April je ove godine bio mjesec izbora na evropskom kontinentu. Početkom mjeseca parlamentarni izbori održani su u Mađarskoj, gdje je stranka aktuelnog premijera Viktora Orbana pobijedila ujedinjeni opozicioni front od šest partija, što znači da će ponovo biti u prilici da sama formira vlast. U svom pobjedničkom govoru Orban je izjavio kako se pobjeda vidi iz mjeseca, ali posebno iz Bruxellesa, što će značiti dalje zahlađivanje odnosa ove države s Evropskom unijom.  

U isto su vrijeme u Srbiji održani parlamentarni i predsjednički izbori, gdje je Aleksandar Vučić u predsjedničkim izborima odnio pobjedu već u prvom krugu, dok je njegova stranka SNS osvojila 43,6 posto glasova, što mu omogućava komotnu većinu u Parlamentu uz tradicionalne koalicione partnere. Nešto o srbijanskom društvu govori činjenica da su stranke ekstremne desnice “Zavetnici” i “Dveri” prešle cenzus za Parlament, te da je bivši radikal Vučić bio među umjerenim predsjedničkim kandidatima.

Ono što je posebno zanimljivo u kontekstu ovih izbora jeste da su održani nakon invazije Rusije na Ukrajinu i što oba pobjednika, Orban i Vučić, imaju dobre veze s Kremljom i predsjednikom Putinom. Orban je zabranio korištenje mađarske teritorije za dostavu oružja Ukrajini, dok je Vučić odbio slijediti evropsku politiku u nametanju ekonomskih sankcija Rusiji. Pobjeda ovih kandidata znači da će Rusija i dalje imati važan oslonac u Evropi, koji će koristiti u hibridnom ratu za rušenje jedinstva EU.

EU je 2020. godine usvojila novi mehanizam, koji uvjetuje isplatu novca iz evropskog budžeta poštovanjem principa vladavine prava. Nakon Orbanove pobjede, EU je korištenjem ovog mehanizma pokrenula disciplinski postupak protiv Mađarske, koja mora poboljšati status manjinskih i medijskih sloboda ili će u suprotnom EU zaustaviti isplaćivanje evropskog novca ovoj državi. S obzirom na Orbanovu retoriku, teško je zamisliti da će prihvatiti uvjete EU-a, što dugoročno čini članstvo ove države u EU nezamislivom. To znači da bi nakon Brexita Orbanova Mađarska mogla biti druga država koja napušta EU, odnosno – Mađarska već odavno nije dio sistema vrijednosti EU, čeka se samo datum kad će je formalno napustiti.

Orbanova liberalna, konzervativna i velikodržavna politika ima saveznika na Balkanu u novom-starom predsjedniku Srbije i članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku. Izvjesno je da će Mađarska nastaviti politikom pružanja političke i ekonomske podrške manjem bh. entitetu i zajedno sa Srbijom će jačati separatistički tandem Dodik-Čović u Bosni i Hercegovini.

Najviše pažnje bh. javnosti dobili su izbori u Sloveniji, gdje je Dodikov favorit Janez Janša izgubio. Pored Orbana, Janša je bio značajan Dodikov saveznik iz zemalja EU-a, autor famoznog “non-papera”, neslužbenog diplomatskog dokumenta prema kojem bi dijelovi Bosne i Hercegovine bili pripojeni Srbiji i Hrvatskoj, dok bi Kosovo postao dio Albanije. Stoga, poraz Janše ozbiljan je udarac projektu “srpskog sveta” i prilika za stabilizaciju bilateralnih odnosa između Slovenije i Bosne i Hercegovine.

U Francuskoj je održan drugi krug predsjedničkih izbora između Macrona i Le Pen, koji su bili u fokusu cijele Evrope jer je budućnost EU maltene ovisila o rezultatu ovih izbora. Le Pen već godinama vodi otvorenu antiimigrantsku i antiislamsku politiku s velikom dozom kritike prema EU i NATO. Pored toga je zbog političkih simpatija prema Putinu dobila kredit od češko-ruske banke u iznosu od 9,4 miliona eura.

Macron je obnovio svoj mandat s podrškom od 58,5 posto podrške građana Francuske, ali zabrinjavajući je bio procent podrške Le Pen od 41,5 posto. Ovo je bio značajan uspjeh jer je na izborima 2017. godine u drugom krugu osvojila 33,9 posto glasova. Ovo je najbolji izborni rezultat radikalne desnice u Francuskoj od završetka Drugog svjetskog rata. No, šta o francuskom društvu govori činjenica da je više od 13 miliona građana podržalo osobu koja zagovara zabranu korištenja hidžaba u javnom prostoru i istupanje Francuske iz evroatlantskih organizacija i približavanje Rusiji?

Rezultati prvog kruga glasanja govore o jakoj polarizaciji Francuske; poslije Macrona (27,85 posto) i Le Pen (23,15 posto) kandidat radikalne ljevice Jean-Luc Mélenchon imao je podršku 21,95 posto građana, a nakon njega “francuski Donald Trump” Eric Zemmour (7.07 posto), koji je tvrdio da će porast broja muslimana u Francuskoj dovesti do građanskog rata i sugerirao da sva djeca rođena u Francuskoj dobiju katolička imena. Naime, većinu glasova u prvom krugu osvojili su kandidati koji zastupaju radikalne i ekstremne ideje suprotne evropskim principima i vrijednostima.

Ovo govori o tome da je popularnost radikalne desnice na sigurnim temeljima u ovoj zemlji. Naredni predsjednički izbori ozbiljna su prilika za Le Pen da postane prva žena na čelu Republike, što će značiti da će muslimani postati građani drugog reda u ovoj zemlji. Ne treba gubiti iz vida da je Macron proglašen “islamofobom godine” u izvještaju o islamofobiji u Evropi iz 2020. godine, što znači da će život ove zajednice biti otežavan od francuskih vlasti i bez Le Pen.

Danas izbori u jednoj državi nisu samo isključivo unutrašnje pitanje jedne države i njenih građana, nego pitanje u kojem će se smjeru evropski kontinent kretati u ovim turbulentnim vremenima: prema liberalnoj ili iliberalnoj demokratiji, prema daljoj integraciji ili separatizmu i nacionalizmu i najvažnije – kakav će odnos nove vlade biti prema EU i NATO, tj. zapadnom svijetu. Karikirano se može reći da je Putin dobio izbore u Srbiji i Mađarskoj, a izgubio u Francuskoj i Sloveniji.