Posljednji pokušaji za reformu Izbornog zakona pod medijacijom direktorice Evropske službe za vanjske poslove Angeline Eichhorst u Sarajevu završili su neuspjehom. HDZ je kroz svoju sestrinsku stranku u susjednoj Hrvatskoj godinama koristio, osim bosanskohercegovačkih, i institucionalne kapacitete Hrvatske da se ideja o legitimnom predstavljanju nađe na dnevnom redu evropskih diplomata koji su nadležni za Zapadni Balkan.
I u tome su ostvarili značajan uspjeh jer je i sam visoki predstavnik u septembru prošle godine izjavio kako se Hrvatima mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima kako sve ne bi završilo nekim oblikom bojkota. Američki izaslanik za izbornu reformu u BiH Matthew Palmer u toku neumskih pregovora nekoliko je puta ponovio kako se mora osigurati model legitimnog predstavljanja. Nije tajna da je međunarodna zajednica od početka pregovora imala strategiju da pritisne probosanski blok kako bi pristali na kompromisno rješenje, što bi za njih bio novi uspjeh u svom diplomatskom CV-u.
U okolnostima agresivne kampanje od HDZ-a, međunarodnih diplomata pa čak i od nekih bošnjačkih političara koji su bili blagonaklonjeni ideji da se pristane na HDZ-ov model o legitimnom predstavljanju neusvajanje novog izbornog zakona značajan je uspjeh SDA i probosanske politike u ovoj godini. Naime, opozicija je očigledno tajno se nadala da predsjednik SDA Bakir Izetbegović pristane na neku vrstu kompromisa koji bi mogli koristiti u predizbornoj kampanji u oktobru, što dovoljno govori o tome koliko im je stalo do države Bosne i Hercegovine.
Već se godinama probosanskoj politici upućuju kritike kako je previše pasivna, defanzivna i nemoćna prema Dodikovom separatizmu. Tražilo se da se, umjesto crnih, igra s bijelim figurama i krene u neku vrstu političke ofanzive. U ovom je kontekstu prekretnica dogovor o potpisivanju Godišnjeg nacionalnog plana, ANP-a, za NATO nakon izbora u 2018. godini. Dodik je u javnosti iznosio radikalne stavove kako neće pristati na nikakav dokument koji podsjeća na ANP, pa makar se zvao i drugačije.
U decembru 2019, nakon teških pregovora, konačno je postignut dogovor o potpisivanju Programa reformi, za koji su zvaničnici NATO-a izjavili kako posjeduje sve potrebne elemente u kontekstu ANP-a. Ova je pobjeda imala posebnu simboličnu vrijednost jer je prvi put zajedničkim djelovanjem probosanskog fronta zaustavljena politika Milorada Dodika u kršenju zakona i Ustava ove zemlje. Natjeran je da poštuje već dogovorene strategije i zakone o NATO putu na državnom nivou.
OSLOBAĐANJE DRŽAVNIH INSTITUCIJA OD KOALICIJE HDZ-SNSD
Nakon ovoga se dešavaju mnoge pozitivne promjene u državnim institucijama Bosne i Hercegovine. Krajem februara 2020. godine izabran je novi sastav Centralne izborne komisije bez kadrova iz reda HDZ-a i SNSD-a, što je od izuzetne važnosti jer ova institucija donosi odluke većinom glasova bez obzira na etničku i entitetsku pripadnost. Novim sazivom HDZ i SNSD su izgubili kontrolu i mehanizam instrumentalizacije ove institucije u izborne malverzacije u korist spomenutih stranaka.
Krajem 2020. godine kompromitirani predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija podnio je ostavku na ovu funkciju. Dolazak Tegeltije na sastanak svih srpskih predstavnika u institucijama BiH u Istočnom Sarajevu pokazao je da je pod političkim utjecajem Milorada Dodika, koji ga je zaposlio kao pravnog savjetnika u Predsjedništvu BiH nakon ostavke. Njegova pisanja na društvenim mrežama nakon ostavke otkrila su radikalni velikosrpski svjetonazor i iznimno je važno da takav čovjek više ne obnaša važnu funkciju u pravosudnom sistemu.
U oktobru 2021. godine VSTV je izglasalo nepovjerenje glavnoj tužiteljici Tužilaštva Bosne i Hercegovine Gordani Tadić. Kao što je Tegeltija bio pod utjecajem SNSD-a, Tadićka je bila pod palicom HDZ-a i Dragana Čovića, čime je antidržavna koalicija SNSD-HDZ imala pod kontrolom glavne pravosudne funkcije u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući ovoj kontroli, Dodik je uspio organizirati ilegalni referendum 2016. bez ozbiljnih pravnih posljedica. Koliko je ovo značajno, govori i činjenica da je Dodik nekoliko puta zaprijetio da će zabraniti djelovanje Suda i Tužilaštva BiH na području manjeg entiteta.
Teško da bi ove promjene bile moguće bez snažnog djelovanja jakog probosanskog bloka sa SDA i DF, koji su u ovom mandatu deblokirali NATO put Bosne i Hercegovine, zaustavili reformu izbornog zakona BiH po željama HDZ-a i omogućili da koalicija SNSD-HDZ izgubi kontrolu nad važnim političkim pozicijama u državnim institucijama. Naime, probosanska politika iz dugogodišnje defanzive krenula je u uspješne ofanzive, čime je spriječena dalja etnička fragmentacija države s krajnjim ciljem disolucije Bosne i Hercegovine.
IZBORI U OKTOBRU PRILIKA SU ZA POLITIČKU OFANZIVU
Pred nama je važna izborna godina u promijenjenim međunarodnim okolnostima i uvođenjem snažnih ekonomskih sankcija Rusiji, koja čak ni za vrijeme SSSR-a nije bila izoliranija kao sada, dok Zapad ni za vrijeme hladnog rata nije bio jedinstven kao što je danas. Ovo će utjecati i na Zapadni Balkan, gdje će Evropska unija tretirati širenje ruskog utjecaja kao prijetnju cijelom evropskom sigurnosnom poretku. To je i ujedno historijska prilika za probosanske snage da iskoriste novi poredak u korist Bosne i Hercegovine. Činjenica da nije usvojen novi izborni zakon znači da će Željko Komšić biti vjerovatno novi-stari član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, što znači da će Predsjedništvo i dalje imati dvotrećinsku probosansku većinu, tj. da će dvije trećine ambasadora biti probosanskih stranaka, dok će nas u svijetu, umjesto Dragana Čovića, predstavljati Željko Komšić. Nije potrebno dalje elaborirati značaj reizbora Komšića za državu.
Drugo, HDZ već godinama drži Federaciju BiH u blokadi i kontrolom hrvatskog kluba Doma naroda u Parlamentu FBiH onemogućava izbor nove Federalne vlade. S obzirom na to da HDZ kontrolira 2/3 hrvatskog kluba u Domu naroda, on može mehanizmom vitalnog nacionalnog interesa zaustaviti zakonodavni proces u Federaciji. Ukoliko probosanske snage uspiju izabrati šest delegata iz reda hrvatskog naroda u hrvatski klub Doma naroda, HDZ će izgubiti ovaj kontrolni mehanizam, što će omogućiti normalno funkcioniranje većeg bh. entiteta.
Treće, od strateškog značaja za probošnjačku politiku jeste pojačati politički utjecaj Bošnjaka u manjem bh. entitetu. Trenutno u NSRS Koalicija za BiH ima tri zastupnika, s obzirom na to da im Ustav garantira četiri zastupnika, posljednji mandat iz reda bošnjačkog naroda pripao je Dodikovom Denisu Šuliću. Ukoliko sve stranke sa sjedištem u Sarajevu uspiju da, umjesto dosadašnje prakse s dvije liste, na izborima održe jedinstvenu listu uz masovnu mobilizaciju bh. dijaspore, moguće je povećati broj bošnjačkih zastupnika na 7-8. S takvim bi mandatom Bošnjaci u ovom entitetu postali značajan politički faktor, čak i jezičak na vagi prilikom formiranja parlamentarnih većina, što bi značilo da bi mogli uvjetovati podršku Vladi uz poboljšavanje statusa povratnika, primjera radi, većem broju zaposlenih Bošnjaka u administraciju i javne ustanove. U ovom kontekstu važno je da su najviši politički predstavnici Bošnjaka u Bosni i Hercegovini posljednjih mjeseci održavali tribine u dijaspori s ciljem mobilizacije dijaspore u izborni proces.
Izbori u oktobru posebna su prilika da se pojača probosanski i probošnjački utjecaj na svim nivoima, od kantonalnih skupština do državnog parlamenta, u oba bh. entiteta. Ovo, naravno, zahtijeva izborni legitimitet od građana za Stranku demokratske akcije, koja je pokazala da i u najtežim okolnostima umije voditi konkretne političke poteze u korist Bosne i Hercegovine. Alternativa je traganje s najmanjim zajedničkim imeniteljima s antidržavnim snagama, a rezultate takve politike svakodnevno svjedočimo u Kantonu Sarajevo.
