Predstavnici sarajevske “Trojke” – Naša stranka, SDP i Narod i pravda najavili su početak pregovora o “saradnji” s predstavnicima trojke iz Republike srpske – SDS, PDP i DNS.

“Želim da vjerujem da je došao trenutak za razuman, civilizacijski, politički dogovor koji je u interesu svih građana i evropske budućnosti BiH. Nije vjerovatno nikakva novost da sam ja veliki zagovornik okupljanja stranaka na osnovu konkretnog programa i da je politika Naše stranke u prethodnom periodu bila usmjerena na formiranje i Bh. bloka, ali i 'Trojke'. Mi smo konsolidaciju tog partnerstva uvijek doživljavali kao preduslov za otvaranje razgovora s opozicijom iz RS-a. Sada su se, čini se, stvorili preduslovi i u RS-u, odnosno, došlo je do sporazuma o jedinstvenom nastupu opozicije”, izjavio je predsjednik NS Predrag Kojović.

Odgovor je to, objasnio je ranije predsjednik NiP-a Dino Konaković, na Dodikove secesionističke planove i jasan stav predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da nećemo dozvoliti nikakvo cijepanje naše domovine i da ćemo je braniti životima. Sarajevska “Trojka” ima drugačije ideje – gurnut će glave u pijesak da ne vide jedan problem i time će riješiti mnoge druge probleme?! Međutim, oni koji za razliku od Konakovića pamte unazad duže od 24 sata sjetit će se da je upravo ova srpska opozicija iz RS-a podržala u Narodnoj skupštini RS-a svaku inicijativu koju je predložio Dodik, a koja se odnosila na secesionističke planove RS-a. Ova opozicija je glasala i za referendum o 9. januaru. Jedan od lidera ove opozicije nekadašnji član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić, praveći se važan, praveći se većim Dodikom od Milorada, nelegalno je izveo počasni vod Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i postrojio u Banjoj Luci na svečanosti obilježavanja 9. januara. Rezultat vladavine SDS-a dobro nam je poznat – ratni zločini, etničko čišćenje, genocid, stotine srušenih džamija...

Da li su ikada predstavnici ijedne od ovih stranaka podigli ruku u Narodnoj skupštini, npr., za to da se Bošnjacima omogući da govore i uče bosanski jezik u RS-u? Nisu. Da li su ikada u bilo kojem parlamentu glasali za to da se kazni negiranje genocida? Nisu. Niz ovih pitanja može ići do unedogled, jer više od 20 godina otkako su se Bošnjaci počeli vraćati na svoja ognjišta u entitetu RS politika i SDS-a i SNSD-a, zajedno sa svim svojim satelitima, uvijek je bila ista prema Bošnjacima – učiniti sve da Bošnjaci shvate da nisu dobro došli na svoje, otežati im povratak što je više moguće. S te strane govoriti o nekakvom historijskom momentu udruživanja stranaka iz FBiH i RS koje će nam donijeti neku svijetlu budućnost jeste krajnja glupost. Promjene u odnosu na ključna pitanja neće biti – o ratnim zločinima, genocidu, poziciji Republike srpske, Bosni i Hercegovini. To sarajevska “Trojka” neće ni tražiti jer njima to nije ni važno, za njih su isti oni koji su branili Bosnu i Hercegovinu i oni koji su je napadali, isti su im oni koji su branili svoj narod i oni koji su nad tim istim narodom počinili genocid. U njihovom sistemu vrijednosti oni koji su branili Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu su nacionalisti, a oni ne žele s nacionalistima, oni žele u programsku koaliciju s ljudima čiji su lideri osuđeni u Haagu za ratne zločine i koji i dalje baštine tradiciju zločinačkih namjera.

No, treba imati na umu da je država Bosna i Hercegovina tako uređena da Bošnjaci, Hrvati i Srbi imaju zagarantirane svoje predstavnike u vlasti, htjeli ili ne htjeli, vlast morate dijeliti s njima. Naravno, s onima koji su na izborima dobili povjerenje da participiraju u vlasti, ali nikako da se rade programske koalicije godinu i po dana prije izbora. O odnosu srpske politike, bila pozicija ili opozicija, prema Bošnjacima najbolje znaju oni koji žive i rade u entitetu Republika Srpska. Njih smo i pitali kakva je razlika između aktuelne pozicije i opozicije.

RAMIZ SALKIĆ, POTPREDSJEDNIK RS

“U pogledu odnosa prema entitetu Republika srpska, prema Bosni i Hercegovini, prema Hrvatima i Bošnjacima, ratnim zločincima, prema genocidu, ne postoji nikakva razlika između političkih partija u Republici srpskoj, sve su za to da ovdje na ovom prostoru bude što manje Bošnjaka, niko ne prihvata sudske presude, niko se ne distancira od presuđenih ratnih zločinaca. To su jedinstveni stavovi koji nisu ohrabrujući za budućnost. Unutar trenutnog rasporeda političkih snaga i odnosa prema Bošnjacima ništa dramatično se neće promijeniti, isti su im ciljevi u konačnici i iste su im želje”.

SENAD BRATIĆ, POSLANIK U NSRS

“Kada je riječ o pitanjima vezanim za državu Bosnu i Hercegovinu i entitet Republiku srpsku, tu nema razlike, njihova politika je ista kada je u pitanju odnos prema državi i poziciji entiteta. Na lokalnom nivou sve zavisi od ljudi koji čine politiku, čine taj lokalni ambijent. Međutim, odnos prema Genocidu u Srebrenici je isti i kod jednih i drugih kao i odnos prema pitanjima agresije na BiH, pozicije entiteta RS, visokog predstavnika, povratka, prava, bosanskog jezika, zapošljavanja u javnim preduzećima... Izmijenjali su se svi u ovih 20 godina, i SDS i SNSD i odnos prema nama povratnicima uvijek je bio isti. Razlike ima jedino u lokalnim zajednicama, tamo gdje imamo politički kapacitet, gdje se nešto pitamo, odnos je drugačiji bez obzira iz koje stranke iz reda Srba dolaze predstavnici.”

MURIS ČIRKIĆ, DELEGAT U VIJEĆU NARODA

“Kada su u pitanju ključne teme, onda se politika prema Bošnjacima ni u jednom segmentu ne razlikuje, bilo od strane pozicije ili opozicije, koliko smo zastupljeni, toliko smo i uvaženi. Općenito je poznato da rukovodstva političkih partija u entitetu RS poznaju samo političku snagu Bošnjaka, odnosno omjer odbornika u gradskim skupštinama ili narodnih poslanika na višem nivou. Pozicija i opozicija gotovo da imaju identične stavove kada su u pitanju presude Ustavnog suda BiH, presude Međunarodnog suda u Haagu, kao i negiranje genocida. Podsjetit ću da je lider opozicije Branislav Borenović bio jedan od najvećih zagovornika smjene potpredsjednika NSRS-a Senada Bratića, također, evidentno je i zalaganje opozicije na Skupštini NSRS za potrebu ukidanja iste funkcije ili ograničavanje na još manji broj potpredsjednika. Međutim, svjedoci smo postupaka od strane pozicije, koja se, evo i sad redovno u kontinuitetu od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa, služi raznim radikalnim političkim turbulencijama i tako redovno pokušava postići simpatije kod određenog biračkog tijela u entitetu RS. Mislim da bi bolje pitanje bilo da li je u opštinama ili gradovima gdje je opozicija na vlasti status Bošnjaka bolji ili ne.”

NEDŽAD BEŠIĆ, REGIONALNI PREDSJEDNIK SDA

“Što se tiče ukupne politike prema Bošnjacima, odnos pozicije i opozicije u RS-u uglavnom je isti, vrlo su rijetki slučajevi pojedinaca koji istupaju u ime svojih političkih partija ili kao samostalni zastupnici koji poštuju ljudska prava uopće ili formiraju mišljenje na osnovu dokazanih činjenica u vremenu i prostoru u kojem se nalazimo. Na lokalnim razinama ima primjera dobre saradnje, ali u globalu ništa se nije odmaklo suštinski od 1992. godine. Ne poštuju se osnovni elementi države, zakona, prava na jezik, zastava, jednakost i mnogo toga, dok se s druge strane vrši opstrukcija i diskriminacija po svim osnovama koje su bitne za život. Trenutna situacija u RS je nepodnošljiva ne samo za one što zovemo povratnici već ukupno gledano za sve stanovnike na tom području, ali i kod opzicije ne vidimo, bar dosad, da je spremna da preuzme odgovornost da uradi po ovome pitanju bilo šta. Logoraši koji su prošli torture u logorima kojima je osnivač manji bh. entitet plaćaju visoke sudske kazne, otima se imovina Bošnjaka, vrlo česta su uznemiravanja Bošnjaka, napadi na vjerske objekte,veličanje ratnih zločinaca, a najžalosnija činjenica jeste da iza toga stoji i pozicija i opozicija u manjem bh. entitetu.”

BEGIJA SMAJIĆ, POSLANICA U NS

“Srpska politika, bilo da se radi o 'poziciji' ili opoziciji, u strateškom smislu se ne razlikuje. To najbolje možemo vidjeti iz odnosa jednih i drugih prema ključnim pitanjima društveno-političkog života u Bosni i Hercegovini. Evo nekoliko primjera gdje pozicija i opozicija imaju iste političke stavove. Odnos prema državi: i jedni i drugi ističu supremaciju entiteta nad državom. I opozicija i pozicija negiraju učinjeni Genocid na Bošnjacima u ratu protiv bosanskohercegovačkog društva i države od 1992. do 1995. I jedni i drugi negiraju postojanje bosanskog jezika, što je neosporna historijska činjenica. Odnos prema pristupanju NATO savezu Bosne i Hercegovine, protive se i jedni i drugi. I po mnogim drugim pitanjima ne postoji strateška razlika srpske politike bila ona 'poziciona' ili opoziciona. Ukupnu srpsku politiku određuju tri ključne institucije u Srbiji, a to su: SANU, SPC i DKS. Sve srpske političke partije u strateškom smislu djeluju u okviru programa ove tri institucije. Razlikuju se samo u taktici kako to realizirati. Npr. danas se manje govori o velikodržavnom srpskom projektu, ali se zato govori o 'srpskom svetu', na tragu jezičkog nacionalizma V. S. Karadžića.

Pored svega navedenog, smatram da treba pokušati izgraditi odnose između Bošnjaka i Srba u Bosni i Hercegovini na bazi ustavnog patriotizma, da Ustav države bude odrednica oko koje nema rasprave i diskusije. Nužno je na toj ideji poboljšavati odnose, jer u Bosni i Hercegovini ima mjesta za sve. Bošnjaci povratnici u RS nemaju problema sa Srbima u svakodnevnom životu, jer zajedno rade, pomažu se, posjećuju se, djeca zajedno idu u vrtiće, škole, igraju se i nije do sad zabilježen ni jedan eksces u njihovom odnosu kad je u pitanju svakodnevni život. Međutim, kada se iz sfere svakodnevnog života uđe u sferu politike, tada nastaju problemi.”