Košmar iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća mogao bi imati reprizu u 2021. i 2022. godini. Ekonomisti se plaše takvog scenarija, mada se nadaju da do njega ipak neće doći. Ekonomiste plaši jedna riječ, riječ koja opisuje sedamdesete godine 20. stoljeća – stagflacija.

Sve više pozornosti daje se ovom terminu. Prošle je sedmice na Bloombergu objavljena rekordna količina članaka u kojima se spominje izraz “stagflacija”.

Jedan analitičar investicijskog fonda s Wall Streeta u izvještaju klijentima trenutnu situaciju opisao je kao “stagflation lite”.

Stagflacija je, kažu ekonomisti, ubitačna kombinacija usporenog rasta i visoke inflacije uz visoku stopu nezaposlenosti. Ekonomski razvijene zemlje svijeta, od čijih ekonomskih kretanja zavisimo mi mali nerazvijeni, imaju rastuću stopu inflacije, ali je nezaposlenost na niskoj razini, štaviše, u nekim zemljama nedostaje radne snage u stotinama hiljada, pa i milionima radnika, a istovremeno ekonomski rast uopće nije usporen nego su stope prilično visoke.

Ipak, tržišta su u panici, prije svega zbog inflatornih kretanja potpomognutih rastom cijena aluminija, čelika, bakra, drveta i energenata, a posebno zbog problema u opskrbi. Zakrčenost velikih teretnih luka, obustave proizvodnje u Kini i Vijetnamu, dovode do nestašice određenih proizvoda na svjetskom tržištu. Primjera radi, zbog Covida-19 u Vijetnamu je stala proizvodnja poluprovodnika, dijelova prijeko potrebnih evropskoj autoindustriji. Neke evropske fabrike smanjile su ili obustavile proizvodnju automobila, a novi modeli, iako spremni za tržište, sada su na čekanju.

 

Ono što ekonomiste najviše zabrinjava, a ujedno i najviše podsjeća na sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada je svjetska ekonomija patila zbog nedostatka goriva, upravo je nova energetska kriza. Naftna kriza sedamdesetih bila je nekako jednostavnija, falilo je sirove nafte. Naime, 1973. godine zemlje izvoznice nafte iz Arapskog zaljeva, članice OPEC-a, smanjile su proizvodnju nafte za pet posto zbog neslaganja s politikom svjetskih sila prema Izraelu, odnosno Jomkipurskom ratu. Cijena sirove nafte vrtoglavo je narasla. Drugi naftni šok desio se 1979/1980. godine zbog rata između Irana i Iraka.

Eho sedamdesetih odzvanja svijetom. Rusija se posljednjih mjeseci usprotivila povećanju isporuka prirodnog plina u Evropu unatoč rastućoj potražnji. To je naglo podiglo cijene, zaustavilo neke industrijske aktivnosti i povećalo račune za plin u kontinentalnoj Evropi i Velikoj Britaniji. Manjim isporukama plina Rusija želi natjerati Evropsku uniju da prihvati i odobri stavljanje u funkciju gasovoda “Sjeverni tok 2”, koji zaobilazi Ukrajinu i Poljsku i za kojeg je Evropska unija procijenila da će Rusiji dati u ruke sredstvo ucjene. Također, cijene električne energije su u porastu, prije svega zbog plana dekarbonizacije, koji uglavnom podrazumijeva velike takse na proizvodnju struje korištenjem uglja.

U Kini baš zbog uglja fali struje. Kineske termoelektrane ne mogu nabaviti dovoljno uglja, a i ono što nabave skuplje je nego ranije, pa su prinuđeni razvlačiti količine koje imaju koliko god je to moguće, čak i po cijenu isključenja i redukcije isporuka struje. Mnoge kompanije pogođene su problemima u opskrbi strujom pa smanjuju ili obustavljaju proizvodnju. U Velikoj Britaniji – gdje se općenito smatra da je nastao izraz “stagflacija” – nedostatak goriva prošlog mjeseca, koji je nastao zbog nedostatka vozača kamiona, potaknuo je paničnu kupovinu i duge redove na benzinskim pumpama, što je još jedan čudan odjek košmarnih 1970-ih.

“Povijesno gledano, stagflaciju su često pratili naftni šokovi”, rekla je Jill Carey Hall, analitičarka tržišta dionica u “BofA Securities”. “Definitivno raste zabrinutost da bismo mogli biti u takvom stanju.”

Ipak, čini se da se usporedba između današnjeg i stanja sedamdesetih godina prošlog stoljeća prekida sa “stag” komponentom stagflacije. Gotovo po svim mjerilima očekuje se da će ekonomski rast ove godine biti izuzetno snažan.

Kristalina Georgieva, direktorica MMF-a, u utorak je u jednom intervjuu odbacila bilo kakav govor o stagflaciji. Georgieva je rekla da svijet doživljava oporavak “stop and go”, te da, čak i ako Sjedinjene Države gube dio svog značajnog zamaha, druga područja, uključujući Evropu, to dobivaju.

“Ne vidimo da svjetsko gospodarstvo stagnira”, rekla je. No, vrtoglavi ekonomski rast iz prve polovine ove godine nije održiv.

Ekonomista Carl Weinberg u razgovoru za CNBC-ov “Squawk Box Europe” kazao je kako je inflacija proces, a ne jednokratna promjena razine cijena, što misli da upravo vidimo.

“Vidimo prilagodbu novim privremenim stvarnostima na strani ponude, ali ne uočavamo da se proces stagflacije koji smo vidjeli 1970-ih ponovno javlja”, rekao je on.

On je pojasnio da se stagflacija odnosi na situaciju koja je prvi put identificirana 1970-ih godina, a u kojoj je inflacija visoka, ekonomski rast usporava, a nezaposlenost ostaje konstantno visoka. Problem za kreatore ekonomske politike u takvim slučajevima jeste to što mjere za suzbijanje inflacije, poput kontrole plaća i cijena ili kontrakcijske monetarne politike, mogu dodatno povećati nezaposlenost.

“Upravo prolazimo kroz jako teško razdoblje jer ponovno otvaramo ekonomiju tempom koji nikada prije nije viđen, nakon zatvaranja koje dosad nismo vidjeli, a usput imamo i neke neočekivane udare”, rekao je Weinberg.

Razloge trenutnog stanja u svjetskoj ekonomiji, koja se možda i može nazvati “stagflation lite”, jeste lockdown. Naime, u periodu zatvaranja ekonomije vlade su u privredu upumpavale milijarde dolara, eura, maraka..., a nije bilo potražnje, a samim tim ni produkcije. Cilj je bio sačuvati radna mjesta, što se djelimično i uspjelo. Na drugoj strani, strani potrošnje, stanovništvo je uštedjelo pozamašne sume novca koje nije bilo moguće potrošiti na putovanja, izlaske, investicije u renoviranje stambenih prostora, nove kućanske aparate itd. Nakon otvaranja ekonomije, nastao je bum, dosada neviđeni tempo oporavka. Stanovništvo ima ušteđen novac i stvara potražnju, kompanije su iz krize zbog vladine pomoći izašle skoro neokrznute, solidno likvidne i nastao je bum. Velika potražnja, još veća proizvodnja. Ali, negdje je moralo puknuti. Puklo je u lukama, puklo je u proizvodnji energije. I to je sada stvorilo novi šok u vidu nestašica i rasta cijena.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, parametri bitni za identificiranje stagflacije pokazuju rast nivoa cijena od 2,3 posto u augustu 2021. u odnosu na isti mjesec 2020. Proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u augustu 2021. godine u poređenju s istim mjesecom 2020. zabilježile rast za 7,5 posto. Taj rast će se tek osjetiti na potrošačkim cijenama u narednim mjesecima. Realni rast BDP-a u drugom kvartalu 2021. godine, u odnosu na isti kvartal prethodne godine, iznosio je 11,6 posto, dok je rast BDP-a u drugom kvartalu 2021. godine u odnosu na prethodni kvartal iznosio 1,9 posto. Treba imati u vidu i to da je Međunarodni monetarni fond (MMF) smanjio procjenu ekonomskog rasta Bosne i Hercegovine u ovoj godini na 2,8 posto. Prema prethodnoj procjeni MMF-a, očekivalo se da će bosanskohercegovačka ekonomija zabilježiti rast od 3,5 posto ove godine. Istovremeno je stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini 19 posto.

Ako je suditi po ovim podacima, za stagflaciju nam treba samo još inflacija, visoku stopu nezaposlenosti imamo već godinama, kao i spor ekonomski rast, još nam fali ozbiljnija stopa inflacije i strahovi ekonomista će se obistiniti.