Kad govorimo o putnicima iz Srednjeg vijeka, prvo pomislimo na Marca Pola, no on nikako nije bio jedini koji se odlučio tada proputovati svijetom. U 12. stoljeću Sefard Benjamín de Tudela proputovao je Mediteran do Bliskog istoka. Njegova hronika, koju je sastavio anonimni autor, ostavila nam je detaljan opis zemalja i naroda njegova vremena.

Sto godina prije nego što je Marco Polo poduzeo jedno od najpoznatijih putovanja u povijesti, a pola stoljeća kasnije slijedio ga je Ibn Battuta, iz Tangiera, još jedna ne tako poznata osoba proputovala je cijeli mediteranski bazen, a to će putovanje biti zabilježeno u knjizi Il Milione, odnosno, Sefer Masa'ot što na hebrejskom znači Putopis.

Bio je to Benjamin ben Jonah, Jevrej koji je rođen u kraljevstvu Navarre 1130. godine. Sin rabina iz grada Tudele (otuda i ime po kojem je poznat), imao je izvrsnu naobrazbu s opširnim pojmovima historije, geografije i politike, među ostalim disciplinama; govorio je šest jezika: navarski, hebrejski, latinski, grčki, arapski i aramejski. Ono što se ne zna je njegova profesija, no šta god da ona bila, s trideset i nešto je napustio svoj posao i svoju zemlju kako bi krenuo u veliku avanturu.

Oko 1165. (tačan datum nije poznat), Benjamin je krenuo na putovanje prvotno namijenjeno Jeruzalemu. Vratio se 1172. ili 1173. godine, nakon što je prošao mnogo širi put od planiranog: od Tarragone je prošao obalom do Marseillea, ukrcao se za Genovu i prešao cijeli talijanski poluotok, prešao u Grčku i stigao do Carigrada, a zatim zaplovio morem. Preko Egejskog mora do Male Azije i konačno na odredište.

Ali ni tu nije stao, jer se nastavljao do obala Perzijskog zaljeva kroz Mezopotamiju i Arabiju. Njegovo sljedeće poznato mjesto boravka je Aleksandrija, iako se ne zna je li oplovio Arapski poluotok ili ga prešao kopnom: odatle je krenuo natrag, ponovno se zaustavivši u Italiji i Siciliji prije nego što je kročio na hispansko tlo.

Obišao je gotovo 200 gradova, od kojih se u nekima dugo zadržao, poput Rima, Konstantinopola, Jeruzalema i Aleksandrije. Ovo je vjerojatno bilo posljednje veliko iskustvo u njegovom životu, budući da će umrijeti 1173., ali ono neće biti zaboravljeno: anonimni pisac njegovu je avanturu sastavio u pomno rađen izvještaj, Sefer Masa'ot ili Knjiga putovanja, putopis. Znamo da to nije djelo samog Benjamina, budući da je to zagonetni hroničar zabilježio u prologu djela.

Razlog ovog dugog i mukotrpnog putovanja nije poznat, iako je malo vjerojatno da su njegovi motivi bili isključivo vjerski: zbog detalja bilješki koje je vodio, broja etapa koje je prošao i vremena kada se u nekim gradovima zaustavljao. Međutim, zbog pažnje koju posvećuje pitanjima vezanim za trgovinu, nagađalo se da je mogao biti poslan u misiju prikupljanja informacija o rutama i robi koja je kružila Sredozemnim bazenom i Bliskim istokom.

Najznačajnija stvar u putopisu je raznolikost i preciznost informacija koje sadrži. Svaki grad je detaljno opisan: njegovi spomenici, historija i događaji koji su se događali u to vrijeme, politika i vladari, zajednice koje ga nastanjuju i njihovi kultovi i običaji, tržišta i proizvodi s kojima se trguje. To je autentični atlas iz 12. stoljeća.

Benjamin posebnu pozornost posvećuje jevrejskim zajednicama u mjestima koja posjećuje, zbog čega je Putopis dragocjen izvor informacija o njihovom životu na različitim mjestima na Mediteranu i Bliskom istoku. Opisi Rima, Konstantinopola, Jeruzalema  koji je u to vrijeme bio u rukama križara, koji su se borili protiv salahudinovih vojski i Palerma pokazuju vrlo dinamičan i multikulturalni svijet, daleko od sivog klišeja srednjeg vijeka, to je direktan prethodnik sjaja renesanse .

On također u detalje ulazi u detalje trgovine, a posebno luksuzne robe, kojim rutama kruže, koja su posrednička tržišta, koliko se kupuju i prodaju na svakom mjestu... što ide u prilog hipotezi da njegova odiseja ima praktičniju svrhu od obične želje za znanjem i da je to bila neka vrsta komercijalnog zadatka; budući da je, s druge strane, tako dugo putovanje moralo biti jako skupo. Činjenica da se duže zadržava u gradovima koji su bili velika trgovačka čvorišta, poput Konstantinopola, pojačava ovu hipotezu, koja, s druge strane, nikada nije dokazana.

Neki odlomci se očito temelje na informacijama iz druge ruke o zemljama u kojima nije bio, kao što su Istočna Arabija, Indija, pa čak i Kina i Šri Lanka. Međutim, čak i u tim slučajevima podaci koje prikuplja uglavnom su vjerodostojni i ne spadaju u fantaziju koja karakterizira neke odlomke u djelu Marca Pola, koji također uključuju jasno maštovite natpise i opise.

No, takvo će blago još dugo ostati skriveno od šire javnosti: budući da je napisano na hebrejskom, kružit će samo unutar te zajednice, za razliku od tekstova Marca Pola i Ibn Battute koji će postići svjetsku slavu. Tek krajem 16. stoljeća pojavljuje se prvi latinski prijevod Putopisa, kada je interes svjetske trgovine već bio usmjeren prema Novom svijetu, a humanizam gleda na Srednji vijek kao na prošlo doba, često zanemarujući čuda koja su pronašli istraživači toga vremena.