Prvi nišani u Bosni i Hercegovini svjedoče o zanimljivom susretu srednjovjekovne tradicije i nove religijske stvarnosti koja je nastupila dolaskom Osmanlija. Iako su nastajali u vrijeme širenja islama, mnogi od njih zadržali su elemente starije bosanske kulture – od oblika sličnih stećcima do natpisa ispisanih bosančicom.

Riječ je o razdoblju od sredine 15. do sredine 17. stoljeća, kada su se prvi islamski nadgrobni spomenici na ovim prostorima često izrađivali prema uzoru na srednjovjekovnu klesarsku tradiciju. Masivni oblici, jednostavna obrada i motivi poput ljudskih figura, životinja ili prizora iz lova podsjećaju na estetiku stećaka, zbog čega posljednji stećci i prvi nišani predstavljaju jedinstven kulturološki fenomen u Bosni i Hercegovini.

Prema riječima istraživača i publiciste Nihada Klinčevića, posebnu vrijednost ovih spomenika predstavljaju epitafi na bosančici i bosanskom jeziku. U njima se navodi ko počiva pod nišanom, često uz blagoslov graditelju spomenika i poznatu srednjovjekovnu kletvu protiv onih koji bi ga oštetili. Zanimljivo je da u tim natpisima nema tragova arapskog ni staroosmanskog jezika, što ih čini najranijim primjerima islamske epigrafike na domaćem pismu - srednjovjekovnoj bosančici i na bosanskom jeziku.

Ovi nišani pokazuju i kontinuitet života na prostoru Bosne, ali i određeni stepen tolerancije u tom vremenu. Iako pojedini motivi, poput ljudskih likova ili životinja, nisu tipični za islamsku tradiciju, njihovo prisustvo na spomenicima nije bilo uklanjano.

Najviše je takvih nišana pronađeno na području Rogatice u naseljima koja nisu bila naslonjena na neke trgovačke puteve ni urbane centre. Nišan Mahmuta Brankovića pronađen u Petrovom polju u Brankovićima kod Rogatice u obliku obeliska, visok 3 m, prenesen je u Zemaljski muzej Sarajevo.

Posebno je zanimljivo i to što se mnogi rani nišani nalaze neposredno uz stećke, stvarajući tzv. kombinovane nekropole – mjesta na kojima su srednjovjekovni spomenici predaka i nišani njihovih potomaka smješteni jedni pored drugih. Time ovi spomenici ne govore samo o promjeni vjere, već i o snažnom kontinuitetu tradicije i identiteta na prostoru Bosne i Hercegovine.