovremeno, ideja o mogućim budućim razgovorima s Putinom hrani Trumpovo uvjerenje da će njegov lični pristup i navodne pregovaračke vještine dovesti do mirovnog rješenja – i time mu otvoriti put ka Nobelovoj nagradi za mir, koju očigledno priželjkuje.
