“Bilo je na TV-u. Sjedila sam u svojoj dnevnoj sobi i vidjela ljude kako oslikavaju velike zidove i pomislila sam: 'Ovo je ono što mi treba'”, kaže senegalska umjetnica. “Ne volim male stvari. Radila sam velika platna i rekla sam sebi: 'Zid je veća površina za izražavanje'.”

Njezini roditelji željeli su da se usredotoči na studij, ali Sidibé, koja je usvojila ime Zeinixx, potražila je nadobudnu zajednicu umjetnika grafita u Senegalu, pronašavši put do Africulturban kulturne udruge – neprofitne organizacije u predgrađu Dakara, Pikine, koja promovira urbanu kulturu kroz festivale i obuku vještina. Tamo je uvjerila jednog od pionira ulične umjetnosti u zemlji, Oumara Diopa, AKA Afia Grafixx, da joj bude mentor.

"Već sam imala osnovne vještine crtanja jer sam crtala Mickeyja Mousea, McDonald'sove logotipe i slične stvari, a crtala sam po zidovima svoje sobe", kaže Zeinixx.

“Grafixx mi je pokazao šta su grafiti – kako se piše, kako se radi natpis – i počela sam se zanimati za hip-hop kulturu. Evo me, 14 godina kasnije.”

Zeinixx je prva žena profesionalna umjetnica grafita u Senegalu i ključni član hip-hop scene u kojoj dominiraju muškarci. Ona je također slam pjesnikinja, pjevačica i poduzetnica. U augustu je pokrenula Zeinixx Entertainment, organizirajući radionice vizualnih umjetnosti za mlade.

“Moj moto je da mladim ljudima kažem: 'Ne dopustite drugima da za vas biraju šta biste htjeli raditi sutra'”, kaže ova umjetnica iz Africulturban centra, gdje vodi komunikacije i priprema se za svoj sljedeći projekt u djevojačkim klubovima srednje škole u Dakaru.

“Za mene je bitno moći donositi vlastite odluke”, kaže ona.

Senegal je na mnogo načina konzervativna zemlja, ali također ima dugu povijest umjetnosti, muzike i poezije. Tradicionalno u ovom dijelu zapadne Afrike, umjetnička kasta griota bila je odgovorna za pripovijedanje kroz muziku, izgovorenu riječ i ples. Prvi predsjednik Senegala, Léopold Sédar Senghor, bio je pjesnik. A prošle godine je senegalski pisac Mohamed Mbougar Sarr osvojio prestižnu Goncourtovu književnu nagradu, najveću nagradu koja se za književnost dodjeljuje u Francuskoj.

“Sve je to zajednička tačka koja nas spaja, koja nas sve okuplja”, kaže Zeinixx, koju kolege nazivaju “prvom damom” grafita. "To je ta potreba da se izrazimo, ta potreba da dijelimo stvari i radimo lijepe stvari, bilo da je to audiovizualno ili nešto fizičko poput plesa, ili nešto drugo."

Hip-hop se ukorijenio u Senegalu 1980-ih s meričkim utjecajem. Ali zadržao je svoj osebujan okus.

“To je kultura koja ima puno vrlina i principa, poput mira, ljubavi i sklada”, kaže Zeinixx. “Ovdje u Senegalu naći ćete (tradicionalnu usmenu poeziju Wolofa i Pulaara) tassou, kebetu i pekan – ovi žanrovi nisu hip-hop, ali imaju sličnosti.”

Grafiti, jedan od četiri glavna elementa hip-hop kulture, prihvaćeniji su u Senegalu nego u nekim drugim zemljama.

“U Sjedinjenim Američkim Državama, naprimjer, postoji posebna policijska jedinica koja traga za crtačima grafita. Nismo mi takvi”, kaže ona. “Ovdje, kada radiš grafite, policajac stane i kaže 'Čovječe, to je lijepo!' […] Tako da mislim da smo pronašli način da postane naša stvar, naš mikrofon, da prenosimo poruke.”

Senegalski grafiti obično nose poruke bitne za društvenu svjest, dodaje Zeinixx.

“Obraćate se izravno ljudima s porukama poput: 'Prestanite bacati smeće na ulice' ili nešto poput 'thiono dou reer' (naporan rad se uvijek isplati)", kaže ona. "One su zapravo poruke nade."

Ona i njezini kolege crtači grafita jednom su naišli na oronuli zid, prekriven smećem i urinom, u četvrti Colobane u Dakaru. Očistili su ga i prekrili porukom: “Budi zaštitnik svog okoliša”.
“Dugo je vrijeme zid ostao čist”, kaže ona.

Ispričala je da je, kao prva grafitistica u Senegalu, putovala u Australiju, Belgiju, Francusku, Švicarsku i SAD. “Predstavljala sam Senegal diljem svijeta, a onamo su me odveli grafiti,” rekla je.

(Izvor: The Guardian)