Drugi svjetski rat, koji je započeo 1. septembra 1939. njemačkom invazijom na Poljsku, završio je u Evropi 8. maja 1945. U Aziji je trajao još nekoliko mjeseci do kapitulacije Japana. Adolf Hitler počinio je samoubistvo nekoliko dana ranije u "Vođinom bunkeru" u Berlinu.

60 miliona mrtvih širom svijeta

Bilans tog rata premašila je sve dotadašnje užase: oko 60 miliona mrtvih širom svijeta, šest miliona Jevreja koje su ubili nacionalsocijalisti, veliki dijelovi Evrope razoreni, milioni ljudi nestali ili protjerani.

S padom nacionalsocijalističke Njemačke 1945. nastao je novi, bipolarni poredak u Evropi  i šire, koji je potrajao više od 40 godina. Tokom rata su zapadni saveznici - SAD, Velika Britanija i Francuska - još sarađivali sa Sovjetskim Savezom kako bi zajednički izvojevali pobjedu. No, već prije kraja rata pojavile su se napetosti: zapadne sile zastupale su demokratiju, težile su slobodnom savezu s poraženim državama, dok je Sovjetski Savez podvrgnuo sve zemlje koje je zauzeo tokom svog vojnog napredovanja komunističkom sistemu.

Godine 1947. američki predsjednik Harry Truman objavio je ono što je kasnije nazvano Trumanovom doktrinom. Riječ je, govorio je, o tome da SAD treba "pomagati slobodnim narodima koji se odupiru pokušajima potčinjavanja od strane oružanih manjina ili vanjskog pritiska". Cilj je bio zaustaviti ekspanziju Sovjetskog Saveza. Evropa je podijeljena na sovjetski istok i američki zapad.

Na američku zaštitu moglo se računati

Njemačka je postala žarište tog sukoba: granica je uskoro presijecala zemlju i sam Berlin. Bio je to početak Hladnog rata. Uzajamno odvraćanje dva nuklearna vojna bloka – NATO-a pod vodstvom SAD-a i Varšavskog pakta pod sovjetskom dominacijom – spriječilo je otvoreni rat. Ipak, svijet se više puta nalazio na rubu nuklearnog rata.

Cijelo to vrijeme se Savezna Republika Njemačka, zapadni dio podijeljene Njemačke (do 1990.), mogla kao dio NATO-a osloniti na zaštitu SAD-a.

Tako je ostalo i nakon kraja sukoba Istoka i Zapada 1989./90., njemačkog ujedinjenja i raspada Sovjetskog Saveza. Nekoliko godina činilo se da će se cijeli kontinent, uključujući Rusiju, razvijati mirno i demokratski. Sve više država koje su nekoć pripadale Sovjetskom Savezu priključivalo se NATO-u. I nezavisnoj Ukrajini obećano je da će jednog dana moći postati članica NATO-a.

Trump mijenja strane

Najkasnije od ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. te su iluzije nestale. Jedno od temeljnih načela dosadašnjeg poretka, da se granice smiju mijenjati samo mirnim putem, prestalo je vrijediti.

S druge strane, američki predsjednik Donald Trump dovodi u pitanje zaštitu koju pruža NATO. 

- Ako oni (druge članice NATO-a) ne plaćaju, neću ih braniti - ponovio je Trump u martu još jednom svoj stav.

- U središtu smo historijske prekretnice, uporedive s velikim političkim prijelomima 20. stoljeća, posebno onima iz 1945. i 1989./91. - piše historičar Norbert Frei sa Univerziteta u Jeni za Deutsche Welle.

"Transatlantski poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je glavnu ulogu igrala Amerika i od kojeg je Njemačka - najprije u sklopu zapadnoevropske integracije, a kasnije i nakon kraja sukoba Istoka i Zapada te integracije Istočne Evrope – posebno profitirala, raspada se pred našim očima."

Njegov kolega, historičar Manfred Görtemaker iz Potsdama, izjavio je za DW kako je Trumpova predsjednička funkcija pokazala "da su Evropljani zanemarili vlastitu odbranu oslanjajući se na Amerikance". Trump je uništio jednu iluziju.

Republikanac Trump nije bio prvi predsjednik koji je od Evropljana zahtijevao veće izdatke za odbranu. Već 2016. godine je demokratski predsjednik Barack Obama rekao:

- Evropa je ponekad bila previše samozadovoljna u pogledu vlastite odbrane.

No Trump ide puno dalje. U ratu u Ukrajini on se sada praktički svrstava na stranu Rusije. Ukrajina, prema njegovu stajalištu, u mirovnom sporazumu ne bi trebala dobiti natrag cijelu svoju teritoriju niti bi smjela pristupiti NATO-u. To su dobre vijesti za ruskog predsjednika Vladimira Putina.

- Cijeli euroatlantski sigurnosni sistem raspada se pred našim očima - rekao je Putin još prošle godine.

Merz želi "nezavisnost" od Washingtona

Neki u Njemačkoj se nadaju da će nakon Trumpa, sa sljedećim predsjednikom SAD-a, doći do povratka starom transatlantskom poretku. No, je li to realno? Norbert Frei je skeptičan:

- Koliko će od tog poretka ostati nakon Trumpovog predsjedničkog mandata trenutno je teško reći – a još manje, hoće li se išta od toga moći ponovno izgraditi.

Njegov savjet saveznoj vladi:

- Njemačka je još od politike Konrada Adenauera usmjerene ka jasnom vezivanju za Zapad čvrsto ukorijenjena u Evropi. I Njemačka sada mora učiniti sve da Europska unija može opstati politički, ekonomski i vojno, ako treba, i bez SAD-a.

S tim se slaže i novi njemački kancelar Friedrich Merz.

- Evropa se mora sigurnosno osamostaliti od  Amerike- rekao je odmah nakon saveznih izbora.

To je, međutim, stav naspram koga je Manfred Görtemaker skeptičan:

- Nezavisnost od SAD-a je potpuna iluzija. Vlastiti put Evrope neće funkcionirati, "jer nuklearno odvraćanje moraju i dalje osiguravati Amerikanci. Smisleno je, dakle, vratiti se uskoj saradnji između SAD-a i Evrope na temelju nove realpolitičke računice.

Nada se, kaže, da će Merz kao kancelar što prije otputovati u Washington i "da će ta saradnja, koja je i u prošlosti vrlo dobro funkcionirala, zaista biti nastavljena".

Više Evrope kao zamjena za SAD na koji se 80 godina nakon završetka rata Stari kontinent više ne može osloniti? Ili ipak novi savez s Washingtonom? To je jedno od teških pitanja na koja će morati odgovoriti nova njemačka vlada.