Politika | 01.10.2025.

"Beograd žrtvuje RS"

Put u "pašaluk": Šta desni intelektualci vide iza Dodikovog zaokreta

Središnja teza ove intelektualne struje jeste da srpski politički entitet u BiH – Republika Srpska – iz godine u godinu postaje sve manje politički subjekt, a sve više objekt međunarodnih odnosa. Taj proces se upoređuje s historijskim porazima i simboličkim kapitulacijama, počevši od pada Republike Srpske Krajine, preko gubitka Kosova i Metohije, pa do savremenog razvodnjavanja političke autonomije Republike Srpske.

Autor:  Hamza Memišević
Foto: Arhiv

U desnim konzervativnim intelektualnim i medijskim krugovima u Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska, posljednji politički zaokreti Milorada Dodika – uključujući njegov pristanak na održavanje vanrednih izbora i sve učestalije povlačenje pred pritiscima međunarodne zajednice – tumače se kao simptomi duboke i strateške krize srpskog političkog faktora u Bosni i Hercegovini. U tim analizama, aktuelna situacija u Republici Srpskoj ne posmatra se kao izolovan slučaj, već kao dio dugotrajnog procesa postepenog političkog povlačenja i gubitka državotvornog kapaciteta srpskog naroda na prostoru Zapadnog Balkana.

Od subjekta ka objektu historije

Središnja teza ove intelektualne struje jeste da "srpski" politički entitet u BiH – Republika Srpska – iz godine u godinu postaje sve manje politički subjekt, a sve više objekt međunarodnih odnosa. Taj proces se upoređuje s historijskim porazima i simboličkim kapitulacijama, počevši od pada Republike Srpske Krajine, preko gubitka Kosova i Metohije, pa do savremenog razvodnjavanja političke autonomije Republike Srpske.

Za desne komentatore, Dodikovo povlačenje u trenutku kada je najavljivao političku i institucionalnu ofanzivu ne predstavlja samo njegov lični politički poraz, već i simbolički poraz volje naroda. U tom kontekstu, otvara se pitanje: šta se dogodilo između najavljenog otpora i iznenadnog popuštanja? Neki analitičari spekuliraju o porukama iz Moskve – bilo od Lavrova, bilo od Putina – dok drugi ukazuju na nedostatak ozbiljne međunarodne podrške u slučaju eskalacije.

Beograd – centar "kontrolisane izdaje"

Oštra kritika u ovom diskursu upućena je i političkom Beogradu, tačnije Aleksandru Vučiću. Njegova politika prema Republici Srpskoj doživljava se kao forma "kontrolisane izdaje" – strategija u kojoj se deklarativno podržava očuvanje srpskih nacionalnih interesa, dok se u praksi sprovodi pasivizacija i neutralizacija svakog oblika otpora. U toj postavci, Dodik se vidi kao sredstvo Vučićeve unutrašnje politike, a ne kao autentični nosilac državotvorne ideje srpskog naroda u BiH.

Beogradu se zamjera što pod parolom "mira i stabilnosti" sistematski žrtvuje političku autonomiju srpskog naroda zapadno od Drine. Time se dodatno narušava povjerenje između srpskih zajednica u regionu i produbljuje osjećaj otuđenja, atomizacije i defetizma unutar srpskog nacionalnog korpusa.

"Kosovski scenario" i unutrašnje slabosti

U analizama sve se češće ističe bojazan da se Republika Srpska kreće prema modelu sličnom takozvanoj "Zajednici srpskih općina" na Kosovu – političkom obliku bez suštine i stvarne moći, koji postoji isključivo kao instrument geopolitičkih kalkulacija velikih sila.

Ova "kosovizacija" Republike Srpske, prema tom viđenju, ogleda se u: "nametnutim" izbornim procesima, pokušajima oduzimanja entitetske imovine, postepenom gašenju ili obesmišljavanju entitetskih institucija.

Još opasniji faktor, tvrde analitičari, jeste unutrašnje stanje sistema – prisustvo duboke korupcije, stranačke poslušnosti i urušavanje institucionalnih mehanizama otpora. Upravo ta slabost čini Republiku Srpsku podložnom "administrativnom utapanju" u centraliziranu državu, uz aktivnu podršku zapadnih faktora.

Između opstanka i nestanka

U ideološkom jezgru ovih analiza nalazi se stav da mir po svaku cijenu ne vodi stabilnosti, već polaganom nestanku. Pozivanje na historijska iskustva iz srpske prošlosti koristi se kao argument da su politička sloboda i subjektivitet uvijek bili rezultat borbe, a ne kompromisa. Shodno tome, savremena politika uzmicanja – kako Dodikova, tako i Vučićeva – tumači se kao nastavak kapitulantske linije koja vodi ka "pašalukizaciji", odnosno fragmentaciji srpskog naroda na slabe i zavisne administrativne jedinice pod dominacijom stranih interesa.

Završna poruka koju upućuju desni intelektualci jeste poziv na buđenje nacionalne i političke volje, te jasno razgraničenje između strategije opstanka i taktike povlačenja. Bez odlučnog i dosljednog državotvornog odgovora, srpski politički entiteti, tvrde oni, neće nestati zbog rata – već zbog korupcije, pasivnosti i manjka političke hrabrosti.

Narod ili mafija

Operacija ujedinjena Srbija: Zašto je Vučić morao dati ostavku da bi ostao na vlasti

Resor blesave politike

Naša stvarnost kao Monty Python: John Cleese ismijao "jaranstvo" Banje Luke i Washingtona

OPĆI IZBORI

Razgovori o vlasti: Čović okuplja lidere SDA i SNSD-a, Bošnjak na čelu Vijeća ministara

Bivši ambasador SAD-a

Murphy otvorio Pandorinu kutiju: Ko je Čovića pretvorio u gospodara BiH?

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh