Kad god se čovjek zamisli nad Bosnom, njenim rijekama koje stoljećima pronose žubor kroz doline i njenim starim kamenom, neizostavno mu na um pada i njena pisana riječ. U tim riječima sačuvan je specifičan historijski i kulturni karakter Bosne i Hercegovine

Veliki dio naše književnosti prožet je orijentalnim motivima. Jedna od značajnih linija pisane književnosti na bosanskom jeziku jeste alhamijado književnost, koja je pisana arebicom. Arebica je pismo zasnovano na arapskom alfabetu, prilagođeno potrebama bosanskog jezika, a njome su zapisana brojna književna i druga djela.

Amanet očuvanja bosanskog jezika vezuje se za Muhameda Hevajija Uskufija, jednog od najznačajnijih predstavnika alhamijado književnosti. Rođen je u Dobrnji kod Tuzle, na području tadašnjeg Zvorničkog sandžaka. Hevaji je bilo njegovo pjesničko ime, dok se Uskufija smatra nadimkom izvedenim iz naziva visoke kape koju su nosili janjičarski oficiri i dvorski službenici.

O njegovom obrazovanju nema mnogo pouzdanih podataka, pa se određene informacije o njegovom životu i obrazovanju izvode iz njegove poezije. Prema jednoj pretpostavci, izvjesno vrijeme boravio je u Carigradu, gdje je obavljao dvorsku službu na dvoru sultana Murata IV, kojeg spominje u svom djelu. Druga mišljenja njegov život i djelovanje povezuju sa Zvorničkim sandžakom, gdje je, prema različitim pretpostavkama, mogao djelovati kao penzionirani dvorski službenik ili kadija.

Hevaji Uskufi bio je veoma dobro upoznat s turskim, arapskim i perzijskim jezikom, ali je posebnu vrijednost pridavao svom maternjem jeziku, koji je nazivao bosanskim. Njegovo stvaralaštvo predstavlja značajan doprinos razvoju i očuvanju bosanskog jezika i književnosti.

Među njegovim poznatijim pjesmama navode se "Molimo se tebi, Bože“, "Bože jedini, ti nas ne kinji“, "Višnjem Bogu koji sve sazda“, "Poziv na viru“ i "Savjet ženama“.

Djelo po kojem je Uskufi najpoznatiji jeste "Makbuli-arif", napisano 1631. godine, poznato i pod nazivom "Potur Šahidija“. Ovo djelo smatra se prvim rječnikom bosanskog jezika. Rječnik je sastavio po uzoru na tursko-perzijski rječnik Ibrahima Šahidije, što i sam ističe u predgovoru svoga djela, navodeći:

"Ukratko, moje je pisanje na Šahidijin način,
Ali, ne daj Bože, ja mu nemam šta prigovoriti!...“

U Rječniku se često koristi riječ "Bosnevi“, kojom se dodatno potvrđuje autorovo određenje bosanskog jezika i vlastitog jezičkog identiteta.

Danas je poznato nekoliko primjeraka ovog Rječnika. Jedan od primjeraka nalazi se u Švedskoj, dok najveći broj primjeraka se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. 

Posebno su zanimljivi stihovi koji ističu vrijednost i snagu bosanske riječi:

"Kako su Bošnjaci krupna stasa,
Znaj, tako su im i riječi krupne.
Hvala Bogu po pravilima retorike,
Izražavah se, nek bude trag svijetao od zraka.“

Tako se nastavismo izražavati. Ovi stihovi svjedoče o Uskufijevom odnosu prema bosanskom jeziku i njegovoj svijesti o njegovoj posebnosti. Njegov Rječnik predstavlja značajan dokument jezičke i kulturne historije Bosne i Hercegovine, a njegovo djelo ostaje važno svjedočanstvo o postojanju i upotrebi bosanskog jezika u 17. stoljeću.