Od ljeta prošle godine Mustafa Kader (27) imam je u Centralnoj džamiji u Kölnu, najvećoj džamiji u Njemačkoj. U svom prvom ramazanu kojeg je dočekao kao imam govorio je za Spiegel.

“Imao sam jedanaest godina kada sam pročitao prvu suru. Sjećam se da sam bio jako uzbuđen. Džamija je bila nedaleko od naše kuće u Krefeldu.

Sure, slijed i melodija ezana, klanjanje na tepisima - sve me to fasciniralo od početka. Prilikom svoje prve posjete gnjavio sam imama pitanjima. Kad sam mu kasnije rekao da i ja želim postati imam, dao mi je savjete i zadatke: Prvo bih trebao naučiti slova na arapskom. Tada mi je pomogao da naučim svoje prve sure na arapskom. Nakon nekoliko godina i puno prakse, napokon mi je prvi put dopušteno da učim ispred džamije koja je bila puna ljudi. Kad sam počeo mucati, mnogi su se nasmiješili. Bio sam nervoza, ali i ponosan. To je za mene bilo nešto posebno.

Tokom školskih dana ostao sam aktivan u džamiji u Krefeldu. Pomagao sam u radu s mladima, vježbao sam s djecom da čitaju Kur'an i radio na svom arapskom jeziku.

Nakon završene srednje škole 2012. godine, primljen sam na studij međunarodne islamske teologije na Univerzittu u Ankari. Moja porodica dolazi iz Kayserija u centralnoj Turskoj. Bili smo tamo otprilike svake dvije godine; to je bila moja veza sa zemljom. U Njemačkoj sam imao i turske prijatelje. Međutim, nije mi bilo lako napraviti korak do Turske. Moja porodica i prijatelji bili su u Njemačkoj, to je bilo prvi put da sam živio odvojeno od porodice. U to vrijeme najviše mi je pomoglo to što sam znao zašto sve ovo radim.

Na Univerzitetu u Ankari studirao sam s još 26 budućih imama, koji su svi došli iz Njemačke. To mi je pomoglo da se naviknem. U jednogodišnjoj pripremnoj nastavi poboljšali smo turski i arapski jezik. Tokom studija bavili smo se uglavnom tumačenjem Kur'anskih tekstova i islamske pravne doktrine, uvježbavali melodije i glasove na raznim surama i predvodili prve džume.

Od ljeta prošle godine sam imam u Centralnoj džamiji u Kölnu-Ehrenfeldu, najvećoj džamiji u Njemačkoj. Ponosan sam što sam nakon završetka studija odabran da ovdje budem imam.

Iako je studiranje bilo dugo i intenzivno, nije me moglo u potpunosti osloboditi brige da neću moći odgovoriti na sva pitanja koja mi postavljaju kao imamu. Također sam savjetnik ljudima. Na primjer, kada je riječ o abdestu, učim ih pravilnom pranju jer je to preduslov za valjanost namaza. Ali sam im i pomoć u životnim krizama.

Stalno sam pod prismotrom, za mene to znači pozitivan pritisak da se dokažem. Ja nisam nečiji imam, ja sam imam ove kölnske zajednice, povezan sam i predan ljudima ovdje. Mogu samo reći da smo nezavisni i odgovorni u radu s vjernicima. Mi imami nismo pod uticajem.

Imami u Njemačkoj zarađuju oko 2000 eura bruto mjesečno kao početnu plaću. Novac je dovoljan za život. Također i zato što stan često daje općina. Život imama odvija se u zajednici. Ovdje igramo fudbal, odbojku ili stolni tenis. Gotovo da nema hobija izvan zajednice.

Za vrijeme ramazana u našu džamiju obično dođe više od hiljadu vjernika. U pandemiji je to drugačije. Kao i prethodne godine, većina vjernika bit će prisutna na namazu putem live streama. Oko 250 ljudi, više ne može biti u džamiji pod trenutnim higijenskim uslovima.

Formiranje safova, zajednica muslimana koju bi molitva trebala simbolizirati, teško je moguće na ovaj način.