Mejlovi koje je pregledao The Grayzone otkrivaju da je “duboka kriza” zahvatila od Zapada kreiranju i finansiranu Balkansku istraživačku mrežu (BIRN ). Ova propagandna platforma koja je služia kao oružje u arsenalu više zapadnih vlada i fondacija, nastojala je da preoblikuje nemirni region u korist evropskih i američkih interesa, objavljujući mnoge "proizvode“ u službi ovog cilja. Sada se čini da je čitava ova imperija za informaciono ratovanje na klimavim nogama.

E-mailovi, koji su procurili u aprilu, otkrivaju da je u BIRN-u izbila interna "kriza". Ova katastrofa je uglavnom vezana za regionalnu direktoricu Milku Domanović, koja nadgleda "portfolio regionalnih projekata" ove organizacije. U mejlovima, više neimenovanih zaposlenika optužuju je za širok spektar teških propusta, uključujući „zanemarivanje dužnosti“ i „neprikladno ponašanje“. Njena "nesposobnost i loše upravljanje" navodno su naveli EU da traži povratak granta od 300.000 eura. Autentičnost mejlova potvrdili su službenici BIRN-a.

U zajedničkom mejlu koji su podnosioci žalbe poslali najvišim ešalonima BIRN-a 17. aprila, Domanović je optužena da podstiče "tajne diskusije” o performansama osoblja, "sukobljavajući ih jedne protiv drugih". Štaviše, tvrdili su da se sa "osjetljivim informacijama“ koje su povjerljivo dijelile s višim službenicima „nepažljivo postupalo, što je dovelo do curenja informacija“. U dokumentu, regionalni direktor organizacije optužen je i za "svađalački i prijeteći stil komunikacije" te ohrabrivanje "kulture trača" na radnom mjestu:

„Kultura šutnje prožima sve... ostavljajući mnoge od nas u strahu od posljedica izražavanja zabrinutosti ili neslaganja“, napisali su zaposleni.

Domanovićkin mandat "bio je narušen autoritarnim stavom prema kolegama [i] neodlučnošću, neefikasnošću i kašnjenjima, što je rezultiralo nizom propuštenih prilika, sredstava i ciljeva“. Kada problemi dođu do izražaja, “krivnju se često prebacuje na druge” dodajući da je Domanović “njegovala okruženje paranoje” te da se upušta u “nemilosrdno i često besmisleno ispitivanje rada mnogih od nas”.

Optužbe su iznijeli i brojni drugi interni izvori, koji su radili pod različitim čelnicima BIRN-a a koji tvrde da se nikada ranije nisu susreli sa takvim problemima. Prema mejlovima, odlučili su ostati anonimni "zbog legitimnog straha od odmazde" Domanovićke, za koju tvrde da je preferirala "tajnovitost, zakulisne poslove i nedostatak odgovornosti".

Grupa je napisala da će, ako otkriju svoj identitet, “naša karijera u BIRN-u biti gotova”, što je tvrdnja za koju su rekli da je “jasno” potvrđena “nedavnim, iznenadnim odlascima naših kolega”.

E-mail koji je Domanović poslala grupi 24. aprila sugeriše da su njihove strepnje bile osnovane. Izjavivši da neće „odgovarati na anonimnu e-poštu“, ona je ipak nastavila da optužuje njene autore kako rade „da izazovu haos unutar BIRN-a“. Regionalni direktor je dodao da je odbor organizacije podijelio njenu "zabrinutost u vezi s anonimnom komunikacijom".

“Ako su ovi mejlovi zaista došli iz BIRN-a, Skupština je duboko razočarana stavom onih koji su odlučili da iznesu pritužbe na način koji potencijalno šteti reputaciji, radnom okruženju i misiji BIRN-a.”

BIRN-ov napad na elite kada "njihovi motivi nisu usklađeni sa britanskim "ciljevima ili vrijednostima”

BIRN-ov popis donatora je prava galerija odmetnutih obavještajnih službi i regionalnih zapadnih ambasada. Dokumenti koji su procurili pokazuju da se britanska umiješanost proteže dalje od pukog finansiranja medija, pri čemu njene strane obavještajne službe idu čak do obučavanja operativaca organizacije, pa čak i usmjeravanja njihovih aktivnosti kroz takozvani British Council (BC).

Veteran diplomatije Harold Beeley opisao je British Council kao, uz BBC, jednu od londonskih "glavnih međunarodnih propagandnih agencija". Nedavno je Reuters nazvao British Council “utjecajnim sredstvom za širenje britanske vanjske politike meke moći”.

Interni dokument koji je procurio otkriva da je British Council preuzeo kontrolu nad BIRN-om u okviru projekta Foreign Office-a , koji je navodno imao za cilj „podršku većoj nezavisnosti medija na Zapadnom Balkanu“. Za ovu operaciju koju sponzorira država također se tvrdi, bez ikakvog osjećaja ironije, kako ima za cilj da se suprotstavi "zarobljavanju medija“ u regiji u kojoj su od zapadnih vlade sponzorisane medijske kuće u stvari mediji sa najvećim resursima.

Pod okriljem programa, novinari širom Balkana dobijaju „obuku i mentorstvo“ i pomoć u „poboljšanju njihovog angažmana sa građanima u vezi pitanja od javnog interesa; ciljanje online publike putem društvenih mreža i alata, javnih kampanja; razvoj društvenih mreža, održavanje njihovih online profila i obuku na radnom mjestu [za] vođenje kampanja na društvenim mrežama.”

Nedavno je British Council razmišljao o stvaranju „najsavremenijeg alata za izvještavanje građana“ koji bi omogućio BIRN-u i prikrivenim britanskim medijskim kućama na Balkanu „da redovno primaju i odgovaraju na curenja informacija“ i savjete lokalnog stanovništva, “ukazujući na najhitnije probleme u lokalnim zajednicama.” Naime, LinkedIn profil Milke Domanović otkriva da je od 2019. do 2022. bila zadužena za „istraživanje i dizajn“ „prilagođenog 'alata za prijavljivanje angažovanih građana'“.

Drugim riječima, britanska obavještajna služba je uz Domanovićevu asistenciju zapravo pokušala da napravi pro-NATO Wikileaks. Na drugim mjestima, u fajlovima stoji da projekat British Councila ima za cilj "remećenje statusa quo te omogućavanju medija da pozivaju vladu na odgovornost". Prethodni dosijei britanske Jedinice za stabilizaciju jasno su pokazali da je podrška Londona novinskim kućama na Balkanu eksplicitno usmjerena na širenje uticaja Londona, često kroz promociju promjene režima.

„U kontekstima u kojima politički motivi elita nisu usklađeni sa britanskim ciljevima ili vrijednostima... možda će biti potreban pristup kojim se nastoji pozvati političare na odgovornost“, navodi se u dosijeu koji je procurio.

„Možemo izgraditi odnose i saveze sa onima koji dijele naše ciljeve i vrijednosti za reformu...“ nastavlja se. “Ključno je da mediji imaju kapacitet i slobodu da pozivaju političke aktere na odgovornost.”

Nedavno procurjeli dokumenti British Councila potvrđuju da je misija projekta takođe bila osmišljena da „izazove političke interese” na regionalnom nivou, što je, kako priznaju, bilo „veoma sporno” te nosilo rizik da se proizvede „generisanje reakcije” protiv novinara.

Kao takav, British Council je poduzeo mjere kako bi „osigurao da mediji s kojima radimo imaju proporcionalne medijske odbrambene strategije kao dio našeg pristupa osjetljivog na sukobe… mi ćemo razviti odgovore kako bismo osigurali sigurnost, sigurnost i dobrobit našeg osoblja.” BIRN kao sredstvo BC-a je stoga bio osiguran u slučaju povratnog udara do kojeg je došlo miješanjem njihovih sponzora u Londonu.

Procurjeli e-mailovi BIRN-a pokazuju da je žestoka reakcija zaista izbila — ali interno, usmjerena prema šefici organizacije koju Britanci održavaju, Milki Domanović.

Očiti britanski saradnici vode BIRN

U e-poruci od 26. aprila, anonimni službenici su se žalili na Domanovićev “nipodaštavajći i autoritarni ton” kao “nepoštovanje i potpuno neprikladan ton za nekoga ko je na ovoj funkciji”. Podsjetili su regionalnog direktora i Skupštinu BIRN-a da je prema vlastitim pravilima i propisima “pravo anonimnog podnošenja pritužbi izričito zaštićeno”. U svakom slučaju, rekli su da su svoje pritužbe direktno sa njom iznijeli "u brojnim prilikama i na raznim forumima", ali bezuspješno:

„Njeno kontinuirano pogrešno ponašanje i sporna komunikacija nastavljaju da pokušavaju da odbace i ušutkaju legitimne zabrinutosti zaposlenih... Takvo ponašanje zajedno sa rastućom anksioznošću i strahom među zaposlenima u vezi sa potencijalnom odmazdom, neformalnim ispitivanjem regionalnog direktora o tome ko stoji 'iza' ovih pisama, prijetnje koje je [Domanović] širila među kolegama koje ona smatra „od poverenja“… naglašavaju potrebu za hitnom intervencijom Skupštine, kako bi se ublažila kriza koja se širi i odredile mjere kontrole štete.”

Čini se da nisu poduzete nikakve radnja kako bi se riješilo navodno nedolično ponašanje Domanovićke. S obzirom na njenu pozadinu kao Chevening stipendista , nedostatak odgovornosti nije bio iznenađujući. Ove stipendije koje obezbjeđuje Ministarstvo vanjskih poslova pružaju vitalni mehanizam za projektovanje britanske meke moći u inostranstvu. Mnogi Chevening naučnici nastavljaju da zauzimaju položaje moći u svojim matičnim zemljama.

Na zvaničnom BIRN profilu Domanovićeve stoji da ju je Chevening smjestio na Goldsmith, Univerzitet u Londonu. Tamo je magistrirala ne novinarstvo, već „marketing i tehnologiju“. Ovo iskustvo joj je navodno „pomoglo da unapriedi svoje istraživačke i analitičke veštine, kao i da otkrije novi potencijal za uspešan kontakt sa medijima“. Iako e-mailovi koji su procurili mogu sugerirati drugačije, takvo školovanje je bez sumnje bilo od velike pomoći u izgradnji „alata za prijavu angažiranih građana“ za Britance, na kojem je počela raditi odmah nakon diplomiranja.

Zaista, još jedan dokument koji je procurio u vezi sa britanskom infiltracijom u zemlje bivše Jugoslavije eksplicitno navodi da je ključni cilj Londona da preko Cheveninga "stvori mrežu sastavljenu od novinarki koje će se baviti odbrambenim i diplomatskim temama u regionu". Predviđeno je da će ta mreža služiti kao probritanski „influenceri na Zapadnom Balkanu“ do kraja svojih karijera. Dokumenti su opisali ove medijske operativce kao dio šireg napora da se takve „novinarke dovedu na čelo industrije“ u regionu.

„Program će uključivati ​​element informiranja sa pratećim aktivnostima koje se poduzimaju na univerzitetima kako bi se žene podstakle da novinarstvo razmotre kao karijeru. Velika Britanija bi također mogla lobirati u lokalnim medijima kako bi se da rezervisao određeni postotak radnih mjesta za žene. To će izazvati dominirajuće rodne stereotipe te otvoriti pristup onim oblastima koje su ranije uglavnom zauzimali muškarci u visoko vidljivoj industriji. To će također poboljšati percepciju Velike Britanije sa ovim učesnicima.”

Stoga bi trebalo biti malo iznenađenje da je Domanovićeva, kao alumnus britanske operacije uzgajanja kadrova za radu u inostranstvu, brzo pozvana da vodi BIRN nakon što joj je prestala stipendija u Cheveningu. Čini se da su privilegije koje su bile pružene njoj lično - i značaj njene misije u britanskoj režiji - pretočile u gotovo potpuni imunitet od bilo kakvih posljedica za serijsku nekompetentnost ili bilo koje druge teške prijestupe za koje zaposleni kažu da su ugrozili cijelu organizaciju.

Umjesto da se pozabavi zabrinutošću osoblja u vezi sa njenim rukovodstvom, Skupština BIRN-a je eksplicitno nastojala da razotkrije uzbunjivače, navodi crnogorska televizija Antena M . Član Skupštine sa sjedištem u SAD-u Robert Bierman potpuno je odbacio njihovu zabrinutost, ponudivši im lični pregled svojih pritužbi – ali samo ako otkriju svoj identitet. Ta poruka stigla je samo tri dana nakon što je Domanovićeva navodno upozorila svoje tužitelje na ozbiljne posljedice ako nastave sa svojim protestima. Njena glavna briga, navela je, bila je zaustavljanje "daljnjeg curenja informacija".

BIRN i Domanović su kontaktirani za komentar na optužbe, ali nisu odgovorili.

Milka Domanović ostala je regionalna direktorica BIRN-a od juna 2024. Sudbina njenih tužitelja nije poznata.

(The Grayzone)