Bahatost vladajućeg sarajevskog režima „Trojke“ zaista ne poznaje granice. Prvo su sedmicama odugovlačili s uvođenjem odgovarajućih epidemioloških mjera u kantonu, radi čega je došlo do eksplozije trećeg vala koronavirusa i ogromnog broja zaraženih građana, a što je dovelo gotovo do kolapsa zdravstvenog sistema. Zatim su su sedmicama podgrijavali medijski linč i hajku na doktore s KCUS-a koji su se, rizikujući svoje živote, istodobno morali nositi sa stravičnim posljedicama kukavičluka kantonalnog režima „Trojke“.
Nakon svega toga su "organizovali" masovnu vakcinaciju građana pri tome pokazavši takvu razinu nesposobnosti, netransparentnosti i neorganizovanosti da bi im pozavidio i neki komunistički režim u raspadanju. Vakcinacija je periodična i neredovna, sistem obavještavanja i pozivanja građana ne radi kako treba, određeni broj vakcina nedostaje (i to onih koje se smatraju najboljima i najsigurnijima), mnogo je informacija o vakcinisanju preko veze, građani po kiši i niskim temperaturama čekaju u ogromnim redovima u kojima se ne poštuju bilo kakve mjere i tako dalje i tako gore.
No sve to nimalo ne obeshrabruje „Trojkine“ ministre kojima je vlast udarila u glavu, a samohvala u uši, u takvoj mjeri da su izgubili bilo kakav dodir sa realnošću. Izgleda da u „Trojki“ misle da nisu „genetski preodređeni“ samo za obnašanje vlasti već i za zdravstvenu skrb! Ovaj mentalitet vladajuće „nadrase“ danas je demonstrirao i ministar zdravstva Haris Vranić izjavivši da kako je „prioritet vakcinacija ministara!". Štaviše Vranić tvrdi: „U svim normalnim državama vakcinacija Vlade i ministarstava je prioritet svih prioriteta!“
Pritom ne pojašnjava šta smatra pod „normalnim državama“ i gdje to vladajući imaju takav automatski prioritet nad narodom? Možda Sjeverna Koreja? Neka apsolutistička monarhija? Robovlasničko društvo? Feudalizam?
U kojim je to državama normalno da prioritet za vakcine budu ministri srednjeg nivoa vlasti, osobe koje inače i ne obnašaju neke osobito važne funkcije za funkcionisanje društva, za razliku od recimo desetina hiljada „običnih građana“ koji jesu zaposleni u kritično važnim sektorima? Što to toliko važno rade Vranić i „društvo ispod stola“ pa da su bilo kakav prioritet za vakcine? Po čemu su to oni nezamjenjivi za naše društvo?
Čak bi mogli reći da bi za Kanton Sarajevo i njegove građane bolje bilo da im "vladaju" prazne fotelje nego sadašnja postava opasnih diletanata, zgubidana i skorojevića koji sebe smatraju nekakvom aristokratijom koje je samim rođenjem stekla pravo i prioritet na vlast, zdravlje pa čak i sami život.
