Jedna od najgorih ljudska osobina je povodljivost. Kriva je za mnoga zla djela. Svjedočimo mnogim primjerima gdje se u javnosti najjeftinije laži dilaju upravo od povodljivih. Tako već godinama slušamo i čitamo tvrdnje o 21 do 23 posto teritorije ove države koju je oslobodila Armija RBiH. Sve to da da bi se reklo kako je to navodno prostor koji danas kontroliraju Bošnjaci. Kvadratni kilometri sa nacionalnim većinama unutar jedinstvene države BiH su s razlogom tabu tema.

Laž plasiraju oni koji već stotinama godina bezuspješno pokušavaju podijeliti ovu državu. Te laži neće dilati niti jedan pripadnik Armije BiH. Nažalost, bošnjačka bučna i u miru borbena manjina zna da time ponižava Armiju BiH, koja je ratovala protiv šest vojski za slobodu ove zemlje i na kraju dobila državu. Ima tu bošnjačkih "heroja" koje nikad nismo vidjeli u borbi niti ćemo ih vidjeti. Uglavnom su na sigurnom, većinom na Zapadu, često se jave iz Srbije i Hrvatske. Te procente, sigurno je, forsiraju obavještajne službe susjednih država, koje još sanjaju velikodržavne projekte. Problem je isključivo sa bošnjačkim povodljivcima.

Kad bilo koga upitaš u BiH o rezultatima popisa, reći će da je više od polovine Bošnjaka. I dalje od toga ih ne interesuje. Da su pogledali malo bolje rezultate popisa vidjeli bi da površina općina po etničkoj većini izgleda ovako: bošnjačka većina iznosi 15,918 kvadratnih kilometara, što je 31,1 posto teritorije BiH. Površina općina sa hrvatskom većinom je 8,149 kvadratih kilometara ili 15,9 posto. To prema Dejtonu iznosi nešto više u okvoru Federacije. Srpska većina u općinama je na pola BiH.   

Popis stanovništva pokazuje jedno, a laži koje se plasiraju, naročito po drutvenim mrežama, drugo.

Malo je poznato kako su se kretali procenti teritorija koje su u toku rata protiv BiH kontrolirale tri vojske. Na prostoru pod kontrolom Armije RBiH niko se nije bavio time, jer su svi imali u planu i apsolutno vjerovali da je pitanje dana kad će se osloboditi čitava BiH. Čak ni u najgorim krizama, pod najgorim embargom, u nedostatku oružja i municije, u najgorim pogibjama, u gladi i ledenim zimama nije nas napuštalo to uvjerenje.   

Hrvatski teritorijalni plan uoči rata devedesetih bio je "četvrtina BiH". Tu činjenicu iznosi dr. Saša Mrduljaš voditelj splitskog podružnog centra Instituta Ivo Pilar.

Mrduljaš piše da se u 1992. i 1993. godini "vlast se Herceg-Bosne sa sjedištem u Mostaru uglavnom ograničavala na hrvatske etničke prostore u BiH – na nekih 16 posto bh. teritorija... Središnja vlast u Sarajevu istodobno je kontrolirala pretežno bošnjačke etničke prostore, uključujući i one koji su deklarativno bili dijelom Herceg-Bosne – ukupno oko 21 procenat BiH."

Ovu činjenicu navodim jer se u javnosti pojavljuju laži da je Armija RBiH izgubila teritorije koje je kontrolirala do juna 1993. godine. Netačno. Nakon juna 1993. Armija BiH je do kraja 1995. oslobodila više od 6 hiljada kvadratnih kilometara BiH.

Srbi su kontrolirali 63 posto u prvoj godini rata protiv BiH. To je ono što Karadžićeve ubice na prepad dobili progonom golorukog i nespremnog bošnjačkog stanovništva. Početkom 1993., "Srbi su, svodeći Goražde, Žepu i Srebrenicu na opkoljene enklave, osvojili niz do tada bošnjačkih dijelova istočne Bosne – ukupno oko 3 posto BiH", bilježi dr. Mrduljaš. Po njemu, Armija BiH je polovinom 1993. svedena na oko 18 posto teritorije BiH. 

U junu 1993., razbuktao se rat sa HVO-om i jedinicama Hrvatske vojske. Sve je potaknuto Vence-Owenovim planom. HVO je krenuo u napade na Armiju BiH i pokušao osvajanja bošnjačkih gradova. Prema istragama Tribunala u Hagu HVO i Hrvatska vojska su pokrenuli napade na desetak gradova gdje su Hrvati živjeli sa Bošnjacima. Odmah su zauzeli Prozor, Čapljinu i Stolac. Tada su kontrolirali 12 posto BiH.

Armija RBiH je odgovorila ovladavanjem Travnikom, Kaknjem, Fojnicom, Bugojnom, Varešom i većim dijelom Gornjeg Vakufa. Mrduljaš piše da je "ukupno, do kraja 1993., ABiH uspjela je HVO-u "preoteti" oko 4 posto BiH. Ali, nakon gubitaka u istočnoj Bosni, prema Mrduljašu, "to je još uvijek bilo 21 posto teritorije BiH." Armija i HVO su i dalje bili na 30,3 posto države.

Vojska RS je, uz pomoć jedinica iz Srbije, kontrolirala 66,7 procenta BiH, navodi ovu brojku David Owen u svojim memoarima "Balkanska odiseja".

Nakon sklapanja Vašingtonskog sporazuma Armija BiH je počela dobijati ručno naoružanje, iako ni blizu dovoljno. Ali i sa tim puškicama, ipak su počele intenzivne pripreme za ofanzivne operacije.

Prema dogovoru dva predsjednika Izetbegovića i Tuđmana, počelo je prebacivanje jednica Armije BiH preko Hrvatske u Bihaćku krajinu. Rađeno je to autobusima, noću i u strogoj tajnosti. Tako je krenula ofanziva Armije BiH u kojoj je počelo oslobađanje gradova, koji su 1992. godine etnički očišćeni zločinima nad Bošnjacima: Bosanska Krupa, Bosanska Otoka, Kulen Vakuf, Bosanski Petrovac, Sanski Most, Ključ... Na istoku države Armija BiH je oslobodila Donji Vakuf i Kupres...

Ofanzivu Armije BiH zaustavio je Richard Holbrooke, koji je došao u Sarajevo u oktobru 1995. godine, pred sami kraj rata. On je u zgradi Konak tražio od Izetbegovića da zaustavi ofanzivu Armije RBiH. Izetbegović je odmah odbio. Zatražio je odgodu i zvao generale Armije BiH u Krajini. Pitao ih je koliko im treba vremena da Armija uđu u Prijedor. Rekli su pet do sedam dana. Vratio se i rekao Holbrookeu da odbija prihvatiti primirje. "Moji komandanti upravo traže još vremena da oslobode što više BiH".

Tada je snimljen Nikola Koljević koji preklinje Miloševića: "Gospodine predsjedničke, zovite London, Zovite Moskvu, ako padne Prijedor vojska Republike Srpske više ne postoji."  

Alija Izetbegović je prema svjedocima rekao Holbrookeu da želi doći do masovnih bošnjačkih grobnica u Prijedoru. Holbrooke će mnogo kasnije priznati da mu je bilo žao što nije udovoljio tom Izetbegovićevom zahtjevu. Američki predsjednik Bill Clinton je zakazao početak primirja 5. oktobra u 11 sati. Holbrooke je tu informaciju zbog nečega krio. Ali tada u Sarajevu mu je rekao da je ofanzivama Armije već ostvareno pedeset procenata teritorije, što je osnova iz Plana kontaktne skupine za BiH iz aprila i jula 1994. Po tom planu je Bosna i Hercegovina zamišljena kao složena država formirana od dva entiteta: FBiH i RS... Kontakt grupa je bila totalno antibosanska, pa je i njen plan bio protiv BiH. Na jednoj strani u manjini bile su Njemačka i Sjedinjene Države, koje su podržavale BiH, a na drugoj Rusija, Britanija, Francuska i Italija, koji nisu ništa dobro činili za BiH. Ove prve dvije je vjerovatno zvao Milošević, pa je Armija zaustavljena u pohodu.       

Samo je danas pitanje šta su Plan Kontakt grupe i ovaj ultimatum Armiji RBiH čekali punih 15 mjeseci.

Poslije mirovnih pregovora utemeljena je dejtonska BiH. Po tom ugovoru RS je pripalo oko 48,5 posto, a FBiH 51,5 posto bh. teritorija. Dr. Mrduljaš je zabilježio da nakon Dejtona "pod kontrolom HVO-a ostaje oko 19 procenata BiH. Nakon definitivnoga prostornog definiranja FBiH većinski hrvatski kantoni hercegbosanski, zapadnohercegovački, posavski) zauzimaju 6621 km² ili 12,94 procenata, a mješoviti hrvatsko-bošnjački kantoni (hercegovačko-neretvanski i srednjobosanski) 7590 km² ili 14,83 procenata bh. teritorija."

Po Mrduljašu, koji je očito koristio rezultate hrvatskih kartografa, prema Dejtonskom sporazumu prostor BiH na kojoj je hrvatska većina precizno iznosi 18,88, Srbi su na 48,38, a Bošnjaci većina na 32,74 posto BiH, što je više od 17 hiljada kvadratnih kilometara BiH.

Dakle, Armija RBiH je zaustavljena u oslobađanju domovine kada je čizmom stajala na trećini njene teritorije.

Povodljivihi lakovjernih je i previše za jedan narod nad kojim su napravljeni najgori zločini protiv čovječnosti i genocid. Najgoru moguću povodljivost bošnjački heroji iz podruma su pokazali kroz priče o trezoru. U tim prvim mjesecima razranja Sarajeva srpski novinar Risto Đogo je često pokazivao isti snimak predsjednika Alije Izetbegovića dok prolazi glavnom ulicom pored Narodne banke, cinično tvrdeći da se krio u trezoru. I upravo tu njegovu laž i njegovo ruganje žrtvama Sarajeva, prihvatila je brojna bošnjačka duševna bijeda. To su ljudi koji su bili uglavnom daleko od ratnih užasa, koji nisu svjedočili zločinima, genocidu i tragedijama u opkoljenim gradovima u Bosni. U tim lažima su im se priključile brojne slične duševne bijede, čak i neki naši ljudi u inostranstvu koji ni zvuk metka nisu čuli osim na filmovima.

Jednom sam to već zabilježio: možda će se jednog dana neko i pozabaviti lažima kojima primitivno robuje bošnjački narod i rizikuje po ko zna koji put svoj opstanak. Neprijatelji BiH jednom proizvedu laž, par puta je ponove, a glavni dileri su Bošnjaci.

Od juna 1993. Armija BiH je do kraja 1995., kada je zaustavljena, oslobodila gotovo 12 posto BiH, što je više od 6 hiljada kvadratnih kilometara.   

Čak i za povodljive i naivne bošnjačke kreature razlika je drastična.