Država je smatrala da obredno usmrćivanje životinja za ishranu spada u “okrutnost prema životinjama”. Zatim su predstavnici slovenskih muslimana stvari pravno prenijeli na nivo Evropske unije, međutim, i dalje bez uspjeha. Možda najaktivniji među njima bio je aktivista Edin Kumalić, porijeklom iz Sanskog Mosta, a već dugo državljanin Slovenije i stanovnik Ljubljane. On je s još nekoliko prijatelja pokušao angažirati nekog vrlo iskusnog advokata iz Slovenije da ih zastupa pred ustanovama za prava vjernika u EU, međutim, stvar se razvukla a pritom su nastupile i finansijske teškoće jer ovakvi procesi nisu jeftini. U međuvremenu je Kumalić probao da sudski nastupi s Jevrejskom zajednicom Slovenije, ne bi li muslimani i Jevreji Slovenije zajedno ostvarili prava i na proizvodnju halal-mesa kao i košer-mesa sukladno jevrejskom običaju. Međutim, Jevrejska zajednica Slovenije nije velika, tako da ni interes za legalnu primjenu standarda ishrane u skladu s judaizmom ondje nije veliki. Inače, u slovenskim trgovinama povremeno se mogu naći neki proizvodi s halal i košer-oznakom. Nema ih puno i uglavnom stižu iz uvoza, ali ovdje je riječ o nemogućnosti domaće halal-proizvodnje na tlu Slovenije.

Ovo sa Slovenijom tek je uvodni primjer u ono što se događa pri EU u vezi s halal-pristupom obradi najprije mesa, a onda i druge hrane koja se tretira halal-metodom.

Američki dnevni magazin Tablet, koji promovira hebrejsku kulturu življenja, objavio je članak autora Yaira Rosenberga naslova Najviši evropski sud odobrava pokušaj zabrane hebrejskog i muslimanskog življenja. Autorov osvrt na tretman legalizacije halal i košer-hrane širom EU ističe društveno-političko licemjerje, po čemu je Unija od ranije poznata. U Evropi djeluje mnogo udruženja za navodnu zaštitu životinja, što je s vremenom preraslo u “odbranu životinjskih prava”, izjednačenih s ljudskim pravima. Istovremeno, širom Evrope nesmetano se industrijski masovno kolje stoka i distribuira meso na razne načine, a skupo se trguje životinjskim krznom za odijevanje.

Rosenberg stoga piše: “Prije šest godina Danska je zabranila košer i halal-klanje zbog okrutnosti prema životinjama – a pritom je i dalje najveći svjetski proizvođač krzna. Zato su imali sav taj nerc. Na ovaj način Danska prikazuje kako se 'prava životinja' koriste kao pokriće evropske kulturno-kršćanske većine za pritisak na muslimanske i hebrejske manjine. Zemlja je izrazila svoju duboku i trajnu zabrinutost za dobrobit životinja, samo dok su cijenu plaćale prezrene vjerske 'sekte' bez političkog ili ekonomskog utjecaja, a ne i ostatak stanovništva.”

Pored primjetnih duplih standarda, članak podsjeća i na prisustvo kulturološkog šovinizma unutar Evropske unije po ovom pitanju. Neki to nazivaju i kulturni rasizam jer nije toliko riječ o boji kože ili fizionomiji već o netrpeljivosti prema drugačijim uvjerenjima i običajima proisteklim iz takvih uvjerenja.

“Belgija se bavi fabričkim uzgojem svega, od pilića do puretine. To je realna industrija koja opslužuje cijelu zemlju. U belgijskoj populaciji, od 11,5 miliona, živi samo 30.000 Hebreja, a približno 570.000 muslimana. Drugim riječima, košer i halal-zabrane u zemlji neće u osnovi štititi prava životinja toliko koliko potiskuju prava muslimana i Hebreja. Politika ne traži opću populaciju i neće imati utjecaja na njihov život ili potrošnju hrane. Samo šalje ružnu poruku u kojoj se insinuira kako su Hebreji i muslimani jedinstveno izopačeni po pitanju prava životinja, dok su u stvarnosti samo lagana meta. Iako bi 'branitelji' životinja voljeli da se rasprava vodi o pravima životinja, čak i površni pogled pokazuje da je riječ o nečemu drugom”, naglašava Yair Rosenberg.

On navodi da je ovo način na koji je antisemitizam često djelovao u prošlosti, računajući i druge vrste diskriminacija, što će reći – poput besplatne vrline koja omogućava većini da tvrdi kako joj je stalo do moralnog problema, istovremeno žrtvujući manjine. Kao jedan od primjera naveo je i poznato desničarsko ime francuske politike Marine Le Pen, u čijem je aranžmanu 2017. godine u francuskoj javnosti podržana zabrana hebrejskih kapica na glavama. Naravno, ovo je išlo u paketu sa zabranom hidžaba i nikaba za muslimanke, a sve pod izgovorom zaštite sekularizma.

Ipak, najveći je naglasak na zabrani halala i košera u tretmanu životinja, ali i općenito, “selektivni standard može se primijetiti u presudi Suda EU kojom se potvrđuju košer i halal-zabrane u Belgiji. Zabrana se pojavljuje kada je sud pokušao odustati od prilično očigledne stavke; zabrane zahtijevaju da se životinje omamljuju prije klanja (nešto što poništava vjerski ritual). Ali ako je omamljivanje neophodno za dobrobit životinja, zar to ne bi trebalo biti potrebno i kada je riječ o mnogo raširenijim nereligijskim praksama u Evropi, recimo od lova do ubijanja životinja u rekreativnim i kulturnim događajima”, pita Rosenberg u tekstu, aludirajući na dvoličnost sekularista EU naspram drevnih i duhovnih običaja. Odmah u nastavku on nudi i odgovor na isto pitanje, podsjećajući da nema evropskih zabrana za rekreativni lov na životinje.

Rosenberg napominje da stvari još nisu toliko rigidne jer su košer i halal-metode dozvoljene u mnogim evropskim krajevima, iako uz određene kompromise: “Srećom, Evropa još nije ušla u ovaj plan za suzbijanje jevrejskog i muslimanskog vjerskog života. Većina država nema zabranu košer i halal-klanja, a najvjerojatnije je ne žele. Prije prošlosedmične presude generalni advokat Evropske unije savjetovao je sud da odbije belgijska ograničenja kao kršenje zakona EU i njenu posvećenost vjerskoj slobodi. No, sudska odluka o zanemarivanju ove smjernice i pridržavanja belgijske zabrane stvorila je zabrinjavajući presedan koji bi mogao pokrenuti slične pojave širom kontinenta.”

Inače, širom Evrope, Australije i SAD-a već godinama djeluju razne organizacije koje promoviraju vegetarijanstvo ili veganstvo. S udruženjima za zaštitu životinja oni povremeno javno osuđuju okrutni tretman životinja u modernoj prehrambenoj industriji i mnogim farmama. Za njih je svako ubijanje životinja zločin, ali nesporazum nastaje kada oni ne shvate da mučenje životinja nije isto što i ubijanje, posebno ubijanje s razlozima koji se odnose na pravilnu prehranu. Obredna usmrćivanja halal i košer-procedurama zabranjuju mučenje životinja, a to veliki broj evropskih sekularista ili ne zna ili ih ne zanima. Značaj, korist, humanost i zdravstvena strana ovih tretmana živine nije dovoljno objašnjena u javnosti izvan muslimanskih i hebrejskih zajednica. Ali EU licemjerje ostaje vidljivo jer se u zapadnoj hemisferi već nekoliko decenija više pažnje posvećuje kućnim ljubimcima i njihovim “pravima” nego ljudima, i to od strane onih koji najviše verbalno forsiraju humanost, pa i humanizam. Sportski ribolov koji se ubraja u mučenje životinja jedan je od popularnijih “sportova” u Evropi. Običaji poput španske koride i žrtvovanja bikova mrcvarenjem, pravljenje turističke atrakcije od toga, tradicionalni lov britanskih aristokrata na lisicu koju na kraju rastrgaju lovački psi, masovno ručno klanje orka kitova u Danskoj..., sve to ostaje nedodirljivi dio evropskog identiteta, za razliku od košera i halala. Za to vrijeme forsira se posjedovanje kućnih ljubimaca kao trend ili kao imidž, a ne kao zaštita životinja.