Nakon kratkotrajne, ali snažne bure, propao je, na svu sreću, pokušaj uvođenja verbalnog delikta u Kantonu Sarajevo, zamaskiran u takozvani Prijedlog Zakona o sprečavanju govora mržnje. Skupštinska većina i predlagač Zakona ipak su na posljednjoj sjednici Skupštine Kantona odustali od ovog čina.
Na svu sreću, jer ne samo da je tretiran u svega tri člana i jer je neozbiljno o takvim stvarima raspravljati na nivou Kantona, nego i zbog činjenice da je to bio pokušaj izmjene, pokušaj suprotstavljanja već usvojenim državnim i entitetskim regulama. Stoga, nije nimalo čudno što su kritičari ovakvog prijedloga, koji je podnio (bivši) član Naše stranke Damir Marjanović, to ocijenili kao populistički pokušaj uvođenja verbalnog delikta u Kantonu Sarajevo, zoni odgovornosti i isključivog zanimanja takozvane “Trojke”.
Na svu sreću jer je Prijedlog zakona tako (namjerno) napisan, tupavo, rekao bi samozvani vođa opozicije, da je u njega u svega nekoliko rečenica udrobljeno “uznemirujuće izražavanje” prema pripadnicima spolno opredijeljene grupe, rodnog identiteta, seksualnog opredjeljenja, zatim “proganjanje” organizacija ili pojedinaca zbog njihovog zalaganja za ravnopravnost ljudi, iako nije precizirano šta se podrazumijeva pod proganjanjem. Oni koji nisu studirali na DIF-u znaju da se u pravu ništa ne podrazumijeva, ali dobro. Konačno, za sve to što se podrazumijeva bila je predložena kazna i do pet godina zatvora.
Jasno je da je ovo bio pokušaj sankcioniranja govora neistomišljenika, a kako bi to izgledalo, svjedočimo ove sedmice u slučaju Jasmina Mulahusića. Jasno je da bi, da se takva stvar zakotrljala u Kantonu Sarajevo, to bilo odobrenje i ohrabrenje za otvoren obračun vlasti i onih bliskih vlasti s političkim neistomišljenicima koji javno komentiraju njen rad u medijima ili na društvenim mrežama. Jasno je da bi to bila cenzura slobode govora i zabrana slobodnog izražavanja mišljenja. Sve suprotno onome za šta se naprednjaci okupljeni oko “Trojke” navodno zalažu.
