Duboke promjene na Bliskom istoku posljednjih mjeseci potakle su pokušaj mirovnih pregovora između Turske i kurdske oružane organizacije PKK. U utorak je Tuncer Bakirhan, zvaničnik stranke DEM, glavne kurdske stranke u Turskoj, najavio da se osnivač i historijski vođa PKK-a, Abdullah Öcalan, "priprema uputiti historijski apel" u nadolazećim danima. Prema lokalnim medijima, to će uključivati zahtjev za polaganje oružja.
Posljednjih 25 godina Öcalan je držan na turskom zatvorskom otoku u Mramornom moru, otkako su ga 15. februara 1999. u Keniji uhvatile turske tajne službe. Služi doživotnu zatvorsku kaznu zbog vođenja organizacije koju Turska (a takođe i EU i SAD) smatraju terorističkom organizacijom, čiji su sukobi s turskim snagama sigurnosti prouzročili više od 40.000 smrti u posljednja četiri desetljeća.
Unatoč dugotrajnoj robiji, Öcalan još uvijek ima veliki utjecaj na kurdski nacionalistički pokret, kako u Turskoj tako i u Siriji. - PKK je vrlo hijerarhijska organizacija koja se temelji na slijeđenju vođe, a to je Öcalan. Dakle, ako Öcalan zatraži, oružana i politička strana će se povinovati", objašnjava analitičar Roj Girasun, direktor instituta za istraživanje javnog mnijenja Rawest, sa sjedištem u Diyarbakiru, neslužbenom glavnom gradu turskih Kurda.
Posljednjih mjeseci izolacija kojoj je Öcalan bio izložen od neuspjeha posljednjeg mirovnog procesa (2012.-2015.) prekinuta je posjetom nekoliko izaslanstava DEM-a koje je ovlastilo Ministarstvo pravosuđa, a prema nekim lokalnim izvorima također je bilo direktnih kontakata između čelnika PKK-a i predstavnika vlade.
Zanimljiva stvar u ovom novom pokušaju mirenja je kako je sve počeo. Prošle jeseni čelnik krajnje desne nacionalističke stranke MHP, Devlet Bahçeli, saveznik turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, neočekivano je održao govor u kojem je predložio da Öcalan ode u turski parlament i pozove na razoružanje, a u zamjenu je ponudio da “šef terorista” dobije zatvorske beneficije. I to nakon što je Bahçeli velik dio svoje političke karijere temeljio na protivljenju bilo kakvim ustupcima PKK-u ili davanju kulturnih prava turskim Kurdima.
Mnogi se analitičari slažu da je razlog zbog kojeg je turska vladina koalicija predložila pregovore bio strah koji je u to vrijeme izazvao potencijalnu konfrontaciju između Izraela i Irana i širenje sukoba u cijeloj regiji, s obzirom da PKK ima svoje sjedište u planinskom lancu koji razdvaja Irak i Iran, a njima blisko povezana grupa, kurdsko-sirijska milicija YPG, kontrolira sjeveroistok Sirije uz podršku SAD-a. - Čini se da su glavna motivacija promjene u odnosu snaga na Bliskom istoku. Ankara se dugo vremena bojala da će njezini regionalni suparnici, poput Irana ili Izraela, iskoristiti svoj sukob s PKK-om tako što će otvoreno ili tajno podržavati tu skupinu - , kaže Berkay Mandiraci, analitičar u think tanku International Crisis Group.
Pad režima Bashara al-Assada – čiji je otac godinama ugošćavao Öcalana sve dok ga pritisak Turske nije natjerao da ga protjera – dodatno je pritiskao kurdsku stranu. Razvoj turske vojne tehnologije omogućio je turskim oružanim snagama da neutraliziraju aktivnost PKK unutar turske teritorije posljednjih godina, a borba protiv kurdske oružane organizacije preseljena je u sjeverni Irak i Siriju.
Rojava – kako Kurdi nazivaju područja pod svojom kontrolom u Siriji – postala je najveći simbol kurdskog nacionalizma, s velikim međunarodnim odjekom nakon poraza takozvane Islamske države od strane kurdskih milicija. Ondje je uspostavljen sistem autonomije u kojem je ženama garantovana važna uloga u političkoj i vojnoj sferi i koji uključuje određeno demokratsko participiranje, iako uvijek unutar strogih ograničenja koje postavljaju organizacije povezane s PKK i unutar modela snažnog kulta Öcalanove ličnosti, koji odbacuje veliki dio arapskog stanovništva i Kurdi koji ne simpatiziraju Öcalanovu ideologiju.
Nova sirijska vlada, koja ima punu podršku Turske, ima za cilj objediniti kontrolu nad cijelom teritorijom i zahtijeva da se kurdske milicije raspuste i integriraju u novu vojsku. Osim toga, američko ministarstvo odbrane počelo je pripremati planove za evakuaciju svojih 900 vojnika na tom području, čime bi se uklonila i posljednja prepreka mogućoj turskoj vojnoj intervenciji u sjevernoj Siriji ako pregovori kurdskih milicija s Damaskom ne urode plodom.
Ono što nije jasno je šta će Kurdi u Turskoj dobiti u zamjenu za prekid oružane borbe PKK. Na nedavnom sastanku sa stranim novinarima, zvaničnici DEM-a Tulay Hatimogullari i Tuncer Bakirhan rekli su da je rješavanje pitanja naoružanja "lakši" dio, ali samo to "neće riješiti kurdsko pitanje", koje se "vuče stoljeće". Kako bi se to postiglo, rekli su, potrebne su promjene u politici Turske koje će omogućiti svim njezinim građanima da žive u skladu sa svojim identitetom, omogućiti obrazovanje na lokalnim jezicima (turski je jedini službeni jezik u zemlji), demokratske mjere i okončati represiju protiv pokreta koji se protive vlastima.
Međutim, Bakirhan je pojasnio da su to “prijedlozi”, a ne “uslovi” njegove stranke za pregovore. Istina je da, iako DEM još uvijek ima oko 9-10% biračkog tijela u Turskoj, prolazi kroz razdoblje slabosti zbog represije: hiljade stranačkih čelnika je zatvoreno a prijetnja da će biti sudski zabranjena prisilila je stranku da nekoliko puta promijeni naziv. - Za razliku od prethodnog mirovnog procesa, ovaj put se ne pregovara o procesu demokratizacije [paralelno s završetkom oružane borbe], ali sada je to proces definiran isključivo oko sigurnosti -, kaže Girasun, dodajući da među Kurdima u Turskoj "postoji nada" za ove nove pregovore, ali i "puno zabrinutosti". EL PAIS
