Olimpijske igre 1904. u St. Louisu bile su dio Svjetske izložbe koja se te godine održala u američkom gradu, u tadašnjoj svjetskoj prijestolnici pamuka.

Olimpijske igre bile su nažalost obilježene rasizmom. Kao novost, prva dva dana otvaranja bila su posvećena “Antropološkim danima”, takmičenjima snage rezervisanim za 'primitivne grupe'. Prisiljeni da se takmiče kako bi 'dokazali' fizičku superiornost bijele rase, tako su ismijavani ljudi iz raznih indijanskih naroda (Vrana, Sioux, Pawnee, Navajo, Chippewa), afro-potomci, Pigmeji ili Zului.

Bio je to rasistički festival koji je uzdizao i slavio nejednakost, sve za užitak javnosti i organizatora. No, to nije bio jedini apsurd takmičenja, Igre su nam donijele prvog velikog varalicu u historiji.

Dana 30. avgusta 1904. godine, 32 učesnika  olimpijskog maratona u Saint Luisu, među njima i Fred Lorz s brojem 31, trebali su na 32 stepena trčati maraton makadamskom cestom otvorenom za saobraćaj, sa konjima, pješacima i prvim automobilima na benzin.

Lorz je prvi poveo. Iza je odmah išao William García. Progutao je toliko prašine iza konjskih zaprega da je pao dok mu je krv šikljala iz usta. John Lordon se ubrzo nakon toga takođe povukao, povrativši ono malo što je pojeo.

Južnoafrikanac Len Tau se izgubio i na kraju ga je progonio čopor pasa dva kilometra od službene rute. Kubanac Félix Carvajal posvetio se krađi jabuka s drveća budući da su na odabranoj ruti postojala samo dvije česme s vodom,

Lorz, koji se zamalo srušio u 15. minuti, imao je bolju ideju. Daleko od toga da je napustio trku, zaustavio je auto u prolazu i ušao bez razmišljanja.

Lorz je izašao iz auta malo prije nego što je stigao do Saint Luisa, pretrčao posljednjih nekoliko metara i ušetao na Olimpijski stadion. Kad su mu htjeli dati zlatnu medalju čuli su se zvižduci. Neki su ga trkači vidjeli kako ulazi u auto. Bio je to skandal.

Na taj je način zlatna medalja pripala drugoplasiranom na kraju trke, Thomasu Hicksu, koji je do cilja stigao pijan i skoro mrtav. Kako bi ga stimulirao tokom trke, trener mu je dao da pije rakiju kao tonik, a uz to mu je dva puta ubrizgao male doze strihnin sulfata. Proslavio se kao pobjednik ludog maratona sparne Olimpijske igre 1904. godine.

Lorza je Atletski amaterski savez izbacio sa svih amaterskih takmičenja, no ta mu je kazna ukinuta nekoliko mjeseci kasnije kada se ispričao za prevaru i sve uvjerio da nije namjeravao varati.

Kasnije, 1905. godine, pobijedio je na Bostonskom maratonu s vremenom 2:38:25.